Od Wolfsburga do Newcastlea

Premiership: Tottenham najveće razočaranje
Piše: Marin Vuković

"Dolaskom Juande Ramosa na klupu i kupovinom Luke Modrića za 16 milijuna funti Tottenham je istaknuo svoju kandidaturu za velike rezultate, ojačao je momčad, odigrao fantastičnu predsezonu i ove će godine predstavljati veliki izazov svim klubovima Premier lige. Cilj je jasan, poremetiti odnos snaga među tzv. "velikom četvorkom" (Manchester United, Chelsea, Liverpool, Arsenal) i plasirati se u Ligu prvaka."

Ovim smo riječima u kolovozu prošle godine prognozirali sezonu Tottenhama, čiji su čelnici potrošili silan novac, doveli trofejnog trenera, napunili svlačionicu imenima koja obećavaju i potom se potpuno raspali tamo gdje je to bilo najbitnije - na travnjaku. Gotovo dvije trećine sezone Spursi su se borili za opstanak, a dojam popravili tek u završnici osvajanjem osmog mjesta. Taj plasman teško može promijeniti činjenicu da je Tottenham, u odnosu na očekivanja i novac uložen u momčad, jedan od glavnih kandidata za promašaj godine.

U tu konkurenciju definitivno spada i Newcastle kojega nitko nije vidio kao kandidata za drugu ligu, no upravo to je mjesto na kojem će Svrake provesti najmanje jednu sezonu. Sukobi unutar kluba i neslaganje s navijačima, tri promjene trenera, lutanja u sustavu igre i dovođenju pojačanja, sve je to nekadašnjeg sudionika Lige prvaka dovelo do velikog neuspjeha i plasmana u Championship, što je ozbiljan udarac temeljima svakog kluba.

Kandidate za naslov prvaka bilo je pak teško promašiti: "Gotovo je sigurno da ćemo ponovno gledati mrtvu trku Manchester Uniteda i Chelseaja, u koju bi se napokon mogao umiješati i Liverpool, othrva li se navici rasipanja bodova protiv slabijih momčadi." Liverpool se doista othrvao toj ružnoj navici, osvajao bodove i u malim utakmicama i sve do kraja sezone bio ravnopravan protivnik Manchester Unitedu, kojeg je uostalom i pobijedio u oba međusobna ogleda.

Momčad Arsenala smo na početku sezone proglasili nepoznanicom i u potpunosti pogodili: "Arsenal je ponajveći gubitnik prijelaznog roka, budući da je ovoga ljeta ostao bez dva iznimno važna igrača. Topnike su napustili Mathieu Flamini i Alexander Hleb, vrlo bitni kotačići u momčadi Arsenea Wengera koje će biti teško nadoknaditi."

Odlasci Flaminija i Hleba te brojne ozljede ključnih igrača uvelike su utjecali na snagu Wengerove momčadi, koja se niti ove sezone nije mogla nositi s vodećom trojkom. Čak 18 bodova zaostatka za vrhom Premiershipa i još jedna sezona bez osvojenog trofeja jasan su dokaz da se u pripremi za sljedeću sezonu na Emiratesu nešto mora promijeniti.

Ne učini li Arsenal korak naprijed, već sljedeće sezone bi tvrdnja da će se "ostatak lige po svemu sudeći boriti za mrvice i mjesto u Kupu Uefe" mogla biti pobijena. Aston Villa i Everton već su ove godine pokazali kako znaju pobjeđivati u nizu, a sada je na čelnicima tih klubova da iduće sezone naprave i dodatni iskorak.

Primera: Barca ispunila najviša očekivanja
Piše: Vedran Attias

U najavi sezone 08./09. napisali smo: "Ako Guardiola uspije na teren poslati Henryja iz Arsenala i uigrati ga s Kameruncem u napadu, uz genijalnog Messija i prvake Europe Puyola, Xavija i Iniestu u obrani odnosno sredini - Katalonci su prvi favoriti za osvajanje naslova. Svakog naslova". Desetak mjeseci kasnije samo možemo utvrditi - uspio je. Josep Guardiola definitivno je najbolji nogometni trener u sezoni 2008./2009.

U prvoj sezoni na klupi nogometnog diva; prvoj sezoni na kormilu "prave" momčadi Guardiola je uzeo - treble. Prvenstvo Španjolske, Kup Kralja i Liga prvaka kao šlag na kraju popunili su vitrine trofejnog katalonskog giganta. Sezona (rezultatski) nije dobro počela za Barcelonu, no nakon "kašljucanja" na početku je - krenulo. I više se nije zaustavljalo. Barcelona je "pomela" konkurenciju u Primeri, a među brojnim pobjedama nakon kojih su redom apsolutno svi hvalili igru Barce posebno se ističe ona sjajna demonstracija moći u Madridu kojoj se poklonio cijeli nogometni svijet.

