Konačni oproštaj Zadra

Poznati su svi sudionici Final Foura NLB lige. Tamo neće biti Zadra, a jedini hrvatski predstavnik bit će Cibona. Malo će Zadranima značiti činjenica da sa svim sudionicima Final Foura imaju pozitivan omjer, ovo je samo još jedan dokaz kako se naslovi osvajaju u malim utakmicama. Tu su Zadrani potpuno pali na ispitu.

Već sezonama ih prati glas tipične domaćinske ekipe koja u gostima izgleda posve drugačije. Koji je tome razlog? Ne treba biti pametan da se ustvrdi kako Zadrani na svojem parketu kreću s hendikepom "plus dovoljno" zbog temperamentnih navijača, poglavito Tornada. Tornado je taj koji ih vuče do pobjeda u Zadru dok na gostovanjima situacija ipak nije takva i tu momčad pada na ispitu.

Postavlja se pitanje i same selekcije momčadi jer su gostujući porazi usko povezani i s kvalitetom. Momčad koja pretendira na završni turnir NLB lige ne smije ni pod razno gubiti utakmice od momčadi s dna poretka (Vojvodine, Heliosa, Zagreba), a Zadrani su ih na sva tri gostovanja izgubili.

Reći će se "pa pobijedili su vani Cibonu i Uniksa", da, ali u kakvim uvjetima. Protiv Cibone su igrali na početku sezone dok Perasovićeva momčad vidno nije bila posložena, a Cibosi su im za taj poraz već uzvratili na Višnjiku uzevši im trofej Kupa Krešimira Ćosića. Uniks je pak pobijeđen nakon trijumfa na Final Fouru Kupa Rusije gdje je rušio ruske velikane CSKA i Dinamo. Priprema Uniksa za tu utakmicu sa Zadrom bila je daleko od kvalitetne, Rusi su odigrali jednu od svojih najlošijih utakmica ove sezone i Zadar ih je iznenadio. Veliko je pitanje da li bi to uspio napraviti da su Rusi ušli u utakmicu s pripremom i željom kao oni, a ne opijeni slavljem trofeja Kupa.

NLB liga bila je Zadrova ulaznica za Euroligu. Plasman na Final Four praktički im je garantirao i domaćinstvo Final Foura, a u svojoj dvorani ionako su nedodirljivi. S tom prednosti ostali bi uz bok Ciboni u borbi za Euroligu, ovako, Cibona je elitno europsko natjecanje osigurala i prije onog završnog dijela sezone - završnice NLB-a i hrvatskog prvenstva. Zasluženo? Apsolutno.

U Zadru se moraju zamisliti. Ove sezone povučeno je više neozbiljnih poteza nego što se to čini u malim momčadima. U ključnoj (svaka je proglašavana ključnom, a na kraju se ostalo kratkih rukava) sezoni ne smije se dogoditi da se u sezonu krene s jednim rosterom, a završi se s toliko promjena.

Sjetimo se početka sezone. Doveden je s velikom pompom dvojac Romel Beck - Malik Dixon. Beck nije odradio niti jednu službenu utakmicu već je odstranjen iz momčadi zbog sukoba s trenerom Petrovićem. Dixon se ubrzo pokazao promašajem te je i on nema tako davno napustio momčad. Riječ je o dvojici igrača koji su trebali biti ključni. Treći ključni igrač trebao je biti Dejan Ivanov, no, eto, i on je otišao.

Što je Zadar zauzvrat dobio? Stigao je Marlon Garnett, navijači su bili oduševljeni sjećajući se Garnettovih prezentacija iz Splita. Ali, da sve ne bude idealno, pokazalo se kako Garnett nije tako veliko pojačanje te je i on potjeran. Četvrti koji je trebao biti nositelj igre. Naknadno su sad stigli Desmon Farmer, Vladimer Boisa i Marko Car.

Farmer? Borac i solidan igrač, ali ipak ne i spektakularno pojačanje. Boisa? Koristan klupski igrač, u ovom trenutku pojačanje, ali ne i igrač koji će Zadru donijeti prevagu. Car? Doveden tek kao alternativa Stipčeviću i Prostranu.

Banalno gledano, sva četvorica potjeranih igrača Zadra bili su među najplaćenijim igračima momčadi. Adekvatn(a)o pojačanj(a)e nije dovedeno. U ovakvoj ligi kao što je NLB liga, to se skupo plaća. Za Zadrane preskupo. Euroligu će još jedne sezone gledati samo na televiziji. Zanimljiva je situacija i oko Romela Becka, dok u klubu tvrde kako Beck više nije njihov igrač, njegov menadžer tvrdi kako je, što posljedično znači kako Zadar mora isplaćivati Becka prema ugovoru što zatvara prostor u dovođenju novog imena jer Beck baš i nije jeftin igrač, a Zadar nije bogat klub. To se moralo riješiti ili apsolutnim raskidom ugovora ili pak vraćanjem igrača. Ova situacija koristi samo Beckovom novčaniku, ako su mu menadžeri u pravu. Drugi problem im je Cibona koja kako igra može skupiti još više bodova i na taj način poništiti sve ono dobro što je Zadar u bodovanju za Euroligu napravio prošle sezone kada je Cibona bila loša.

Pokušalo se nešto napraviti dovođenjem Zmage Sagadina, iskusnog slovenskog stručnjaka, ali nije se napravio neki drastični pomak. Kada je Sagadin došao, Zadar je držao treću poziciju u NLB ligi i imao pobjedu više i pozitivan omjer u međusobnim dvobojima s Cibonom. Ali gostujući ispiti nisu položeni. Za svaki poraz postojao je određeni alibi, no alibiji ne donose Euroligu, alibiji su samo maskiranje stvarnog stanja. Stvarno stanje je da Zadar nije spreman za Euroligu. Nije dovoljno napraviti dvoranu i reći "sada idemo u Euroligu", treba napraviti i konkurentnu momčad koja će u gostima igrati košarku, a ne pokušavati igrati košarku.

Tako je Zadar još jednom na kraju sezone ostao iza Cibone u borbi za Euroligu što se u gradu košarke smatra totalnim fijaskom. Navijači su odavno izgubili strpljenje, a nezadovoljstvo se može smiriti tek donekle nekim čudom na Final Eightu Eurokupa. A tamo će trebati baš čudo i to već na prvoj stepenici. Čeka ih Bilbao koji je ovog vikenda svladao veliku Tau Ceramicu. Sve je jasno.