Od odličnih do razočaravajućih

Ovom analizom nisu obuhvaćene sve hrvatske zvijezde, jer dvojica iza kojih je možda i najbolja sezona - Srna i Pranjić - ne igraju (još) u najjačim ligama. Vjerujemo da će od iduće sezone i njih dvojica dodatno pojačati hrvatski "portfolio" u pet najjačih europskih liga.

Premiership: Modrić opravdao ulaganja
Piše: Marin Vuković

Sezona Luke Modrića mora se promatrati kroz prizmu dvojice trenera koji su ove sezone vodili Tottenham. Zbog toga je i sezonu našeg reprezentativca najbolje podijeliti na dva razdoblja, ono za vrijeme "vladavine" Juande Ramosa te razdoblje nakon dolaska Harryja Redknappa.

Iskusni španjolski trener nije znao na najbolji način iskoristiti Modrićeve prednosti, našeg je reprezentativca tjerao na ispunjavanje zadataka umjesto na kreiranje igre, pa se Luka često gubio u defanzivnim zadaćama. Iz tog razloga patila je i njegova igra, ali i igra cijele momčadi, pa su i Luka i Spursi tijekom prva dva mjeseca sezone često bili metom kritika.

Odlaskom Ramosa i dolaskom Redknappa stvari su se okrenule naglavačke. Već u prvoj utakmici na kormilu Spursa novi je trener gurnuo Modrića bliže napadačkoj liniji, dao mu veću slobodu i bilo je jasno da je u potpunosti pogodio. Pod vodstvom Redknappa naš je veznjak dobio toliko potrebnu slobodu uz puno više utjecaja na igru, a uskoro su stigli i pogoci. U samo nekoliko mjeseci Luka je iz igrača u kojeg su sumnjali doživio preobražaj i prema mnogim anketama postao najboljim igračem Spursa u ovoj sezoni.

Vedran Ćorluka svoju je sezonu počeo u Manchester Cityju, ali je već krajem kolovoza potpisao za Tottenham i preselio na White Hart Lane. Za razliku od Cityja, gdje ga je trener nerijetko znao koristiti i kao stopera, Ćorluka je u dresu Spursa najveći dio sezone proveo na svom uobičajenom mjestu na desnom boku i kvalitetnim nastupima od samog početka zacementirao svoje ime na popisu prvotimaca.

Mnogi su strahovali kako bi oporavkom Alana Huttona Čarli mogao izgubiti mjesto u prvoj postavi, no to se nije dogodilo. Štoviše, engleski mediji sve češće najavljuju odlazak Huttona iz redova Spursa jer pored ogromnog povjerenja koje Ćorluka uživa kod menadžera Spursa vjerojatno se neće naigrati.

Niko Kranjčar ovu sezonu neće pamtiti po puno toga dobroga. Osim što je Portsmouth odigrao još jednu neambicioznu sezonu na rubu opstanka, našeg reprezentativnog veznjaka nisu štedjele ozljede. Prvu je zaradio već na samom početku sezone u prijateljskom ogledu sa Slovenijom, zbog čega je s travnjaka izbivao sve do kraja listopada.

Uspio se oporaviti i vratiti u početnu momčad Mornara, ali je krajem siječnja ozlijedio aduktor i zbog te ozljede ponovno propustio dva tjedna. Da ove sezone doista nije miljenik sreće Kranjčar je potvrdio i 18. travnja u utakmici s Boltonom, kada je zbog nove ozljede i neophodnog kirurškog zahvata za njega prerano završena sezona.

Usprkos brojnim ozljedama i izostancima, Kranjčar je iz utakmice u utakmicu dokazivao kako je doista prerastao Portsmouth, a tijekom cijele sezone traju spekulacije o njegovom sljedećem odredištu. Spominjali su se Arsenal i Panathinaikos, a i sam je Kranjčar u nekoliko navrata najavio kako bi volio otići u veći klub ili se okušati u Ligi prvaka.

Dugih deset mjeseci čekali smo povratak Eduarda da Silve na travnjak i dočekali smo ga 16. prosinca prošle godine, kada je Dudu za Arsenalove rezerve odigrao 45 minuta utakmice protiv Portsmoutha. Nažalost, na njegov prvi nastup za prvu momčad čekali smo još dva mjeseca, a tada je Eduardo zabljesnuo i u pobjedi nad Cardiffom u četvrtom kolu FA kupa zabio dva pogotka.

Euforiju je pokvarila nova ozljeda i nova pauza, a potom je uslijedio briljantan povratak u osmini finala istoga kupa. Kao kapetan Arsenala Eduardo je pogotkom kojeg je britanska tv postaja ITV proglasila najljepšim pogotkom sezone otklonio sve dvojbe može li biti onaj stari.

