Samo u Ciboni zadovoljni

Usprkos raznim dobrim i manje dobrim argumentima onih koji su contra regionalnih liga, ova košarkaška iz godine u godinu napreduje u pogledu kvalitete, pa je danas, nakon nedodirljive Španjolske, uz bok najjačima u Europi. Vidjeli smo niz dobrih utakmica, niz neizvjesnih završnica, važnih i atraktivnih dvoboja; svjedočili smo izvrsnoj utrci za Final Fourom u kojoj su na kraju "slavili" Cibona i Hemofarm, ako uzmemo u obzir da su se Crvena zvezda i Partizan od početka nametnuli kao izvjesni sudionici završnice.

Cibona 19-7 (2.), Zadar 17-9 (5.), Split 10-16 (10.), Zagreb 8-18 (13.); to je učinak naših klubova ove sezone. Ako to usporedimo s prošlom sezonom, Zadar je pao tri mjesta uz jednu pobjedu manje, Cibona se popela šest pozicija s četiri pobjede više, Split je ostao na istoj poziciji s pobjedom manje, a Zagreb usprkos pobjedi više pao za dva mjesta.

Međutim, puno je bolje završenu sezonu ocijeniti u kontekstu očekivanja uoči iste. Naime, tek je Cibona napravila ono što je htjela; Zadru je pobjegao Final Four i s njim ključni bodovi za euroligaški ugovor, a Zagreb i Split nisu napravili iskorak kojem su se nadali i kojeg su, realno, očekivali.

CIBONA

Ne čudi što je još jedino na klupi Cibone isti čovjek kao i na početku sezone, a upravo bismo Velimiru Perasoviću pripisali velik dio zasluga što je Cibona usprkos slabom startu (0-2 i 2-3) te napornom euroligaškom ritmu dogurala do Final Foura i tako ostvarila najvažniji cilj sezone. Dodatni plus je što Zadru to nije uspjelo, pa je Cibona prije svih očekivanja osigurala Euroligu pod Tornjem i iduće sezone.

Mogli bismo reći da je i sreća u par navrata bila na Ciboninoj strani, no previše je tijesnih utakmica Cibona dobila, a Zadar izgubio, da bi Fortuna bila kriva za sve. Dojam je da su Vukovi dobivali kada je to bilo najvažnije i najteže, pa su bez obzira na dva poraza od Zadra na kraju ubilježili dvije pobjede više.

Nakon napornih euroligaških utakmica momčad ponekada nije bila maksimalno motivirana za domaće NLB susrete, ali i kada nije igrala dobro, izvlačila je pobjede kod kuće i u gostima protiv momčadi protiv kojih je trebala - primjerice protiv Olimpije dva puta, Hemofarma, FMP-a, Zagreba i Splita kod kuće, u gostima kod Bosne i Vojvodine.

Ako ćemo tražiti ključnu pobjedu vjerojatno bismo se odlučili za trijumf u Beogradu kod Zvezde, gdje su Cibosi izvukli veliki zaostatak i ubilježili tada vrlo važnu pobjedu za Final Four koja se kasnije pokazala ključnom za drugu poziciju. Dakako, vrijedi istaknuti i domaći uspjeh protiv Partizana koji je osigurao završnicu, te fantastičan nastup protiv Zvezde u Zagrebu.

Cibonin najveći kiks bio je u posljednjem kolu kod Heliosa kada je trebalo osigurati drugu poziciju, no Cibose je i tu poljubila sreća pa je Zvezda izgubila kod Budućnosti i poklonila Cibosima drugu poziciju i izbjegavanje Partizana u polufinalu Final Foura.

S obzirom na loš start tek složene momčadi, razne promjene u rosteru tijekom sezone, incident s Gripa nakon kojeg su Cibosi ostali bez Marshalla te paralelne dobre igre u Euroligi, Ciboninih 19-7 i drugo mjesto za svaku su pohvalu. Jasno, Cibona je i uložila puno u ovu momčad kako bi to učinila, pa možemo reći da smo svjedočili ostvarenim visokim ambicijama.

ZADAR

Zadrani su sigurno najviše razočarali sami sebe, posebno jer su pokazali da imaju momčad vrijednu završnice. Naime, Zadar je dobio Cibonu dva puta, dobio je kući Partizana, Hemofarm, FMP, Zvezdu, štoviše, dobio je u Višnjiku - sve. I prokockao Final Four - u gostima.

