Rim ili Berlin?

Novac je promijenio pogled na stadione, mjesta koja su nekada bili nogometni hramovi, a danas služe za zgrtanje novca ionako bogatim Arapima, Rusima ili Amerikancima. Međutim, novac ne može nekom stadionu donijeti slavu koja dolazi s bogatom poviješću...

Na vama je, pak, da izaberete stadion za koji mislite da je nogometu - najviše dao. Stadion koji vam se čini najznačajniji, stadion koji smatrate ultimativnim nogometnim hramom. Ne zato jer ima najbolje dućane ili najudobnije stolice, već zato jer ima nenadmašnu povijest. Zato jer su na njemu igrali najveći igrači, jer su na njemu igrane najslavnije utakmice, jer su na njemu navijali najbolji navijači.

Zato, ne birajte "klubaški"; nemojte glasovati za Nou Camp jer volite Barcelonu, glasujte za njega jer je tamo igrao Johan Cruyff ili zato jer je tamo publika koja voli isključivo napadački nogomet. Glasujte za Old Trafford zbog Besta i Cantone, a ne zbog Cristiana Ronalda, glasujte za... Ma skužili ste već.

Mi smo za vas izabrali 16 stadiona za koje smatramo da imaju prošlost dovoljno bogatu za ovaj izbor, a vi ćete po "kup sustavu" birati pobjednike iz dana u dan sve do finala gdje ćete među velikima izabrati - najveći. Neće to biti Allianz ili Amsterdam Arena, takvi ne ulaze u izbor, a ne ulaze ni oni na kojima se više ne igra ili su srušeni.

U šestom ogledu čeka vas "dvoboj" olimpijskih stadiona u Rimu i Berlinu. Podsjetimo, u dosadašnjih pet slavili su 'favoriti', Marakana, Santiago Bernabeu, Azteca, Camp Nou i Old Trafford.

OLIMPICO

Rimljani su oduvijek bili poznati kao ljubitelji igara - da ne spominjemo gladijatorske borbe - i sasvim je razumljivo da Vječni grad krasi jedno veličanstveno zdanje poput Olimpijskog stadiona. Smješten je između Tibera i brežuljka Monte Mario, na Foro Italicu, građenom u Mussolinijevo doba, kada su prema nacrtima Luigija Waltera Morettija postavljeni njegovi temelji, a današnji je oblik dobivao od 1953. godine kako bi sedam godina poslije mogao ugostiti Olimpijske igre.

Azzurri su ondje osvojili svoj jedini naslov prvaka Europe (1968. godine, u ponovljenom susretu protiv tadašnje Jugoslavije), a 1987. godine na rimskom se ponosu održavalo Svjetsko prvenstvo u atletici. Međutim, najvažniji događaj u povijesti tog stadiona zbio se 1990. godine, kada je bio središnja točka svjetske nogometne smotre. Prije početka tog natjecanja na konstrukciju arhitekta Annibalea Vitellozzija dodan je krov, a tribine su obnovljene zadržavajući poznatu ovalnu strukturu. Vrhunac tog turnira bilo je rimsko finale u kojem je Njemačka svladala Argentinu rezultatom 1:0.

Još jedno specifično obilježje ovog nogometnog hrama je atletska staza koja nije podlegla pritisku modernizacije i približavanja gledatelja samome terenu, ali pritom ne narušava fantastičan ugođaj koji na njemu stvaraju navijači rimskih klubova koji svoje domaće utakmice igraju upravo na Olimpicu - Rome i Lazija. Pristalice Rome smješteni su na južnom dijelu zvanom Curva Sud, a simpatizeri Lazija na sjevernoj strani, Curvi Nord. Rominim navijačima najteži je dan na Olimpijskom stadionu vjerojatno bio poraz od Liverpoola na jedanaesterce u finalu Kupa prvaka 1984. godine.

Kapacitet stadiona iznosi malo manje od 83 000 gledatelja, a u prosjeku više ljudi dolazi gledati Romu. Sezonu 2000./2001. pratilo je više od 63 000 gledatelja po utakmici. Lazijev rekord oboren je dvije godine prije toga, kada je Nebeskoplave dolazilo gledati deset tisuća ljudi manje. Rim će potkraj tekuće sezone biti domaćin još jednog vrhunskog nogometnog spektakla: finalne utakmice Lige prvaka, za koju se Olimpijski stadion ponovno dorađuje i uljepšava.