Messi, Xavi, Iniesta, Eto'o, Henry, Dani Alves, Puyol, Pique pa čak i često osporavani Victor Valdes odigrali su fenomenalnu sezonu i oduševljavali iz utakmice u utakmicu. Iako nije pošteno prema ostalim genijalcima u dresu Barce, prije svih Xaviju i Iniesti koji su se nakon Eura još jednom dokazali kao (po)najbolji veznjaci Europe, Zlatna lopta je uglavnom predviđena za napadače, a ove će godine potpuno zasluženo ići - Messiju. Omalenom Argentincu se za njegove briljantne poteze pljeskalo gotovo na svim stadionima diljem Španjolske, a posebno je upečatljiva bila njegova predstava u Madridu. Iako bi neki klubovi dali pravo bogatstvo za čaroliju koju Argentinac pruža, navijače Barcelone svakako mogu biti mirni jer Messi ne ide nigdje.

Što se tiče branitelja naslova, Real Madrida, teško se može reći kako su razočarali, no sezona je svakako bila - razočaravajuća. Iako su osvojili više bodova nego prije dvije godine kada su uzeli naslov, protiv Barcelone jednostavno nisu mogli. Kada su se približili - Barca je u izravnom dvoboju jasno pokazala da je puno bolja. Real nije dobro krenuo, no odlaskom Schustera i dolaskom Juande Ramosa na klupu - Real je proigrao. Veliki udarac bila je ozljeda Van Nistelrooyja, no zato je priliku u drugom dijelu sezone dobio i iskoristio mladi Higuain. U svakom slučaju, igranje sporednih uloga nikako neće zadovoljiti čelnike Reala te će nakon izbora i dolaska novog predsjednika - sigurno doći do velikih promjena. Kombinacija Perez u fotelji, a Cristiano Ronaldo na terenu već golica maštu navijača Reala, no svakom poznavatelju nogometa je jasno kako Realu jedan igrač, pa čak i Ronaldo, neće biti dostatan za sam vrh.

Što se tiče ostatka lige, Ligu prvaka izborila je trećeplasirana Sevilla dok će isto natjecanje kroz dodatne kvalifikacije loviti Atletico Madrid. Iza njih smjestili su se Valencia i Villarreal koji će svoju europsku sreću tražiti kroz Europsku ligu. Sevilla će zasluženo igrati s najboljim europskim momčadima jer je veći dio prvenstva držala treće mjesto dok je bez Lige prvaka u posljednjim kolima ostao Villarreal, a najprestižnije europsko natjecanje, ili barem kvalifikacije za isto, izborio je Atletico Madrid ponajviše zahvaljujući najboljem strijelcu lige - Diegu Forlanu (32 gola).

Prošle godine najbolje momčadi u Španjolskoj neočekivano je napustila Zaragoza, a za ovogodišnje iznenađenje "pobrinuo" se - Betis. Momčad koju je napustio naš Marko Babić samo se dva puta (u 5. i 6. kolu) tijekom sezone našla u zoni ispadanja, no na njihovu žalost treći put dogodilo se to u - posljednjem. Očekivano, ostala dva putnika u drugu ligu su Recreativo i Numancia koji su kako se sezona bližila kraju sve više padali i sve uvjerljivije držali posljednja dva mjesta.

Serie A: Inter u skladu s očekivanjima
Piše: Borna Rupnik

U skladu s većinom očekivanja Inter je osvojio četvrti uzastopni naslov prvaka, i to već prije kraja prvenstva. Proslavu naslova na San Siru u 36. kolu protiv Siene omogućili su i posrtaji Milana i Juventusa, poput onog Milanovog u Udinama. U svakom slučaju, Jose Mourinho je u svojoj prvoj sezoni u Italiji dokazao da Interu u ovome trenutku na Apeninskom poluotoku nema premca, a sebe se okrunio novom titulom državnog prvaka.

Drugo je mjesto za dlaku pripalo Juventusu ispred Milana, čime su Torinezi potvrdili slavlje nad crveno-crnima iz prosinca, a Milan nije uspio u potpunosti isprati gorak okus izostanka iz Lige prvaka i neuvjerljivog nastupa u Kupu Uefe. Ipak, tako se nastavila dominacija velikih klubova na vrhu tablice. No, u vrednovanju tog rezultata značajan je podatak da su se i Juventus i Milan zahvalili su se svojim trenerima. Claudia Ranierija zamijenio je Ciro Ferrara, a Carla Ancelottija Brazilac Leonardo. Obojica su mladi treneri i bivši igrači svojih klubova, što sugerira mogući zaokret u politici slaganja stručnih stožera. Milanu pri željenom povratku na sam vrh nije pomogla ni kupnja Ronaldinha, svojedobno najboljeg igrača na svijetu, ni povratak Andreja Ševčenka.