Dugotrajna pauza ipak je ostavila tragove, pa je Eduardo ponovno pretrpio ozljedu te sezonu završio na tek dva nastupa u FA kupu i dva ulaska s klupe u Ligi prvaka. Krajem sezone Arsene Wenger je najavio kako Eduardo mora na novu operaciju, kako bi potpuno spreman i oporavljen dočekao novu sezonu

Bundesliga: Olić prva hrvatska zvijezda
Piše: Petar Plevnik

S obzirom na činjenicu da je Bundesliga najzastupljenija hrvatskim igračima, sasvim je logično da su tijekom sezone najzapaženiji učinak imali upravo naši igrači na bundesligaškim travnjacima. Izuzmemo li Roberta Kovača, koji je vrlo brzo napustio Borussiju Dortmund, preostalu desetoricu mogli bi smo podijeliti u nekoliko skupina.

Najviše od svih istaknuo se napadački dvojac HSV-a Ivica Olić - Mladen Petrić. Popularni PetrOl, kako su ih prozvali njemački mediji, svojim je pogocima bio glavni pokretač hamburške momčadi iza koja je naporna sezona na tri kolosijeka.

Iako je Petrić s 12 pogodaka najbolji klupski strijelac u Bundesligi, ukupno gledano bolju sezonu imao je Olić, koji je uz deset pogodaka u Bundesligi pridodao još devet u Kupu Uefa i šest u DFB Pokalu te s impresivnom brojkom od 25 pogodaka nije pretenciozno tvrditi kako je iza Olića najbolja sezona u životu, pa ne čudi što će Ola od sljedeće sezone zabijati za slavni Bayern. Osim pogodaka, Olić je svojom fanatičnom borbenošću i zalaganje uspio fascinirati čak i Nijemce, inače navikle na pošten pristup nogometu.

Odmah do Olića i Petrića je Josip Šimunić, kojeg je tek "nepopularna" uloga braniča ostavila malo po strani u odnosu na HSV-ov dvojac. Iako je uoči početka prošle sezone u Herthi praktično proglašen viškom, sjajne partije pružene u "kockastom" dresu na Europskom prvenstvu natjerale su čelnike berlinskog kluba da pruže Josipu još jednu šansu, što je Šimunić objeručke iskoristio. Od kung fu Joea, Šimunić se pretvorio u stup obrane i kapetana berlinske momčadi i slobodno se može reći kako je ovosezonskim igrama prerastao klub poput Herthe. Šimunić je po mnogim procjenama bio najbolji obrambeni igrač Bundeslige!

Kako na klupskom, tako i na osobnom planu, sezona za zaborav je iza Ivana Rakitića. Nakon što je u prvoj sezoni po dolasku u Gelsenkirchen najavio velike mogućnosti, očekivalo se da će protekla sezona donijeti dodatan iskorak i definitivnu potvrdu Raktića kao novog vođe Schalke.

Opravdanje za sezonu Rakitićeve stagnacije dijelom možemo pronaći i u Nizozemcu Fredu Ruttenu, čije učestale promjene sastava i formacije svakako nisu išle u prilog Rakitiću, no bez obzira na to Ivan je morao puno bolje. Dolazak Felixa Magatha u Schalke biti će ogromna, usuđujemo se reći i posljednja, prigoda da Raketa dokaže da može i zaslužuje biti među najboljima.

Nažalost, po pitanju Jurice Vranješa situacija se nije promjenila. Bivši hrvatski reprezentativac i ove je sezone uglavnom grijao klupu upisavši samo 14 nastupa, od čega je samo šest puta započinjao u početnih 11.

Traumatična sezona je iza Marija Cvitanovića, Stivena Rivića i Andrea Mijatovića, koji su s Energiejem i Arminijom napustili društvo najboljih. Posebno je traumatično iskustvo imao Mijatović, koji je katastrofalno odigrao posljednjih nekoliko kola i jedan je od "najzaslužnijih" za selidbu Arminije u drugoligaško društvo.

Mladi hrvatski reprezentativac Krešo Ljubičić ove je sezone upisao samo pet nastupa za Eintracht, od čega tek jednom u početnom sastavu i prava je sreća što ovaj zanimljivi veznjak na kraju sezone napušta Frankfurt.

Marko Babić stigao je u Herthu tek u proljetnom dijelu prvenstva pa ne čudi da je za berlinski je sastav upisao tek osam nastupa, od čega dva puta u početnih 11.

Primera: Bilić zabijao, Babić otišao
Piše: Vedran Attias

Naših igrača niti na početku Primere nije bilo puno (dva), a sezonu je završilo samo 50 posto istih. Naime, Marku Babiću je dosadilo sjedenje u Sevilli pa je tako zeleni dres Betisa, koji je od prve minute u sezonu i pola nosio samo šest puta, zamijenio bijelim Herthe u siječnju. Iako je u Sevilli bilo dosta suza nakon ispadanja u drugu ligu, malo tko će pustiti istu nakon odlaska našeg povremenog ili sada već bivšeg reprezentativca koji nije ostavio baš nikakav trag u Betisu.

Puno bolja sezona je iza Mate Bilića. Odlično je bivši napadač Hajduka otvorio sezonu u dresu novog prvoligaša, no taman kad se počelo pričati čak i o pozivanju u reprezentaciju Bilić je - nestao. Na kraju je skupio 37 nastupa, od toga 22 od prve minute, i zabio vrijednih 12 golova. Golovima je dodao samo tri asistencije, no zato je ovo posljednja bila vrijedna ostanka u društvu najboljih i vrlo vjerojatno će nositi dres momčadi iz Gijona i sljedeće sezone.

