Izostao pravi Balić, izostao iskorak

Za početak - bolji ždrijeb. Nije tajna da u Zagrebu nisu htjeli Kiel u četvrtfinalu, ne bez razloga. Radi se vjerojatno o najjačoj europskoj momčadi, po Zagreb još opasnijom jer ima dvojicu rukometaša koji nam već godinama u reprezentativnom dresu "nabijaju komplekse" - vratara Thierryja Omeyera i ponajboljeg igrača svijeta, Nikolu Karabatića.

Razlika između finala (ogroman uspjeh) i četvrtfinala (zadovoljavajući uspjeh) na papiru je ogromna, a u stvarnosti puno manja. Iako nema garancije, jer radi se o također sjajnim momčadima, Zagreb bi protiv svih drugih imao puno bolju šansu. A da je došao barem do polufinala, onda bi i ova sezona dobila ocjenu više.

Ovako, ostaje zadovoljstvo što se za jednu Zagrebovu utakmicu konačno satima stajalo u redu, što znači da se (klupski) rukomet vratio u Zagreb. Četvrtfinale je za CO Zagreb korak naprijed, ne ogroman, ali ipak korak prema povratku na europski vrh na koji Zagreb, s ovakvom momčadi, s pravom puca.

Ostaje zadovoljstvo zbog napretka mladih igrača, prvenstveno Domagoja Duvnjaka, te pojave Manuela Štrleka. Ostaje zadovoljstvo što je Zagreb doživio samo dva poraza, te što je dobrim nastupima u gostima (prvenstveno u Chamberyju) pokazao da ova momčad ima snažan i pobjednički karakter. To se, obično, gradi dulje nego što bilo potrebno ovoj momčadi.

Ostaje, međutim, i (mala) žal što se nije učinilo više. Kada je uoči sezone doveden Ivano Balić za velik novac, i to europski velik novac, Zagreb je postao kandidat za vrh. Do prije sezonu-dvije najbolji rukometaš svijeta trebao je biti posljednji komadić slagalice, "ono nešto" posebno što trebaš za borbu s Kielom ili Ciudad Realom. Jer, realno, s Löwenom ili Chamberyjem Zagreb je mogao i bez Balića.

Dogodilo se, nažalost, ono što nisu mogli očekivati ni članova vodstva kluba, ni navijači, ni sam Balić - Ivano se ozlijedio, dugo mučio s tim leđima, a kada je konačno "upogonjen" nije mogao doći do maksimalne fizičke forme. Njegove igre s takvim leđima još su jedan dokaz kako ni najveći genijalci ne mogu biti najbolji bez iznimnih fizičkih predispozicija. Kada je ostao bez maksimalne eksplozivnosti, Balić je izgubio velik dio repertoara, a njegova frustriranost što to više "ne ide kao nekad" nije mogla imati pozitivne efekte.

U utakmicama zbog kojih je Balić praktički doveden, onima protiv Kiela, Ivano je šutirao 4-20. Ako uzmemo u obzir da je Duvnjak izrastao u srednjeg s kojim možete u svaku bitku, a da je Josip Valčić sasvim pristojno rješenje za 10-20 minuta po utakmici, takav "4-20" Balić za Zagreb je - prevelik trošak.

Ovo nije napad ni na klub, koji je definitivno u tom trenutku radio pravi potez, a još manje na Balića jer jasno je da se tu ne radi ni o manjku motivacije ni o manjku želje i truda, već jednostavno - o ozljedi. Poanta je tek da je Balić trebao biti Zagrebova prevaga, a kako on to nije bio, Zagreb je zapeo u četvrtfinalu.

Kada se bude slagala momčad za iduću sezonu, a Gobac na tomu već radi, treba imati na umu da je Zagreb bio puno bliže Kielu nego što se to možda čini. Naime, ako gledamo samo utakmicu u Kielu, usprkos svim lošim stvarima koje je Zagreb napravio u napadu i obrani, izgubio je četiri razlike, a vratari su skupili tek mizerne četiri obrane. Iza Škofa je i više nego pristojna sezona, ali u Kielu je imao slab dan, a kada vam vratar u rukometu ima slab dan - možete se "slikati". Isto vrijedi i za situaciju kada vam vratar "poludi", kao što je poludio Šterbik lani u finalu Lige prvaka i poskidao Kielu sve moguće i nemoguće; protiv toga ni Karabatić i društvo nisu mogli.

Stoga ne treba razmišljati o radikalnim rezovima. Ako u Zagrebu vjeruju da Balić nakon ljetnog odmora može iduće sezone biti pravi Balić, barem 90 posto onog vrhunskog Balića, onda su uz njega dovoljne sitnije promjene u momčadi.

Krila su u redu - Džombu je također mučila ozljeda i nije bio sto posto, ali on i Horvat i više su nego dobro rješenje. Lijevo krilo je bilo problem u ovom dijelu sezone, ali ne treba zaboraviti da je Štrlek pokazao da je izvanredan talent. S obzirom da se radi o momku koji poznaje samo rad, rad i rad, ne sumnjamo da će se vratiti u top formu.

Pored Tončija Valčića više ne može biti nikakvih upitnika jer se radi o fantastičnom igraču u oba pravca, a iako je ostao dužan protiv Kiela, u Lazarova ne treba sumnjati. Radi se o dokazanoj rukometnoj veličini; fizički nema sjajne predispozcije, ali o rukometu zna sve i vrijedan je promjene obrana-napad. Vrhunskih ljevaka koji igraju u oba pravca ionako nema previše, a boljeg ljevorukog napadača od Lazarova možda nema - uopće.

O Igoru Voriju ne treba trošiti ni riječi, radi se o najkonstantnijem i vjerojatno najboljem igraču Zagreba. Kada sve to zbrojite, pridodate jednog

Špoljarića u obrani, jasno je da tu puno prostora za napredak nema, posebno jer nije realno očekivati da Zagreb dovede Narcissea ili igrača iz takve kategorije.

Ako je suditi po aktualnom stanju, upitnika nema ni oko klupe, Maglajlija i Bašić nastavit će projekt koji su započeli. Za sada to djeluje OK, izvukli su Zagreb iz gabule u kojoj je bio nakon domaćeg neuspjeha sa Chamberyjem, pružili su pristojan otpor Kielu i zadobili povjerenje uprave i navijača.

Ova sezona poslužila je za prikupljanje dodatnog iskustva, a uz poneko pametno pojačanje, uz jasno ostanak ključnih nositelja igre, Zagrebu iduće sezone neće trebati puno za finale Lige prvaka. Pravi Balić, bolji ždrijeb i, kao što je uvijek u sportu, mrvica sreće...