Sa željom i bez Želje

Iako bi nakon nedjeljne utakmice između Cibalije i Varteksa željeli pričati isključivo o nogometu, ipak ne možemo zaobići burno "treće poluvrijeme" ovog dvoboja, koje se odigralo u press salonu vinkovačkog stadiona. Nakon što su novinari, ne očekujući nikakve spektakularne izjave poslije naizgled ni po čemu posebne HNL utakmice, gurnuli mikrofone ispred trenera gostiju, uslijedio je šok.

"Gospodo draga, ovo više nema smisla. Gdje je u cijeloj ovoj priči nogomet. Nama se danas nije dozvolilo igrati i to je sve što ću ja reći o ovoj utakmici", ogorčen je uslijed minimalnog 1:0 poraza svoje momčadi bio Dražen Besek. Kada jedan ne toliko važan poraz iz takta izbaci inače staloženog čovjeka, kakav varaždinski trener nesumnjivo jest, postoje samo dvije mogućnosti - ili je Besek poludio, ili u Vinkovcima zaista nije bilo sve čisto. Jedino što mi po ovom pitanju možemo ustvrditi je to da Dražen Besek definitivno nije lud čovjek, dok ćemo ovo drugo prepustiti ljudima koji brinu (ili bi to barem trebali činiti) o suđenju.

Sada, dakle, kad smo odradili "repove", možemo se konačno osvrnuti na ono što su nebesko-plavi pokazali na terenu. Zlobnici bi rekli: "Ništa", no kako mi stvari ipak volimo gledati što je pozitivnije moguće, te u skladu s tim uvijek vidjeti polupunu, a ne polupraznu čašu, reći ćemo da su igrači Stanka Mršića pokazali određene pomake u igri u odnosu na dvoboj sa Zadrom u prvom kolu proljetnog dijela prvenstva.

Za razlike od te utakmice u Stanovima, u kojoj su Vinkovčani pali praktički bez "ispaljenog metka", bez želje da barem pokušaju "prodati kožu" što je skuplje moguće, susret s varaždinskim "krojačima" ponudio je znatno borbeniju i rastrčaniju Cibaliju, Cibaliju koja je od prvog zvižduka suca Edija Šunjiča dala do znanja da želi osvojiti ta tri boda. Istina, nisu nebesko-plavi tom svojom igrom stvarali stopostotne prilike, no za tih 90 minuta prekrasnog nedjeljnog popodneva skupilo se sasvim dovoljno zanimljivih situacija pred gostujućim vratarem Mađarićem, da bi na kraju mogli reći da je Cibalia zasluženo pobijedila.

Iako je većina navijača prvoligaša s Bosuta pri odlasku sa stadiona slavila strijelca Ivana Barabana, po nama najbolji pojedinac u domaćim redovima u nedjelju je bio Ivan Medvid. Osim što je asistirao Mršićevom jockeru za pogodak koji je odlučio utakmicu, Medvid je bez greške obavio sve svoje obrambene zadatke, a uz to je stigao i nekoliko puta opasno zaprijetiti golu "krojača". Odmah uz bok Medi protiv Varaždinaca bio je neumorni Tomislav Mazalović, i upravo njihovo zalaganje i općenito odnos prema igri mogu poslužiti kao primjer suigračima.

Jedan od onih koji bi se posebno trebao ugledati na spomenuti "MM" dvojac je Željko Malčić, čije predstave u posljednje vrijeme zaista ne zadovoljavaju ni one minimalne kriterije. Svakom napadaču se, naravno, može dogoditi razdoblje kad lopta jednostavno ne sluša, ali ono što mu se ne smije dogoditi su beskrvni i anemični pristup, kakvim najbolji strijelac nebesko-plavih izaziva sve više negodovanja među publikom na stadionu uz Bosut. Trener Stanko Mršić više je puta izražavao nezadovoljstvo Željinim nastupima, no činjenica je da Malčić redovito počinje utakmice u početnoj jedanaestorici, dok primjerice jedan mladi i talentirani Luka Kujundžija "čami" na klupi, iako bi na terenu, ako ništa drugo, onda barem grizao "ko lud" za svaku loptu.

Hoće li najnovije Malčićevo blijedo izdanje konačno preliti čašu strpljenja Stanka Mršića, saznat ćemo vrlo brzo, možda već i u kup susretu sa splitskim Hajdukom. Nakon dugo vremena pred Cibalijom se nalazi utakmica bez nekakvog velikog rezultatskog imperativa, pa ako to nije prilika za promjene i traženje novih rješenja u napadu, onda stvarno ne znamo koja je...