Serie A: Jurić najbolji, Knežević i Budan pehisti
Piše: Borna Rupnik Dario Knežević prošlogodišnjim je prelaskom (na posudbu) u redove Stare dame naizgled obavio posao života, no sezonu 2008./2009. neće pamtiti po dobrome. U crno-bijelom dresu nastupio je samo tri puta u Serie A i jednom u Ligi prvaka. U hvatanju konstante spriječile su ga prvenstveno ozljede, ali se ni zdrav nije uspijevao nametnuti Claudiju Ranieriju. Juventus je tako bez njegove pomoći stigao do drugog mjesta u prvenstvu, a čini se da će i Ciro Ferrara u novu sezonu bez našeg stopera, koji će vrlo vjerojatno potražiti novi klub, pogotovo zato što se u staro jato vratio Fabio Cannavaro.

Za razliku od Kneževića, Ivan Jurić je Genoi odigrao jednu od najboljih sezona u karijeri. U svojoj trećoj godini na stadionu Luigi Ferraris Splićanin odigrao 37 utakmica u prvenstvu i dvije u kupu, pri čemu je skupio deset asistencija i 15 žutih kartona. Sudjelovao je u pobjedama nad, primjerice, Milanom, Romom i Juventusom, a svojim je izvrsnim partijama zaslužio poziv izbornika Slavena Bilića i debitirao u kockastoj majici. Njegova je Genoa zamalo propustila plasman u Ligu prvaka, ali je izborila nastup u Europskoj ligi. Ne promijeni li klub, vrlo je izgledno da će i sljedeće godine biti jedan od nositelja igre talijanskog prvoligaša.

Još jednog povremenog hrvatskog reprezentativca, Igora Budana, ozljeda je spriječila da ostavi dublji trag u ovogodišnjem izdanju talijanskog prvenstva. Budan je za svoj Palermo upisao samo pet nastupa, od čega je čak četiri puta ulazio kao zamjena. Ukupno je skupio tek 110 minuta na terenu te ne čudi što mu kraj bilo kakvog učinka stoji - nula. Kada je konkurirao za sastav, nije se uspio izboriti za mjesto pored Edisona Cavanija i Fabrizija Miccolija. Oporavio se tek pri kraju sezone, a preko ljeta bi mogao preseliti i u neki drugi grad.

Le Championnat: Nitko nije oduševio
Piše: Maja Giljanović

Kvartet naših nogometaša u Francuskoj nije oduševio ove sezone, baš kao što nisu ni njihovi klubovi.

Najviše je novinskih naslova prošlo ljeto izazvao transfer Ivana Klasnića iz Werdera u Nantes, ali skupo plaćeni se Killer nije našao u Le Championnatu. 30-godišnji je hrvatski reprezentativac odigrao 28 utakmica (22 od prve minute, ukupno 1839 minuta) i dao šest golova (posljednji u Pirovoj pobjedi Nantesa protiv Auxerrea usprkos kojoj su se, naime, Kanarinci nakon samo godinu dana vratili u Ligue 2.

Klasnić se o planovima za budućnost ne očituje, ali "upućeni" još od siječnja u tvrdoj francuskoj ligi poprilično izgubljenog napadača šalju natrag u Bundesligu (Hertha, HSV?).

Iako ne sjajnom, puno boljom prvom sezonom u Francuskoj može se pohvaliti Dario Šimić. 33-godišnjak nakon dolaske iz Milana nije tratio vrijeme na prilagodbu novoj sredini i odmah se prometnuo u važnu kariku Ricardove momčadi. Odigrao je 27 utakmica (26 od prve minute, ukupno 2354 minute), a koliko je svojim profesionalizmom i kvalitetama (četvrti je najbolje ocijenjeni igrač Kneževa - 5.15) "kupio" Monaco dovoljno govori da je nakon niti mjesec dana na Louisu II zaslužio kapetansku traku.

U Kneževini su svoj obol 11. mjestu dali i Jerko Leko i Nikola Pokrivač. 23-godišnjak je nakon prve sezone prilagodbe (9 utakmica) odigrao 23 utakmice (17 u prvoj momčadi) i dao dva gola (Nancy, Auxerre), a 29-godišnjak je nakon prošlogodišnjih 29 utakmica i jednog gola odigrao pet utakmica manje (20 je započeo), dao 100% golova više (Lyon, Rennes), ali i ostao jedan od disciplinski najupitnijih igrača Le Championnata s 10 žutih i 2 isključenja.

Lille Marka Marića je izborio Europa ligu, ali bivši zagrebaš je u LOSC-u najviše vremena proveo na tribinama; 26-godišnji je veznjak odigrao samo tri minute.

Iako nije igrao u ligi "Petice", moramo spomenuti odličnu sezonu Vedrana Runje. 33-godišnji je hrvatski reprezentativac u Lensu odigrao 31 utakmicu (2770 minuta) i jedan je od najzaslužnijih što se Sang et Or ekspresno iz Ligue 2 vratio u Le Championnat.