Čile nema što tražiti

U trenutku kada smo za protivnika u 1. kolu Svjetske skupine Davis Cupa izvukli reprezentaciju Čilea, koja treba doći na naš teren, sigurno smo svi odahnuli i pomislili: "Odličan ždrijeb!". Sve do prije nekoliko dana to je uistinu i bio odličan ždrijeb, da bi se otkazom Fernanda Gonzaleza zbog ozljede leđa naše šanse udvostručile, ako ne i utrostručile. Gonzalez je glavni pokretač Čilea i bez njegove prisutnosti hrvatski tenisači ne bi smjeli imati problema sa svojim južnoameričkim suparnicima. U narednim retcima predstavit ćemo vam njihove glavne protagoniste u Poreču.

Iako nije trenutno najbolje rangirani čileanski tenisač, najviše pažnje posvetit ćemo zlatnome iz Atene, Nicolasu Massuu (98.), čovjeku koji je uz Gonzaleza definitivno obilježio godine nakon odlaska u mirovinu velikog Marcela Riosa. Massu je upravo nakon OI u Ateni 2004., točnije u rujnu te godine, ostvario svoj najbolji renking, deveto mjesto. Međutim, dva mjeseca kasnije stvari su krenule nizbrdo.

Massu je zaradio ozljedu prepone zbog koje se morao podvrgnuti operaciji. 2005. završio je kao 59., ali se s nekoliko zapaženih rezultata godinu kasnije vratio među 50. 2007. doživio je novi pad u igri, koji traje i do danas i kojemu se ne nazire kraj. Velike teniske pozornice zamijenio je Challengerima, koji su jedini razlog zbog kojeg se još uvijek drži među 100 na svijetu. Dovoljno je samo reći kako još od Vina del Mara 2007. Massu nije kročio u polufinale jednog ATP turnira.

Prošle godine igrao je četvrtfinale Aucklanda i Acapulca, ali je zato osvojio Challengere u Rijeci i Florianopolisu te nastupio u još dva finala i nekoliko polufinala na turnirima iz te kategorije, uglavnom na zemljanim terenima. Ove sezone je pak odigrao pet mečeva i još uvijek nije upisao pobjedu. Zaustavljen je u 1. kolu kvalifikacija Aucklanda, 1. kolu Australian Opena, Vina del Mara, Coste Do Sauipea te Buenos Airesa.

Massu je vlasnik šest turnirskih titula, od kojih je posljednja ona iz upravo spomenutog Costa Do Sauipea 2006. godine, a interesantno je kako je pobjeda na Olimpijskim igrama njegov jedini osvojeni turnir na podlozi koja nije zemlja. Radi se o svestranom igraču, koji je u toku svoje karijere ubilježio 4. kolo US Opena, kao i 3. kolo Wimbledona, dok je 2003. nastupio i u finalu dvoranskog turnira iz Masters serije u Madridu.

Što se karijere u Davis Cupu tiče, da nije bilo njega i kolege mu Gonzaleza, Čile bi se gotovo sigurno još uvijek "koprcao" u nižim razredima ovog megapopularnog natjecanja. Massu je debitirao još 1996., a zapaženiju ulogu u reprezentaciji počeo je dobivati dvije godine kasnije. Čile je u narednim godinama tražio prolaz do Svjetske skupine, što mu je u konačnici uspjelo tek 2006., kada je Massu jednim bodom pripomogao pobjedi protiv Slovačke. Ipak, u četvrtfinalu su se ispriječile SAD.

2007. u 1. kolu izbacili su ga kasniji finalisti Rusi, a na povratku u Svjetsku skupinu Izraelci. Prošle godine Čile je porazio Kanađane u Američkoj grupi, da bi trijumfom 3-2 protiv Australije izborio povratak u najelitniji razred Davis Cupa. Massuov ukupan učinak je u velikoj pozitivi (29-15), no važno je napomenuti kako je vrlo mali, ili gotovo nikakav dio tih pobjeda stigao u mečevima protiv manje renomiranih suparnika.

A sada, trenutno najbolje rangirani Čileanac Paul Capdeville (93.). Hrvatskoj teniskoj javnosti on će zasigurno još jako dugo vremena ostati urezan u pamćenju po onom čuvenom naguravanju s Marijom Ančićem po završetku meča 2. kola Roland Garrosa 2006., kojeg je naš tenisač dobio u tri seta. Izuzev toga, Capdeville u karijeri nije ostvario neke naročite rezultate na Touru, već za život zarađuje uglavnom igrajući po Challengerima diljem svijeta.

25-godišnji Capdeville uživa u renkingu karijere, a najbolji rezultati su mu četiri četvrtfinala na Touru, kao i četiri osvojena Challengera. Šest puta je nastupio u 2. kolu nekog Grand Slama, a u Davis Cupu ima omjer 5-4 (5-3 pojedinačno), s tim da će u Poreču po prvi put zaigrati u "živome" meču.

Ostala dva predstavnika put u Poreč mogli bi gledati kroz turističku prizmu. Naime, Guillermo Hormazabal (322.) i Hans Podlipnik - Castillo (440.) neće biti u konkurenciji za nastup u pojedinačnim susretima, dok u eventualnom nastupu u parovima ne bi smjeli uzrokovati velike probleme hrvatskom paru.

Prema svemu spomenutom, Hrvatska bi po svim parametrima trebala s lakoćom arhivirati Čile i okrenuti se većim izazovima. No, sport je uvijek nepredvidljiv i upravo zato napet, stoga kvalitetu treba prikazati na terenu i opravdati sada već golemu ulogu favorita.