U posljednjih dvadesetak godina Olimpijski stadion pohodile su i brojne glazbene zvijezde, poput Davida Bowieja, Tine Turner ili Madonne, odnosno skupina U2, R.E.M., Depeche Mode ili Iron Maiden. Turistički posjet stadionu svakako bi trebao uključivati i razgledavanje susjednog Mramornog stadiona na kojem se nalaze kipovi podignuti u čast šezdesetorici talijanskih sportaša. No, kao što svaki sportski zaljubljenik dobro zna, najveći je doživljaj nalaziti se na stadionu za vrijeme pojedine priredbe, a Olimpijski stadion u Rimu može ispuniti sva očekivanja.

OLYMPIASTADION

Iako je Olimpijski stadion u Berlinu legendaran prvenstveno po "Hitlerovim" Olimpijskim igrama 1936. godine, itekako je značajan i u nogometnom smislu...

Današnji Olympiastadion rezultat je velike renovacije koja je započela 2000. godine zbog Svjetskog prvenstva 2006. No, povijest slavnog stadiona seže puno dalje u prošlost, još u 1912. kada je Njemačka dobila domaćinstvo Olimpijskih igara 1916. godine.

Arhitekt Otto March osmislio je stadion koji je tada bio najveći na svijetu s kapacitetom od 40.000 gledatelja, međutim, zbog Prvog svjetskog rata predviđene OI nisu ni održane.

Berlin je opet dobio domaćinstvo OI 1936. godine, a iako su prvotno namjeravali iskoristiti postojeći stadion, dolaskom Adolfa Hitlera na vlast odlučeno je kako se Olimpijske igre moraju iskoristiti za demonstraciju moći, pa je pala odluka da se gradi ogromni sportski kompleks (Reichssportfield) s potpuno novim stadionom. Arhitekt je i ovoga puta bio iz obitelji March, ovoga puta sin Werner uz pomoć brata Waltera.

Stadion je izgrađen na temeljima dotadašnjeg Deutsches Stadiona, a kapacitet je bio ogromnih 110.000 gledatelja, uz jasno VIP lože za Hitlera i njegove istomišljenike. Osmišljen je i impresivan "Maratonski luk", svojevrsna "ulazna vrata" na stadion.

Dakako, spomenute Olimpijske igre i prvenstveno nastupi Jessea Owensa ono je po čemu je slavan Olympiastadion. Za vrijeme Drugog svjetskog rata nije previše oštećen, a nakon toga potao je dom bundesligaša Herthe.

Hertha je bila vodeći berlinski klub, ali zanimljivo, nije spadala u njemački vrh, štoviše, zbog raznih razloga često je ispadala u niže rangove natjecanja, a u Bundesligi se stabilizirala tek od 1997, da bi danas proživljavala ponajbolje dane u povijesti.

Sami stadion bio je domaćin nekoliko utakmica Svjetskog prvenstva 1974. koje je osvojila Zapadna Njemačka, ali na njemu su igrane samo utakmice u skupini.

1998. započela je javna rasprava o budućnosti slavnog stadiona i što on predstavlja za Njemačku; neki su ga željeli srušiti i izgraditi novi, neki su ga htjeli ostaviti kao spomenik, da bi na kraju pala odluka da se u potpunosti renovira kada je FIFA Njemačkoj dala domaćinstvo SP-a 2006. godine.

S kapacitetom od 76.000 gledatelja, Olympiastadion je postao drugi najveći u zemlji, a na renovaciju je utrošeno oko 242 milijuna dolara. Predivni berlinski stadion bio je potom domaćin finalu SP-a, kao i utakmici Brazil - Hrvatska koju će mnogi hrvatski navijači pamtiti po ponajboljem navijanju svih vremena.

Nakon renovacije, Olympiastadion ispunjava sve zahtjeve jednog modernog stadiona, dok je istodobno zadržao čari svoje slavne prošlosti na koju se možete "spotaknuti" gdje god idete. Uostalom, i danas je prvo pitanje posjetiteljima - gdje je Hitler sjedio?