Sudar vječnih neprijatelja

Rivalstvo. Da bismo objasnili animozitet između ovih momčadi, morati ćemo posegnuti u daleku prošlost, odnosno antičku Grčku. Atena je predstavljala kolijevku "stare" Grčke te je bila superiorna u odnosu na strateški (lučki) položaj Pireja. Atena i Pirej bili su povezani dugim zidinama, koji su jamčile sigurnost u to doba. Budući da se Pirej razvijao kao svojevrsna nadopuna Ateni, zapravo kao njen izlaz na more, jasno je da tamo bio stacioniran industrijski pogon te radnička klasa.

Potonji su se uvijek osjećali inferiornima te su se konstantno trebali dokazivati i osnivanje nogometnog kluba im je u tome uveliko pomoglo. S vremenom je došlo do demografske ekspanzije i ta su dva grada spojena u jedan, ali je antagonizam prisutan i danas. Rivalstvo se proširilo na sve sportove. U većini slučajeva ono je popraćeno sukobom njihovih navijačkih skupina – Gate 7 su vjerni navijači kluba iz Pireja, dok igrače Panathinaikosa prati navijačka skupina imena Gate 13.

Olympiakos, kao klub kojem je prvenstveno inklinirala radnička klasa, osnovan je 1925. godine te se može podičiti s činjenicom da je čak 36 puta naslov najbolje grčke momčadi završavao u njegovim vitrinama. Još nevjerojatnija jest činjenica da su u posljednjih jedanaest godina samo jednom detronizirani i da je Panathinaikos samo 2004. godine uspio ugrabiti naslov nacionalnog prvaka. Uz to, momčad iz Pireja uspjela je podignuti i pehar namijenjen osvajačima grčkog nacionalnog kupa 23 puta. Osvojili su i tri grčka Superkupa te su po broju osvojenih trofeja u nacionalnim okvirima daleko najuspješnija momčad.

Panathinaikos, čiji su sljedbenici bili mahom aristokrati, svoju je povijest počeo pisati davne 1908. godine kada su sportaši, predvođeni Georgeom Kalafatisem, odlučili odvojiti se od atletskog sportskog društva zvanog Panellinios te osnovati nogometni klub. U začecima amaterski, klub se s godinama razvio u pravu vedetu grčkog nogometa te je danas u potpunosti ravnopravan Olympiakosu, što nam zorno pokazuje statistika – 19 titula najbolje grčke momčadi, 16 osvojenih nacionalnih kupova te tri grčka Superkupa. Izdvojili bismo i igrača s najviše nastupa (502) u zeleno-bijelom dresu, Mimisa Domazosa, te najboljeg klupskog strijelca (288 pogodaka) svih vremena, Krzysztofa Warzychu.

Izvan nacionalnih okvira situacija je ponešto drugačija. Naime, Olympiakos je ubilježio dva velika uspjeha u svojoj dugogodišnjoj povijesti – četvrtfinale nogometne Lige prvaka u sezoni 1998./1999. kada je bolji bio Juventus predvođen sjajnim Zinedineom Zidaneom te četvrtina finala Kupa pobjednika kupova u sezoni 1992./1993.

Na međunarodnom planu Panathinaikos je ipak uspješnija momčad – finale Lige prvaka (sezona 1970./1971.), dva polufinala Lige prvaka koja datiraju iz 1985., odnosno 1996. godine, četvrtfinale Lige prvaka iz 2002. godine te dva četvrtfinala Kupa Uefe (1988., 2003.). Također, zeleno-bijeli su igrali i finale Interkontinentalnog kupa 1971. godine, kada je bolji u dva susreta bio urugvajski Nacional.

Danas je pred nama 169. derbi između gradskih rivala i statistika je debelo na strani domaćina, Olympiakosa, te očekujemo pun stadion, uvijek prisutnu i neizbježnu koreografiju na grčki način te dobar nogomet. Unatoč činjenici da Panathinaikos zaostaje jedanaest bodova za Olympiakosom, očekuje nas veoma zanimljiva i neizvjesna utakmica. A kako je to bilo na zadnjem derbiju, pogledajte sami.