Roma gubitak Mancinija nije uspjela nadoknaditi pojačanjima u vidu Antonija Cassana i Johna Arnea Riisea te je pomalo iznenađujuće završila tek šesta. Boljeg rezultata koštali su ih prvenstveno porazi kod izravnih konkurenata za četvrto mjesto, Fiorentine i Jurićeve Genoe još na početku sezone. Upravo je Genoa ponijela titulu najugodnijeg iznenađenja prvenstva. Do samog su se kraja borili za Ligu prvaka da bi naposljetku s odličnog petog potvrdili plasman u Europsku ligu, dok je Violama posljednja pozicija koja vodi u elitno europsko natjecanje bila osnovni cilj uoči početka sezone.

Udinese nije uspio ponoviti neke od svojih najboljih rezultata i ostao je bez Europe, ali i dalje bez zadrške pripada gornjem domu talijanskog prvenstva, a taj je status potvrdio i Budanov Palermo. Rimski Lazio je iznimno pozitivan start u sezonu utopio u prosječnosti, ali je dojam popravio osvajanjem Kupa Italije. Na taj se način progurao i do europskih natjecanja, a u finalu su svladali Sampdoriju, koja je potpuno podbacila u usporedbi s najavljenom "mogućom borbom za vrh ljestvice" - sezonu je okončala na 13. mjestu.

Nitko neće ostati šokiran vijestima da su iz lige ispali Lecce i Reggina, ali Torino svakako nije bio na popisu imena klubova koji su konkurirali za put u niži rang. S prvim razredom talijanskog nogometa oprostili su se tijekom posljednjih 90 minuta na Olimpicu, a u to je vrijeme Bologna osigurala opstanak na vlastitom terenu. No, ispadanju Juventusovog gradskog suparnika ponajviše je kumovao domaći gubitak bodova protiv bezbrižne Genoe, nakon čega je uslijedio sukob igrača na terenu, zbog čega je Torinu suspendiran velik broj igrača za zadnje kolo.

Bundesliga: Šokirali prvo Hoffenheim, a onda Wolsfburg
Piše: Petar Plevnik

Posebno zanimljivo biti će vidjeti kako će se u društvu najboljih snaći "mali" Hoffenheim. Momčad iz mjesta sa svega 3300 stanovnika zahvaljujući bogatom predsjedniku u dvije je godine stigla iz trećeligaškog u prvoligaško društvo. Da među velikim dečkima ne misli plesati samo jedno ljeto svjedoče i kupovina novog Brazilca Wellingtona, za pet milijuna eura, a spominju se i transferi Rafaela Sobisa iz Betisa te Erena Derdiyoka iz Basela. U svakom slučaju, Hoffenheim neće završiti poput Kamen Ingrada...

Ovako je, između ostalog, izgledala najava protekle bundesligaške sezone. Ne samo da Hoffenheim nije doživio sudbinu Kamen Ingrada, već je prvi dio prvenstva završio kao jesenski prvak i apsolutna senzacija prvenstva. Ipak, ozljedom sjajnog BiH-a napadača Vedada Ibiševića u siječnju, strijelca 18 pogodaka u 17 kola, Hoffenheim u proljetnom dijelu prvenstva nije bio ni sjena momčad iz jesenskog dijela te je sezonu okončao na sedmom mjestu.

Iako su u tim trenucima mnogi pomislili kako se Bayernu širom otvara put do obrane još jednog naslova prvaka, za jedno od najvećih iznenađenja, još od kako je Kaiserlsautern 1998. u prvoj sezoni nakon povratka iz Druge lige osvojio naslov, pobrinuo se Wolfsburg. Momčad koja je jesenski dio prvenstva okončala tek na devetom mjestu, s devet bodova zaostatka za Hoffenheimom i Bayernom, nakon 0:0 u prvom kolu proljetnog dijela prvenstva u Kölnu, nanizala je 11 uzastopnih pobjeda.

