Šibenik: Europa ostala nedosanjani san

Na prste jedne ruke (ako i toliko) mogli bi se pobrojati oni koji su uoči početka sezone mogli predvidjeti borbu za europska natjecanja. Momčad koja je godinu ranije tek kolo prije kraja uspjela sačuvati prvoligaški status godinu danas kasnije doživjela je pravi procvat. Dugo su bili na pravom putu da ostvare plasman u Europu, ostvare najznačajniji rezultat u klupskoj povijesti, ali, na žalost brojnih navijača koji su u to vjerovali, nisu uspjeli.

Za razliku do ranijih sezona u kojima su rijetke bile gostujuće pobjede već u prvom dijelu netom završene sezone Šibenčani u ostvarili četiri pobjede (Inter, Osijek, Rijeka, Zagreb). Na kraju jesenskog dijela sezone pogled na tablicu bio je fantastičan: treće mjesto iza nedostižnog dvojca Dinamo – Hajduk. Igrali su Modri i hrabro i atraktivno, napadački dvojac Rodić – Zec, potpomognut Govićem, bio je prava opasnost za svaku obranu.

Male su bile promjene u igračkom kadru na početku ove godine, uoči početka proljetnog dijela sezone. Standardni stoper Ante Kulušić prodan je u Tursku, a stigli su Tomislav Labudović i Ivan Elez koji su se borili za mjesto u početnoj postavi. Rezultati na početku proljeća bili su uglavnom očekivani, a sve je krenulo nizbrdo nakon domaćeg remija protiv Zadra.

Domaći poraz od Rijeka (0:1) potvrdio je kako je forma u silaznoj putanji, odnosno kako je izostanak prvog strijelca Ermina Zeca i glavnog organizatora igre Dražen Govića, ali i brojnih drugih igrača koji su veći dio sezone bili ozlijeđeni (Bašić, Božić, Slavica, A. Bulat, Roglić), kao i onih koji su svako kolo nedostajali zbog kartona prevelik hendikep za momčad Šibenika. I nakon toga nisu se Šibenčani mogli vratiti igrama iz većeg dijela sezone, pa su i Dinamo i Hajduk bez problema i snažnijeg otpora pobijedili Šibenčane.

Na kraju Šibeniku je pripalo šesto mjesto, a zanimljivo je kako su ispred i Rijeka i Osijek i Zagreb, sve momčadi koje je Šibenik pobjeđivao dva puta ove sezone. Dosta bodova izgubili su Modri na svom terenu od slabijih momčadi (C. Sesvete, Inter, Zadar, Zagreb, Osijek), bilo je i previše sudačkih pogreški na štetu Kalinićeve momčadi, ozljede i kartoni učinili su svoje, pa se, na kraju, unatoč propuštenoj prilici, šesto mjesto može karakterizirati uspjehom.

Druga sezona na Šubićevcu donijela je i potpunu afirmaciju Ermina Zeca. 21-godišnjak koji je iz rodnog Bugojna stigao u Šibenik napredovao je toliko da se za njegove usluge interesiraju brojni strani, ali i domaći klubovi. U dvije sezone Zec je postigao ukupno 22 pogotka u šibenskom dresu, a njegova brzina, spretnost i umijeće pred golom nisu prošli nezapaženo. Njegov dolazak pokazao se kao pun pogodak, a zadovoljstvo Šibenčana bit će još veće kad ovo ljeto Zec sebi osigura unosan inozemni transfer i dobro napuni klupsku blagajnu.

Još je jedan Bugojanac u potpunosti opravdao dovođenje na Šubićevac. Mehmed Alispahić prošlog je ljeta stigao u Šibenik kao potpuni anonimus, barem za hrvatske prilike. Ali vrlo brzo je pokazao da je iznimno kvalitetan veznjak, sa odličnim zadnjim pasom, preciznim udarcem koji je jednako dobar i kao strijelac, ali i kao asistent. On bi u idućoj sezoni trebao biti jedna od glavnih karika u igri Kalinićeve momčadi.

Posebna priča su domaći mladići Spahija, Ademi, Husmani, Jakoliš, Zoričić, Šubić. Iako još uvijek ima pravo nastupa za juniore, 18-godišnji Ademi, standardni je prvotimac, koji igra kao da je rutiner, iako igra svoju prvu pravu prvoligašku sezonu. S posudbe iz Zagore vraćen je Hrvoje Spahija koji je, s obzirom na prikazano, zaslužio i još veću priliku. Postigao je i dva pogotka iako je tek dva-tri puta igrao na svojoj prirodnoj poziciji. Jakoliš je nova velika nada šibenskog nogometa, a u novoj sezoni, kad se igra Liga 16, i on, ali i neki njegovi suigrača iz juniora, dobit će svoju priliku.

Najveće zasluge za ostvareni rezultat zasigurno idu na adresu Ivice Kalinića. Mirni Solinjanin tiho je i bez velike pompe stigao na Šubićevac. Nisu mu prognozirali dugovječnost na klupi Šibenika, a on ne samo da je izdržao turbulentnu prvu sezonu, već je u drugoj ostvario šesto mjesto, drugi najbolji rezultat Šibenika u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Niti u trenucima najvećih razočaranja, niti u slavljima poslije velikih pobjeda, Kalinić nije poletio u nebo. Zadobio je simpatije većine domaćih navijača. U njegovoj prvoj sezoni zamjerala mu se predefenzivna igra njegove momčadi, ali u drugoj i to se promijenilo. Puno češće mu se pljeskalo i skandiralo, nego prigovaralo. A najbolja potvrda njegova kvalitetna rada je i činjenica da će i u idućoj sezoni sjediti na klupi Šibenika.