Naime, Zadrani su gubili tamo gdje je to i za očekivati, kod Partizana i Hemofarma, ali i tamo gdje nikako nisu smjeli - kod Vojvodine (nakon čega je otišao Aco Petrović), kod Heliosa, kod Zagreba. Ukratko, kod tri najlošije momčadi lige. Za aspiranta na samu završnicu i Euroligu, to je bilo nedopustivo.

Nisu pomogle ni smjene trenera - nakon kontroverznog Ace stigao je Denis Pleslić, ali par gostujućih kikseva i njega je koštalo glave pa je sezonu dovršio Zmago Sagadin. Ni iskusni vuk nije pomogao, Zadar je kod kuće dobivao, a u gostima gubio i na kraju ostao prekratak.

Ambicije si sigurno bile više, na stolu je bio ugovor s Euroligom, a u Zadru su vjerovali da imaju momčad barem al pari s Cibonom, uz prednost da se Cibona ipak troši u Euroligi. Iako 17-9 nipošto nije učinak za podcijeniti, Zadar je imao momčad za više, ne i karakter i vodstvo.

SPLIT

U Splitu se, ipak, očekivalo više. Nakon prošlogodišnjeg finala PH-a stvorio se određen entuzijazam kod "žutih", pa iako su izgubili neke važne karike iz te momčadi, vjerovali su da mogu napraviti ozbiljniji iskorak u NLB ligi. Ne Final Four, ali barem podjednak omjer pobjeda i poraza.

Krenuli su Splićani dobro, pobjeđivali su one koje su trebali, gubili od jačih. Sezona je Splitu krenula naopako s derbijem protiv Cibone u kojem su rezultatski pregaženi, ali još više "uništila" ih je suspenzija Štembergera na tri utakmice poslije divljačke tučnjave s Marshallom - Split je tu ušao u gubitnički niz, ubilježio devet poraza u idućih deset nastupa (slavio tek kod Zagreba) i tako zapečatio gubitničku sezonu. Putem je otišao Slobodan Subotić (da bi se vratio kao sportski direktor), a osrednju je sezonu kraju priveo Teo Čizmić.

Split u startu nije pogodio sa strancima, Brun i Grant nisu nikoga oduševili, a tek se Shannon pokazao pravim pojačanjem. U završnici su "žuti" posegnuli za još jednim parom Amerikanaca, kako bi u hrvatskom prvenstvu nekako došli do trećeg mjesta i novog nastupa u regionalnoj ligi; neće biti lako pored Zagreba i Cedevite, ali Splitu je to imperativ.

ZAGREB

I Zagreb se nadao iskoraku, zadržan je kostur momčadi koja je lani osvojila hrvatski Kup, ali ubrzo se pokazalo da su te ambicije bile na staklenim nogama.

Odmah je krenulo loše jer je upisan domaći poraz od slabašne Vojvodine, potom i neuspjeh u Splitu. Možda bi sezona ispala puno bolja da je Zagreb u neizvjesnim završnicama izvukao više protiv Cibone i Partizana, a obje utakmice "Mravi" su imali na pladnju. Zagreb je mogao startati s 5-0 ili 4-1, umjesto toga krenuo je s 1-4, a tada je gubitničke navike postalo teško promijeniti.

Ubrzo se sezona s optimističnim očekivanjima pretvorila u sezonu u kojoj je cilj izbjeći posljednje mjesto i time oproštaj od NLB lige. S 2-14 nakon 16 kola to nije izgledalo dobro, ali uz par iskusnih pojačanja (Krstić i Mulaomerović) "Mravi" su dobili ključne utakmice (Bosna i Helios), potom iznenadili Zadar i u Novom Mestu potvrdili izbjegavanje "fenjera".

Tih završnih 5-5 svjedoči da je Zagreb mogao i vjerojatno trebao bolje, ali i njima je nedostajalo malo sreće, hrabrosti i kvalitete da dobiju utakmice koje su mogle prokrenuti sezonu. I u Trnskom se mijenjao trener, Pavlićević nije napravio iskorak koji su svi očekivali, pa je priliku dobio Denis Bajramović i, dojam je, dobro ju je iskoristio.

Kad podvučemo crtu, jasno je da razloga za zadovoljstvo ima samo Cibona. Opet smo gledali dominaciju srpskih klubova, premda su Cibona i Zadar pokazali da su "tu negdje", dok Split i Zadar evidentno spadaju u krug onih koji se bore za sredinu ljestvice. Sada im, pak, preostaje borba za naslov prvaka Hrvatske, a Ciboni da postane tek drugi hrvatski pobjednik regionalne lige...