Hrvatski Kup, Finale, 13.05.2009, 20:15 h, Zagreb, Maksimir, gledatelja: 20.000
Suci: Bruno Marić (Daruvar), Željko Perak (Karlovac), Damir Pervan (Bjelovar)
Dinamo
Dinamo
Mario Mandžukić 13', 57'
Jorge Sammir 29' (11m)
3:0(2:0) Hajduk
Hajduk

Video: Dinamo potopio hrabri Hajduk

Tomislav Pacak, Vedran Attias • srijeda, 13.05.2009.
Video: Dinamo potopio hrabri Hajduk
Foto: Davor Sajko

Dinamo je na pragu dvostruke krune nakon što je u prvom susretu finala Hrvatskog kupa deklasirao Hajduk s 3:0. Potopu Splićana uvelike su kumovala isključenja Pandže i Linića zbog kojih su ”bili” igrali s devet igrača cijelo drugo poluvrijeme, no zasluženost Dinamove pobjede nije sporna. Modri su već u ravnopravnoj igri stigli do 2:0, a iako nisu briljirali u drugom dijelu, iskoristili su brojčanu prednost dovoljno da bi na uzvrat otišli s iznimno ugodnom prednošću...

Kao da im porazi od Varteksa i Rijeke nisu bili dovoljno frustrirajući, Splićani su doživjeli 45 minuta iz najgore noćne more. Osim što su se već nakon pola sata našli u rezultatskom minusu od dva gola protiv goropadnog Dinama, Hajdukovci su ostali i bez dvojice isključenih igrača pa su u drugi dio mogli ući samo s nadom da izvuku koliko-toliko pristojan rezultat uoči uzvrata. Zahvaljujući hrabrom otporu devetorice igrača, Splićani su u tome donekle i uspjeli jer su s dva igrača manje primili ”samo” jedan pogodak (a mogli su i poneki zabiti) i tako zadržali makar male šanse uoči uzvrata u Splitu.

Pred 20-ak tisuća gromoglasnih navijača, Dinamo je krenuo očekivano ofenzivno, a plod takve igre bila je sjajna šansa za Sivonjića već u osmoj minuti. Mandžukić ga je lijepo proigrao, Dinamov napadač sjurio se s desne strane prema Subašiću, ali iskosa gađa pored suprotne vratnice.

Pet minuta kasnije Dinamo je stigao do vodstva zahvaljujući prekrasnoj akciji Bišćana, Badelja i Mandžukića. Kapetan je izvrsno povukao iz obrane do sredine, Badelj još bolje proigrao Mandžukića u prazan prostor, a ovaj majstorski loba istrčalog Subašića za 1:0 Modrih-

Hajduk je uspostavio ravnotežu nakon tog pogotka, imao i nekoliko poluprilika od kojih bilježimo Kalinićev udarac koji Butina lako brani. U 28. minuti opet prijeti Sivonjić, ovoga puta iskosa s lijeve strane, ali dobro reagira Hajdukov čuvar mreže.

Prekrasna atmosfera

Dinamo je, konačno, na samom smiraju sezone uspostavio harmoniju s publikom. Na Maksimiru se okupilo više od 20.000 gledatelja, uključujući i oko 1.000 pripadnika Torcide. Sjever i istok još nisu bili tako raspoloženi ove godine, a i zbivanja na travnjaku pogodovala su raspoloženim navijačima Dinama. Uoči početka utakmice BBB su koreografijom i navijanjem dali do znanja da ”ne daju Maksimir”, a održana je i minuta šutnje za Hrvoja Čustića, tragično preminuloga nogometaša Zadra.

Međutim, bila je to kratkotrajna odgoda nove egzekucije Dinama. Sudac Bruno Marić nije se bojao pokazati na bijelu točku nakon očiglednog povlačenja Pandže za dres Vrdoljaka tijekom kornera, a precizan realizator bio je Sammir za novu erupciju oduševljenja na Maksimiru.

Slabog Pandžu Miše je odmah zamijenio Juricom Buljatom, no taj potez se već samo četiri minute kasnije pokazao lošim. Frustriran valjda rezultatom, Buljat je u jednom dvoboju rukom raspalio po Mandžukićevom licu i to metar ispred suca Marića koji se odmah uhvatio za gornji džep, onaj u kojem čuva – crveni karton.

Kada se činilo da će Hajduk na odmor otići s dva gola i jednim igračem minusa, Siniša Linić pobrinuo se da situacija bude još gora. S leđa je startao na Mandžukića s dvije noge, bez ikakve šanse da dođe do lopte, a sudac je opet bio na mjestu događaja – bez razumijevanja za Hajdukove tegobe, Marić je opet izvukao crveni karton i na tuširanje poslao i Linića.

Činilo se tada da je pitanje pobjednika Kupa praktički riješeno jer momčad kvalitete Dinama morala je kapitalizirati dva igrača više i već ionako ugodnu rezultatsku prednost protiv grogiranog protivnika, no Hajduk se pokazao vrlo žilavim suparnikom i nisu dopustili da ih brojčano nadmoćni Dinamo razbije.

U 49. minuti su sreća (Sivonjićeva stativa) te Vejić i Subašić spasili Hajduka novog pogotka, no osam minuta kasnije spasa nije bilo – Tomečak je po tko zna koji puta ovoga proljeća izvrsno centrirao, a Mandžukić između dvojice čuvara glavom poslao loptu u mrežu za 3:0.

Dinamo, međutim, nakon toga nije očekivano lako stvarao šanse i dominirao terenom, djelomično zbog dobrog otpora požrtvovanih Splićana, djelomično i zbog svog pristupa ”lako ćemo”. Zasluženo je, stoga, Hajduk stigao do dvije sjajne šanse za smanjenje zaostatka, no sreća nije bila na strani gostiju. Prvo je Ibričićev slobodnjak odsjeo na stativi uz mali dodir Butine, da bi u 75. minuti Kalinić ostao sam na desetak metara, no njegov volej izvrsno odbija Dinamov vratar. Uskoro je i Gabrić dobro pucao, zamalo pored gola. Hajduk je gol zaslužio, ali Fortuna nije bila na splitskoj strani...

Dinamo će tako u Split s teško dostižnih 3:0, iako je oduševljenje nakon prvog dijela splasnulo neuvjerljivom predstavom protiv suparnika koji je imao dva igrača manje. Splićani u tom otporu mogu pronaći zadovoljstvo, no zbog rezultata (a vjerojatno i viđenja sudačkih odluka) puno više razloga bit će za – nezadovoljstvo...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!