Kostelić: Podvig, nikako neuspjeh

Vrhunski sport je u tek završenoj sezoni Svjetskoga kupa ponovno Ivici Kosteliću odlučio pokazati svoje ružnije lice i "darovati" mu u novoj godini "zamkovitu" i neugodnu ozljedu leđa. Ozljeda uz koju bi obični "smrtnici" teško pomišljali i na hodanje, a kamoli spuštanje skijaškim padinama pri brzinama većima i od 150 kilometara na sat, onemogućila je u velikoj mjeri Ivicu u barem ravnopravnoj borbi do samoga kraja, i uživanju u možda i ukupnom pobjedničkom postolju.

Činjenica je ipak, premda je ostao praznih ruku, da je natjecateljsku sezonu 2008./09 završio kao najbolju u karijeri, plasirao se na četvrto mjesto ukupnog poretka i drugo slalomskog i zaslužio bez premca veliki respekt čitavog skijaškog svijeta. Na završnicu Svjetskoga kupa u Areu otišao je dijeleći vodeće mjesto s Benjaminom Raichom, no nije imao sreće, pa ni znanja, pokupiti koji bod u brzim disciplinama te tako ostati u igri do samoga kraja. Niti u slalomskom poretku nije uspio izvući ono najbolje od sebe i podignuti drugi Mali globus u karijeri, ali veliki faktor u svim tim (ne)uspjesima bila je, mora se još jednom reći, ozljeda leđa.

Veliki napredak ostvario je Ivica ove sezone ponajprije u veleslalomu, upisao sjajno drugo mjesto u Alta Badiji i došao do osmog mjesta u tome poretku na koncu sezone. Disciplina u kojoj se dugo vremena mučio, istodobno imajući na umu da je sposoban za puno više, napokon mu je pružila nešto radosti, i zbog toga ćemo već sada s nestrpljenjem iščekivati početak novog izdanja Svjetskoga kupa i vidjeti može li Profesor nakon dvije sezone u kojima se potpuno profilirao u legitimnog kandidata za vrh, usavršiti veleslalom do borbe za prvih pet, a brze discipline barem do osvajanja većeg kontingenta bodova.

Ne treba pak zanemariti pri rezimeu ove sezone niti činjenicu da je naš najbolji skijaš izgurao svih 35 utrka Svjetskoga kupa, a od tih je 35 utrka povrh svega odustao samo tri puta, na veleslalomskoj premijeri u Söldenu, spustu u Beaver Creeku i superkombinaciji u Val d'Isereu, u kojoj bi gotovo sigurno došao i do supervažnih 100 bodova. Poene pak nije prikupio samo u četiri spusta - dva u Kvitfjellu, jedan u Val Gardeni, jedan u Lake Louiseu, te jednom superveleslalomu u talijanskoj Val Gardeni.

Čemu onda ljutnja i nezadovoljstvo dijela javnosti i "navijača"? Zar Vam nije priuštio dovoljno radosti povijesnim dolaskom na prvo mjesto ukupnog poretka SK-a? Zar se nije tamo zadržao punih 40 dana i pokazao da taj uspjeh u konačnici nikako nije bio slučajan? Nije li razgalio naša srca doskijavši drugu godinu uzastopce do drugog mjesta na Sljemenu? Nije li zajedno s Natkom Zrnčićem-Dimom ispisao i drugu stranicu povijesti hrvatskoga skijanja? Zašto se sve što nije najbolje i najsavršenije u hrvatskoj javnosti percipira kao neuspjeh? Propala sezona? Ma tko je tu lud..

Istina je da nas je Janica naviknula samo na najbolje, rušenje rekorda i spominjanje u svjetskim almanasima. No, osim što Ivica nije Janica, ako ništa barem po spolu, mora se priznati i da je muško skijanje puno izjednačenije, konkurentnije i napornije od ženskoga. Nisu naravno ni skijašice za "odstrjel", no činjenica je da je konkurencija koja vlada muškim skijanjem ogromna i uspjeh koji je postigao Ivica ove sezone neprijeporno - vrhunski.

Sve priče o tome da je kalkulirao, da leđa koristi kao alibi za neuspjehe i slično, trebale bi, ako se već nekim čudom i pojavljuju, ostati negdje daleko, neizrečene, potisnute. Jer ono što sigurno nije zaslužio, to je da mu "njegovi" ljudi ne vjeruju...