Posebno je impresivna bila ona u 26. kolu kada je momčad Felixa Magatha u Wolfsburgu s 5:1 pomela Bayern i po prvi put zasjela na čelo ljestvice, s kojeg se nije dala maknuti sve do kraja prvenstva. Osim povijesnog naslova prvaka, za kojeg nedvojbeno najveće zasluge pripadaju velikom stručnjaku Magathu, Vukovi su zahvaljujući sjajnom napadačkom tandemu Grafite - Edin Džeko postavili još jedan rekord, kao najbolji napadački tandem u povijesti Bundeslige s nevjerojatna 54 pogotka u jednoj sezoni!

Iako je u konačnici ipak osvojio naslov viceprvaka i izborio direktan plasman u Ligu prvaka, razočaravaujuća sezona je iza Bayerna. Bavarci su razočarali ne toliko krajnim rezultatom, koliko igrom. Dovođenje Jürgena Klinsmanna na klupu Bayerna pokazalo se velikim promašajem, no srećom po Bavarce Jupp Heynckes je uspio koliko toliko spasiti sezonu i omogućiti Louisu Van Gaalu da s Bayernom iduće sezone igra u Ligi prvaka.

Ipak, ako bi smo trebali birati najneugodnije iznenađenje sezone onda su to svakako Bayer Leverkusen i(li) Schalke. Iako je u uskoj konkurenciji bio i Werder Bremen, koji je nakon pet godina uzastopnog boravka među tri najbolje momčadi desetim mjestom utonio u prosječnost, momčad Thomasa Schaafa napornu je sezonu u konačnici spasila osvajanjem Njemačkog kupa i to upravo pobjedom nad Bayer Leverkusenom, koji je tek devetim mjestom u prvenstvu zabilježio najgori plasman u posljednjih šest sezona.

Tek mjesto bolji plasman ostvario je Schalke, no s obzirom na konstatno visoka očekivanja i ugled kluba osmo mjesto za kraljevsko-plave predstavlja još jednu sezonu za zaborav. No, za momčad iz Gelsenkirchena ionako je već sve podređeno sljedećoj sezoni kada na klupu Schalkea sjeda Felix Magath, a uvjereni su u Gelsenkirchenu, s njim i toliko iščekivani naslov prvaka.

Le Championnat: Kralj je mrtav. Živio kralj!
Piše: Maja Giljanović

Samo letimičan pogled na ljestvicu dovoljno govori o senzaciji koja je snašla Le Championnat i zabezeknula širu javnost - Bordeaux je nakon sedmogodišnje hegemonije Lyona prvak Francuske, a dojučer neprikosnoveni Lavovi štoviše u posljednja tri tjedna nisu imali niti matematičkih šansi.

Bordeaux i Marseille u finalnom su raspletu sedmerostrukim prvacima pobjegli u toj mjeri da je Lyon sezonu spašavao trećim mjestom (devet bodova manje od Bordeauxa) kojim su izbjegli financijski kolaps. Više od Lige prvaka - njenog trećeg pretkola - kivni navijači navikli samo na najbolje proslavili su trijumf u Marseilleu (3:1) u 36. kolu kojim je usred Velodromea Marseilleu zapriječen put prema prvom naslovu nakon 1992., a širom raskrčen Bordeauxu.

Naslov Žirondinaca - šesti u povijesti kluba osnovanog 1881. - tim je veći jer nosi potpis 42-godišnjeg Laurenta Blanca u njegovoj drugoj sezoni na Chaban-Delmasu. A koliko je vrijedan uspjeh bivšeg (1998.) svjetskog prvaka ocrtava podatak o budžetu Bordeauxa (65 milijuna eura) i više nego duplo većem Lyona (155 milijuna). Baš je zato 40% trenera i igrača anketiranih pred start sezone tipovalo na Lyon, a manje od 20% na Bordeaux.

Sam Blanc priznaje: "Svi su uključujući i mene očekivali još jednu titulu Lyona. Pritisak se potom prevalio na Marseille i upravo činjenica da javnost sve do samog kraja nas nije percipirala kao istinskog pretendenta nam je pomogla jer je emocije i igrača i navijača bilo tim lakše kontrolirati".

Blanc je pogodio kad se opredijelio na samo manje preinake prošlogodišnje momčadi u koju je, naime, doveo Yoanna Gourcuffa i Yoanna Goufranna. Francuski je reprezentativac postao najbolji igrač Le Championnata i potpisao je prošli tjedan 15 milijuna eura vrijedan ugovor kojim je iskorišteno pravo njegova prvokupa iz Milana, a baš je gol Gouffrana u Caenu u posljednjem kolu zacementirao i sudbinu njegiva bivša kluba (Caen je ispao u drugu ligu) i sadašnjem donio 11. pobjedu u nizu kojom su postavili novi rekord Le Championnata (Reims, Bordeaux 1949., Saint-Etienne).

Le roi est mort. Vive le roi!