Mourinho i Ibrahimović: Skupi. A korisni?

JOSE MOURINHO

Jedan od najvećih transfera prošlog ljeta i svakako najveći u Italiji bio je dolazak Josea Mourinha na klupu Intera. Portugalac je doveden sa samo jednim ciljem - osvajanje Lige prvaka. Naravno i prvenstvo je bilo u željama Interovih čelnika, no daleko im je bitnije bilo vratiti najvažniji trofej u klupskom nogometu u svoje vitrine nakon 44 godine.

Moratti je smatrao da Special one može dignuti razinu njegove momčadi na viši nivo i uspjeti u jedinom natjecanju u kojem Roberto Mancini nikada nije bio ni blizu slavlju.

UČINAK U PRVENSTVU

Inter je ove sezone osvojio četvrti uzastopni naslov, treći na terenu, tri kola prije kraja. Osvojili su 84 poena, jedan manje nego prošle godine. Istina prošle godine osvojili su naslov teku zadnjem kolu, no Mancini je u svom prvom osvajanju pred dvije sezone bio daleko bolji od Portugalca s rekordnih 97 bodova, a i Mourinho je ove godine skupio četiri poraza, naprotiv Mancinijevih jedan i tri u prethodne dvije sezone.

Uz to, ako dobro pogledamo sastav Intera i sastave njihovih ovogodišnjih protivnika, bilo je teže ne osvojiti naslov s Interom nego ga uzeti. Naravno, to vrijedi i za Mancinija. Vrativši se na Portugalca, prvenstvo je u principu navelo navijače da zaborave katastrofalan nastup u Ligi prvaka, iako su svi pred početak sezone tvrdili da bi potpisali izgubiti prvenstvo samo da osvoje Ligu prvaka.

LIGA PRVAKA

Ako u prvenstvu Special one nije postigao ništa spektakularnoga, ali je barem ostvario očekivano, u Ligi prvaka je prošao puno gore. Inter je smješten u banalnu skupinu. Werder, Anorthosis i Panathinaikos su protivnici koje bi momčad poput Nerazzura trebala svladati bez problema.

Ipak, Mourinho nije uspio svoje izabranike dovesti ni do prvog mjesta u skupini. Igrali su neodlučeno sa Cipranima, izgubili doma od Grka i u konačnici ostvarili dvije pobjede, dva remija i dva poraza za jedva osvojeno drugo mjesto.

Portugalac je nakon tog događaja rekao da želi Manchester United u osmini finala kao kaznu svojoj momčadi - i dobio ga je. No, nije Inter bio ni blizu Englezima. Red devilsi su relativno lagano prošli Intera koji je u principu ispao bez ispaljenog metka. Alex Ferguson je u potpunosti nadmudrio mlađeg stručnjaka.

Mourinho je dan prije uzvrata nonšalantno izjavio da će idućeg dana bez obzira na rezultat oni imati sasvim normalan trening i da ishod te utakmice ne mijenja ništa. Od čovjeka kojem je jedini cilj u sezoni bio osvojiti Ligu prvaka očekivalo bi se drugačije viđenje stvari i veća želja za borbom i osvajanjem naslova.

IGRAČI

Portugalski je stručnjak u momčad doveo Sulleya Muntarija, Mancinija i Ricarda Quaresmu. Muntari se pokazao punim pogotkom, dobro je igrao i postao jedan od nezamjenjivih u njegovoj momčadi. Mancini je igrao malo i nije previše pokazao kada je ulazio.

Što se Quaresme tiče, on je jedini igrač od prošlosezonskih pridošlica kojeg je Mourinho zahtijevao i kojeg je Moratti skupo platio kako bi zadovoljio svog trenera. Ispalo je da je Quaresma bio ogroman promašaj.

