Čale: "Osjećam se kao pravi nogometaš"

Kako si zadovoljan sezonom u Turskoj?

U Turskoj je super. Iskreno, kada sam išao nisam niti sam znao što me zapravo čeka, ali mogu reći da sam stvarno zadovoljan. Liga je jaka, stadioni su svugdje puni gdje god igramo, igra se dobar nogomet, igram cijelo vrijeme i što je najbitnije - borimo se za prvaka.

Kako je izgledao tvoj odlazak u Trabzonspor?

Uvijek ima dosta poziva, ali Turci su bili konkretni. Ja sam isto mislio da su samo došli pitati, ali za tri dana sve se riješilo; došli ljudi, rekli što hoće, dali odličnu ponudu, svi bili zadovoljni i - ispalo je odlično.

"Trabzonspor je veliki klub"

Čuveni "proces prilagodbe" o kojem se često priča kada se promijeni klub - nije postojao. Jesi li očekivao igrati gotove sve utakmice od prve do zadnje minute?

Očekivao sam igrati, ali baš da ću svaku utakmicu igrati 90 minuta - nisam. Trener i svi ostali su zadovoljni, a to je najbitnije. Stvarno je jako dobra liga i sve su momčadi, osim par posljednjih, vrlo dobre jer svi imaju novac platiti dobre igrače, a Fenerbahče je ipak ispred svih po proračunu.

Gostovanje kod velikog i bogatog Fenera i dalje ne može prežaliti.

0:0 je bilo, a ja sam imao dvije odlične prilike zabiti. Igrali smo pred oko 50.000 ljudi i stvarno je bilo fenomenalno. Navijači pjevaju cijelo vrijeme i atmosfera je paklena, ali recimo nisam vidio baklje ili neke nerede na stadionu.

Trabzonspor je već sada osvojio više bodova nego cijele prošle sezone i (ne)očekivano se bori za naslov prvaka.

Prošla sezona bila je među najlošijima u povijesti kluba pa je došla nova uprava i na ljeto je napravljeno 15-tak transfera tako da je stvorena skroz nova ekipa. Niti oni sami nisu znali koliko smo zapravo dobri i cilj je bio pokušati uloviti Europu, no kako smo krenuli s pobjedama i stalno bili prvi ili drugi sada je cilj - uzeti naslov. Sljedeće kolo idemo u Sivasspor i to će biti strašno bitna utakmica.

Kao bivši igrač Dinama, itekako je naučen na pritisak pobjeđivanja s kojim praktički živi od svojih nogometnih početaka.

Mislim da nigdje na svijetu nije pritisak kao u Dinamu, ali ima ga i tamo. Borimo se za prvaka i moramo dobiti svakoga. Recimo, nemamo premiju za domaći remi protiv Fenera ili Galatasarayja jer i Trabzon je veliki klub. Jednostavno doma moraš sve dobiti. Unatoč tome, meni je u Dinamu bilo prekrasno jer smo bili odlična ekipa koja se družila i van terena, a bio sam i doma.

Vratimo se još malo u Tursku. Unatoč brojnim transferima koje je klub napravio - glavnina igrača su nogometaši iz Turske.

Uglavnom imamo igrače iz Turske, a što se tiče stranaca tu su četiri Afrikanca, dva Južnoamerikanca i ja. Imamo pun stadion, oko 20.000 svaku utakmicu i u planu je gradnja novog. Stvarno je gušt vidjeti i igrati pred tako punim stadionom - osjećaš se kao pravi nogometaš. Inače, grad ima 200-300 tisuća stanovnika i stvarno svi žive za nogomet tako da je pravi užitak igrati i živjeti tamo.

Dobri rezultati Trabzonspora malo su iznenađenje, no zato su oni vodećeg Sivasspora - čudo.

Oni su ekipa koja je došla iz druge lige i stvarno su dobra momčad za koju, iskreno, nikad nisam čuo prije. Kad netko spomene Tursku na pamet padnu Galatasaray, Fenerbahče, Bešiktas i Trabzonspor, ali eto - oni su trenutno vodeći. Na njihovom terenu su odlični jer je tamo prvih par mjeseci u godini minus deset stupnjeva pa je svima vrlo teško igrati dok su oni ipak naviknuti. Kažem, sljedeće kolo idemo njima u goste; bježe nam četiri boda i ako dobijemo - nitko sretniji od nas.

"Težim putem do reprezentacije"

Nakon što si bio u reprezentaciji pa te onda ozljeda udaljila, sada si opet među najboljim hrvatskim nogometašima.

Išao sam težim putem, ali sam dočekao svoje. Bio sam u momčadi pa sam se ozlijedio i onda me dugo nije bilo tako da kad me izbornik Bilić nazvao - nisam mogao vjerovati. Bio sam presretan; onda sam još protiv Andore počeo i stvarno nemam riječi koliko sam bio sretan. Istina, protiv Andore nije bilo najbolje, ali moram priznati da nikad nisam igrao takvu utakmicu gdje ekipa uopće nema namjeru preći centar. Teren je bio katastrofa, ali rano smo zabili i sve riješili.

