Što je krenulo po zlu?

U naslovu smo otkrili koja je misao vodilja ovog članka. Pitanje je, naime, je li Blanka Vlašić tremašica ili je hrvatska, a osobito splitska, javnost beskrajno zavidna i samo vreba jedan pogrešan korak svojih sportskih heroja/heroina?

A baš je u tom, rekli bismo, "caka". Jer Blanka koliko god da je svjetska prvakinja i vani i u dvorani te je olimpijska viceprvakinja - a olimpijsko odličje i manjeg sjaja od zlatnog nepobitno je vrhunski rezultat - podbaci kad je ulog najveći.

Olimpijsko srebro ovdje navodimo ne zato jer je kiks - drugo mjesto s preskočenih 205 centimetara to nipošto nije - Peking je ovdje jer ni u kom slučaju ni ona sama, ni njen stručni stožer, ni hrvatska, ni svjetska sportska javnost nisu vidjeli rasplet drugačiji od sviranja "Lijepe naše" na velebnom "Ptičjem gnijezdu".

Olimpijska pobjednica (2.05m iz prvog za razliku od Blankinog drugog pokušaja) Tia Hellebaut vjerojatan je"krivac" i za sljedeći poraz u Bruxellesu.

Posljednji miting "Zlatne lige" nakon dominantno osvojenih prethodnih pet zato je pravi kiks. Ariane Friedrich samo je iskoristila priliku - kišu koja Blanki nikad nije bila drug i samo 10-tak dana odmaka od Olimpijskih igara. Njemica je prvi put u karijeri pobijedila svjetsku prvakinju, izbila joj iz ruke jack-pot i kenijskoj 800-metrašici Pameli Jelimo poklonila poklon-bon vrijedan ekstra pola milijuna dolara.

Nakon Pekinga i Bruxellesa Blanka je izjavila: "Pojedinačna natjecanja ne čine karijeru. Medalje su bitne, ali mene zanima šira slika. Cilj mi je napredovati i to sam i učinila. Što se jack-pota tiče, u prvi sam tren poželjela lupati glavom o zid, dok nisam shvatila da nije dobro žaliti za novcem, a medalje? Medalja će biti. Još sam na početku".

Baš ova izjava nije u skladu s posljednjima. Nakon Torina i samo petog mjesta na EP na kojem uzgred-budi-rečeno ni u dvorani ni na otvorenom nema medalju, Blanka je ponudila alarmantno objašnjenje: "Cijelu zimu sam tražila, ali nisam uspjela pronaći motivaciju".

Otkud sad to? Nije li baš podatak da se s europskih prvenstava uvijek vraćala praznih ruku - 2002. u Beču (dvorana) 10. (1.92m), a u Münchenu (vani) peta (1.89m), 2006. u Göteborgu (vani) četvrta (2.01m), 2007. u Birminghamu (dvorana) peta (1.92m) - koliko god je dvoransko natjecanje najslabije veliko natjecanje, motiv?

Nije li motiv i "samo" srebro u Pekingu i rukavica izazova koju joj je u lice bacila Friedrich. Najprije tim Bruxellesom, a u 2009. i Karlsruheom gdje ju je dvaput preletjevši svoj osobni rekord sredila na visini od 205 centimetara?

A svjetski rekord kako na otvorenom velike Štefke Kostadinove, kako u dvorani Kajse Bergqvist? Blankin menadžer Harry Edletzberger je primjerice Europskoj atletskoj federaciji prije Torina poslao upit o bonusu za svaki slučaj (EP ne donosi i financijsku dobit za razliku od privatno organiziranih mitinga - npr. u Banskoj Bystrici je bonus samo za svjetski rekord 10.000 eura i sponzorski automobil, dok se pobjede honoriraju posebno).

Nama je, međutim, upitno "trošenje materijala". Zašto je Blanka u pogonu doslovce non-stop? Gola statistika, naime, kaže da je u zadnje tri godine nastupila na riječju i brojkom osamdesetdva (82) natjecanja, dok je primjerice Hellebaut u 2006., 2007. i 2008. sakupila njih zamalo dvostruko manje (43).

Joško Vlašić preupregnuo je najbolju visašicu svijeta i 1.92m u Torinu eklatantna su potvrda tome. Blanka je u razdoblju između dva EP u dvorani - Birminghamu ožujku 2007. i Italije prošlog tjedna - nabraja otac joj i trener nastupila na 49 natjecanja, 48 puta preletjela dva metra od čega 42 zaredom i pobijedila 45 puta.

Njena dominacija nema premca, ali činjenica je da kad je "biti-ili-ne biti" uglavnom gubi i "vaditi" se na kiksevima i Kostadinove, Jelene Šlesarenko ili Bergqvist nije rješenje. Blanka je preopterećena, ritam je to koji i fizički i mentalno iscijedi i najspremnije, a vremena za odmor nema.

Iza ugla se, naime, valjaju posljednje izdanje "Zlatne lige" i Svjetsko prvenstvo u Berlinu.

2008. ju je jack-pota koštao zadnji (Friedrich), 2007. prvi (Šlesarenko) miting. Treća sreća prije nego se sustav natjecanja izmijeni u 2010.?

A Berlin? Friedrich u svom dvorištu na Olimpijskom stadionu. Pozornica kakva se samo poželjeti može da na velikoj sceni - drugoj najvećoj iza OI - potvrdi da je (još uvijek) najveća.

Prizivamo deja vu. U Birminghamu je, dakle, na dvoranskom EP 2007. ostala bez medalje, ali nakon toga je nanizala 33 pobjede i okitila se naslovom svjetske prvakinje u Osaki.

Ponovi to Blanka! U prvom redu za sebe, ali i za "dišpet" svima koji u tebe sumnjaju.