U 13 nastupa u Italiji nije pokazao ništa dobroga, a u zimi je preselio na posudbu u Chelsea gdje se također nije dokazao. Treba priznati da je Mourinho uspio malo primiriti Maria Balotellija i koristiti ga točno koliko je trebalo. Osim toga najveća stvar koju je Mourinho napravio u prošloj sezoni je stalno postavljanje Davidea Santona u prvu momčad.

Mladi se Talijan pokazao najvećim iznenađenjem ovogodišnje Serie A i dao je naznake da bi u idućim godinama mogao postati jedan od najvećih obrambenih u svijetu, a mnogi ga već smatraju nasljednikom Paola Maldinija.

IGRA

Inter nije ni u jednom trenutku sezone igrao nogomet u kojem bi se dalo uživati. Mancinija se kritiziralo jer njegov Inter nije igrao atraktivni nogomet. Mourinhov Inter je igrao po atraktivnosti na istom nivou svog prethodnika. Da je uz ružnu igru donio bolje rezultate, stvar bi bila podnošljiva. No, kao što se dalo vidjeti nije donio ni to.

Govoreći o Interovoj igri posebno pogađa jedna činjenica. Mourinho nije uspio pronaći adekvatnu taktiku za svoj sastav. Čovjek koji je i sam izjavio da je u Chelseaju i Portu koristio samo dvije različite formacije u svim sezonama provedenim u ta dva kluba, uspio je promijeniti čak šest taktičkih postava u samo jednoj sezoni u Italiji.

O tome kako je njegov Inter igrao dovoljno govori činjenica da su nerijetko njegove izjave, kojima je zabavljao talijanske medije, bile puno zanimljivije od igre njegovog sastava.

PLAĆA

Mourinho po službenim brojkama ne zarađuje puno više od Mancinija, no Portugalac je došao s jasnim ciljem postajanja prvaka Europe. Da se radi o normalnom klubu i normalnim ljudima Moratti bi smanjio plaću Mourinhu, ili ga barem opomenuo obzirom da nije ostvario glavni cilj, iako je, ako ništa drugo, uzeo prvenstvo.

No, nije to slučaj u Interu. Mourinho ne samo da nije priznao pogreške nego je famoznom izjavom: "99.9% ostajem u Interu, ono ostalo je za Real." natjerao Morattija da mu povisi plaću. Tako je sa 9 milijuna eura prešao na 10. No, to su službene brojke, Mourinho je tijekom sezone rekao da on zapravo zarađuje 11 milijuna i sa sponzorima dolazi do 14, što znači da su te cifre sada još povećane.

U sveopćoj krizi ovakve bi brojke bile zabrinjavajuće i da se radi o treneru koji osvoji svako natjecanje u kojem nastupi, a ako govorimo o treneru koji nije bio ni blizu ostvarivanja zacrtanih ciljeva, zar nije logično zapitati se - čime je to zaslužio?

ZLATAN IBRAHIMOVIĆ

Drugi čovjek kojeg se smatra ključnim u Interu je Zlatan Ibrahimović, no i kod njega se treba upitati je li to stvarno tako. Ibrahimović je s Juventusom osvojio dva naslova prvaka Italije (iako su sudskim putem oba poništena) te sada već tri sa Interom.

PRVENSTVO

U prvenstvu je Šveđanin često bio jako važan i dok je prošle godine u Parmi sam donio naslov Interu u ovoj mu je itekako pomogao postavši prvi golgeter Serie A, s 25 postignutih pogodaka. Ipak i u prvenstvu Zlatan daje naznake loših stvari koje prikazuje na velikim scenama. Često je sebičan i još češće forsira atrakcije, pa makar to bilo kontraproduktivno. No, u prvenstvu Ibrahimović zabija i pomaže, pa mnogi olako prelaze preko činjenice da na velikim scenama njegove igre nisu na nikakvom nivou.

LIGA PRVAKA

Ibrahimović je Ligu prvaka, do sada, igrao šest puta. Jednom s Ajaxom, dva s Juventusom i tri s Interom. Često je bio prosječan, a i kada je bio od nekakve koristi uglavnom se to događalo s manje važnim momčadima i to u skupini.

