Izostao šlag na tortu

"Bila je to dobra, prava muška utakmica", komentirao je Mirko Bašić nakon remija u prepunoj Ledenoj i nekako najbolje opisao tih 60 minuta zagrebačkog CO-a i Kiela. Nije bilo puno atrakcije, i jedni i drugi možda su u stanju odigrati i bolje, ali u sportu uvijek vrijedi da odigraš onoliko koliko dozvoli protivnik. Zagreb i Kiel su dovoljno dobri da uspiju spriječiti onog drugog da se razmaše do kraja.

Ukoliko izuzmemo loš dan Kire Lazarova, prvih 30 minuta dobar su putokaz kako Zagrebaši mogu do rezultata protiv Kiela. Da je još bio i Lazarov - tko zna bi li gosti bili na samo pogotku zaostatka nakon prvog poluvremena s obzirom da je sve ostalo u domaćoj momčadi bilo na mjestu. Pogotovo u obrani, čvrstih i pokretnih 3-2-1, protiv čega čak ni majstor kao što je Nikola Karabatić nije nalazio puno rješenja - Kiel je u tih 30 minuta zabio samo 12 golova, za njihove pojmove zanemarivo malo.

Zagrebaši nisu uspjeli pretočiti sve dobro iz prvog poluvremena i u nastavak utakmice. U obrani se dogodio mali pad, logično, jer je ipak bilo teško očekivati da se neće dogoditi barem minimalno posustajanje protiv suparnika protiv kakvog ove sezone još nisu igrali, dok na drugom kraju terena nismo dočekali da se razigra Lazarov, a ni Mirza Džomba nije bio pravi u svojim minutama na desnom krilu. Za povoljniji rezultat protiv Kiela tih slabih točaka nije smjelo biti, kako je nakon susreta istaknuo Senjanin Maglajlija.

Dodajte protiv Hrvata tradicionalno raspoloženog Thierryja Omeyera, raspucanog Čeha Jichu, sigurnog realizatora Ahlma, Kavtičnikove pogotke s krila i iz sedmeraca... Gostima čak nije previše smetalo što su Zagrebaši napravili sjajan obrambeni posao na Karabatiću, u drugom dijelu preuzeli su stvari u svoje ruke, a da domaće nije podignulo sjajno navijanje u završnici utakmice, možda bi tu prednost i zadržali.

Uz kvalitetnu Zagrebovu obranu kao glavni adut, navijači su također zaslužili svoje poglavlje u ovoj priči. Ulaznice su prije neki dan razgrabljene kao ništa, vjerojatno bi bile ekspresno rasprodane i da se igralo u Areni, a tribine su već pola sata prije utakmice bile toliko pune da bi teško stala i igla. Bilo je bučno i na predstavljanju i kad je utakmica počela, a najbučnije kad je trebalo "usporiti" Kiel u završnici utakmice - zbog takve atmosfere, šteta je što je nedostajao šlag na tortu u obliku pobjede.

No, za onim što je bilo i prošlo ne vrijedi se puno osvrtati ili razmišljati što bi bilo da su se neke stvari rasplele drugačije, poput rane Zagrebove prednosti od 7:3 koju su gosti poništili ipak prebrzo... Uzimajući u obzir kvalitetu suparničke momčadi, nije pretjerivanje da su Zagrebaši odigrali najbolju utakmicu sezone na svom terenu, na kojem su se u ranijim jačim susretima prilično mučili.

Ako su protiv Kiela uspjeli odigrati najbolju ovosezonsku utakmicu pred svojim navijačima, zbog čega ne vjerovati da su iduće subote u stanju odigrati i najbolju ovosezonsku u gostima? Na teškim gostovanjima kod RN Löwena i u Chamberyju već su potvrdili da ova momčad zna pokazati svoju kvalitetu i na gostujućem terenu, a nema boljeg motiva od prilike da ponove nešto slično i u Kielu, kod momčadi koja je godinama u europskom vrhu. Kako tvrdi Zagrebov trenerski dvojac - najjače momčadi svijeta.