"Dinamo uvijek bolji od Hajduka"

Idemo na Dinamo; kolega iz reprezentacije i bivši suigrač Eduardo rekao je kako ne bi bilo nezasluženo da Hajduk bude prvak. Što ti misliš o tome tko je bolji?

Ja ne mislim tako. Mislim da je Dinamo bolji; zapravo - meni će uvijek Dinamo biti bolji. Mislim da sam realan i da je Dinamo bolji te da će biti prvak. Gledam Dinamo kad god stignem i trebaju se uigrati novi igrači. Ne igraju spektakularno, ali vjerujem u naslov prvaka i onda se treba spremiti za Europu i biti pravi.

Ako se nekog igrača Dinama vrijeđalo i u medijima i posebno na tribinama onda je to Hrvoje Čale, a njegovim odlaskom Dinamo je naglo dobio problem "lijevog beka". Što misli o Luisu Ibanezu i Mirku Hrgoviću kao igračima koji se bore za nekada njegovo mjesto?

Ibanez je dobar, požrtovan, no meni on nije za beka jer nema defenzivu. Meni bi on bio ispred beka na nekom krilu, a iza njega bi stavio Hrgovića koji je stvarno dobar igrač. Posebno u obrani gdje je izuzetno čvrst i može čuvati svakoga.

Hrgovića dio tribina nije dobro prihvatio, a ako netko zna kako je to - onda je to igrač Trabzonspora.

Nisu ga prihvatili i tak' je to. Ja sam godinu dana igrao pod strašnim pritiskom i nije lako, no to je nogomet. Stvarno nije lako igrati ako znaš da čim krivo dodaš - samo se čeka da te se izvrijeđa. Još se na Maksimiru sve čuje pa nije lako. Meni je najgore bilo što sam iz Zagreba, 14 godina sam igrao u svojem Dinamu i onda mi doma tak' zvižde. Svatko odigra neke lošije utakmice, ali mene su ulovili na zub i nije mi bilo lako.

"Oko Maksimira se nema kaj raspravljati"

Kako je vrijeme isticalo, krenuli smo s blic pitanjima.

Najdraža utakmica?

Naravno - Ajax u Amsterdamu jer to je bila stvarno povijesna utakmica i pobjeda koju ću prepričavati dok sam živ, ali jako mi je draga i pobjeda u zadnjem kolu protiv Hajduka 1:0 pod trenerom Kužeom. Isto tako - sve pobjede na Poljudu. (Smijeh) To se ne zaboravlja.

Trener kod kojeg si najviše napredovao?

Moram reći kod - Branka Ivankovića. Josip Kuže mi je prvi dao šansu i njemu sam zahvalan, a onda je došao Ivanković i kod njega sam se izgradio. U svakom slučaju, njih dvojica.

Što misliš - kako bi Dinamo prošao u turskoj ligi?

"Moj" Dinamo, koji je bio prije dvije godine, bio bi tu negdje kao i mi sad, ali mislim da je sadašnji Dinamo ipak malo slabiji, no i oni bi bili prvi vrhu.

A tko je bolji - Dinamo ili Trabzonspor?

Mislim da je sad bolji Trabzonspor, a prije je bio bolji Dinamo.

Znači gdje ti igraš - ti su bolji.

(Smijeh) Ma ne... Bili su Luka, Ogi, Čarli i ostali odlični igrači i mislim da mi nismo zapravo svjesni koliko je ta momčad bila jaka.

A što je nedostajalo za europski iskorak?

Najviše - sreće. Uvijek se sjetim Basela na Maksimiru što smo trebali dobiti 5:0, onda Brann smo trebali dobiti lako, a tek protiv Werdera... I tamo i doma... Ne znam, bili smo mladi, neiskusni, a stvarno nismo imali niti sreće. Kad se nađemo često pričamo o tim utakmicama i teško ćemo ih prežaliti jer to je bila odlična ekipa.

Za kraj, morali smo ga pitati, kao Zagrepčanina i bivšeg igrača Dinama: što misli o mogućem preseljenju Dinama na neki drugi stadion?

Dinamov stadion mora biti u Maksimiru i tu se nema kaj raspravljati. Treba urediti stadion jer je trenutno nekako preveliki i samo ga treba spojiti, a ne dizati više u zrak. U svakom slučaju, bila bi pogreška seliti Dinamo iz Maksimira i o tome nema govora jer to nema smisla. Svakome tko voli Dinamo, pa tako naravno i meni, Maksimir nešto znači.

Pitanje o Maksimiru ujedno je bilo i posljednje u ovom ugodnom druženju s hrvatskim reprezentativcem. Nakon dugodišnje karijere u Dinamu koja je bila vrlo bogata trofejima, Čale je zaslužio svoj transfer u Tursku gdje itekako cijene njegove kvalitete pa je tako, iako mu je ovo tek prva sezona u Trabzonsporu, vrlo lako moguće kako ćemo ubrzo razgovarati s ovim simpatičnim igračem kao članom nekog još većeg i bogatijeg kluba...