U fazi na ispadanje samo je jednom odigrao dobru utakmicu. Bilo je to u sezoni 2006./07. s Interom, kada je u prvoj utakmici s Valenciom stvarao velike probleme Španjolcima iako u konačnici nije zabio nijedan gol, niti je skupio ikakvu asistenciju. Ipak, uspio je pokvariti i taj jedini dobar nastup katastrofalnim uzvratom u Valenciji u kojem još jedanput nije napravio ništa.

Zlatan bi trebao biti golgeter momčadi i golovima izvlačiti svoje iz teških trenutaka, no njemu to u Europi nikad nije polazilo za rukom. Nerijetko se zanese u potrazi za atrakcijama, ili za osobnom slavom, a kada treba povući protiv velikih protivnika Ibrahimovića nema nigdje i uglavnom je korisniji protivnicima nego suigračima.

U Ajaxu je još bio koristan, zabio je sedam golova u dvije sezone i svi se mogu smatrati važnima. No, otkad je postao zvijezda i došao u Italiju stvari su se promijenile.

U pet talijanskih sezona zabio je devet golova, sve u skupini, nijednom nije zabio u fazi na ispadanje. Od tih devet se samo četiri mogu smatrati važnima za bodove i samo dva (oba u zadnjim trenucima utakmice za smanjenje na 1:2) zabijena su momčadima iz liga petice.

PLAĆA

Zlatan Ibrahimović zarađuje oko 12 milijuna eura godišnje, a ove je sezone nekoliko puta izjavio da je spreman otići jer želi nove izazove i jer je u Italiji osvojio sve. Očigledno mu ne prolazi kroz mozak da je njegov izazov odvesti Inter do osvajanja Lige prvaka i da bi on trebao biti ključan na tom putu.

Što je najgore, bez obzira na njegovu beskorisnost u Europi Interovi čelnici se čak i trude zadržati ga, a s novcem kojeg bi zaradili od njegove prodaje mogli bi si dozvoliti igrača koji će im u prvenstvu biti koristan koliko i Šveđanin, a možda malo korisniji u Ligi prvaka.

SKUPI VS. KORISNI

Gledajući sve te podatke teško je reći da njih dvojica zaslužuju ne samo toliki novac nego i reputaciju koja ih prati. Mourinho ničime nije impresionirao u ovoj godini i nikako ne zaslužuje onakvu plaću, a da o povišici i ne govorimo.

Trener kojeg se smatra jednim od najboljih u Europi nije sa jako dobrom momčadi uspio svladati prosječne europske sastave, a što je još gore nije uspio ni dati svoj osobni izgled momčadi. Moratti je dakle za dvostruko veći iznos (naime do daljnjega daje plaću i Mourinhu i Manciniju) dobio iste rezultate, odnosno čak i nijansu gore.

Ibrahimović je s druge strane pomogao Interu u osvajanju tri prvenstva, no u Europi nikada nije bio konkretan. Nakon svega što je i Inter napravio za njega on je cijelu sezonu proveo govoreći o želji da ode. U takvoj se situaciji Interu nije moglo dogoditi ništa bolje od Barceloninog interesa za Šveđaninom.

Uspoređuje ga se sa Leom Messijem, Cristianom Ronaldom, Kakom, no sva trojica su aktivno pomagali svojim momčadima u osvajanju Lige prvaka i više teže konkretnosti nego atraktivnosti.

Talijani bi najbolji potez povukli prodajom Šveđanina kojom bi mogli dovesti nekog igrača koji možda ne zarađuje toliko i nema toliko ime, ali se zna potruditi i biti odlučujući, dok bi se Katalonci lako mogli naći u situaciji da moraju razmišljati što im je trebalo da dovode Zlatana Ibrahimovića.