Najbolji put: Domaći, stranci ili povratnici?

Popularno je ove sezone bilo raščlanjivati Dinamo na momke ponikle u vlastitoj školi i na strance, gdje je zaključak nerijetko bio da se ne isplati ulagati u Južnoamerikance jer Dinamu ”naslove donose domaći dečki”. Oni se, navodno, više bore, vraćaju publiku na stadion, njima Dinamov grb znači više nego nekome iz Buenos Airesa.

Grb mu možda i znači više, ali domaći nogometaš ne bori se po ”defaultu” više od stranca – svatko se bori onako kako mu je u krvi, pa Vrdoljak, Calello i Mandžukić grizu, a Badelj, Morales ili Sammir - ne toliko.

Dinamu je nemoguće složiti ekipu samo od domaćih igrača, jer, složit ćete se - Kelava, Lovren, Tomečak, Barbarić, Pivarić, Antolić, Badelj i Kramarić sigurno ne bi bili prvaci Hrvatske, što je Dinamu uvijek osnovni cilj. Nemojmo se zavaravati, da je Dinamo igrao s takvom momčadi i osvojio šesto mjesto, ne bi bili sretni ni navijači ni uprava kluba.

S druge strane, Dinamo nema novac (pa ni potrebe) da prvenstvo osvaja s 11 stranaca; niti ima toliki broj povratnika koji bi se htjeli vratiti u klub iz inozemstva pa da titulu osvaja s njima. Niti, pak, u HNL-u ima 11 igrača koje bi Dinamo mogao dovesti, a koji bi sigurno osvojili novu krunu.

Stoga je sasvim nepotrebno rastavljati momčad na takve kategorije, nemoguće je reći da je jedna strategija ispravnija od druge.

Sadašnja momčad upravo je spoj domaćih momaka, povratnika, stranaca i HNL došljaka, a zanimljivo, gotovo je podjednaka važnost svake kategorije u osvajanju dvostruke krune. Zapravo, najmanji teret izvukli su upravo domaći dečki, što je s obzirom na njihovu mladost i logično.

Kelava je odradio dio sezone, Lovren je postao standardni dio momčadi, baš kao i Badelj, a forma obojice varirala je od odlične do prosječne. Drugi dio sezone pripao je Ivanu Tomečaku, koji je bio junak možda i najvažnije Dinamove pobjede, one u Vinkovcima, a u završnici je svoje šanse dobio i mladi Barbarić.

Iako ih nema toliko, povratnici su bili glavni oslonac Dinama, lideri momčadi - Butina je donio Kup, Bišćan je bio uz Vrdoljaka najveća konstanta u momčadi, a Robert Kovač donio je dodatno iskustvo i sigurnost u obranu. Svoj obol naslovu ipak je dao i Boško Balaban, strijelac šest pogodaka u jesenskom dijelu prvenstva.

Najviše su pod povećalom bili stranci, nerijetko i na meti kritika, no realno, i oni su odigrali jako važnu ulogu. Tri najbolja strijelca kluba poslije Marija Mandžukića bili su upravo stranci – Sammir, Morales i Slepička. Svoje role imali su i Etto, Ibanez i Calello, veseli i povratak Chaga koji je dogurao do kamerunske reprezentacije. Sammir i Morales su, uz golove, bili i glavni kreatori momčadi, pa je zaista nepošteno reći da su za naslov zaslužniji Badelj, Lovren i ostatak ekipe s Hitrec-Kacijana.

Na kraju, svoje su znanje i trud u krunu utkali i došljaci iz drugih HNL klubova - Hrgović, Sivonjić, Vrdoljak i Mandžukić, a u tu kategoriju stavit ćemo i Tadića iako je stigao iz Bayera. Vrdoljak i Mandžukić sigurno su, uz Bišćana i Sammira, bili okosnice momčadi, pa možemo konstatirati da je praktički svaka ”kategorija” dala i junake i radnike i one koji su razočarali. I da se nikako ne može reći da je jedna ”kategorija” bila ključna za naslov.

Jasno, kada bi se trebalo birati između dva jednaka igrača, uvijek bismo navijali za dečka iz Dinamove škole. No, ni Dinamova škola – koja se zaista ima čime pohvaliti posljednjih desetak godina – ne može ”proizvoditi” po 4-5 vrhunskih igrača, klase Luke Modrića, u svakoj generaciji.

Zbog toga Dinamo nema drugog izlaza nego tražiti pojačanja na tuđim stadionima, a s obzirom na (nerealno) visoke cijene koje su izvjesili čelnici HNL klubova za svoje glavne eksponate, Mamići su prisiljeni rješenja tražiti izvan države; bili to hrvatski nogometaši koji vani griju klupu ili su u godinama kada im se omilio povratak, ili mladi Južnoamerikanci koje već nisu uzeli bogatiji klubovi. Takve nije nimalo lako naći, ali još teže je isplatiti tri milijuna eura za - Ermina Zeca.

Najbolji put, stoga, ne može biti neka jednostrana strategija. Najbolji put je pogoditi s “koktelom” domaćih, stranaca, povratnika i pojačanja iz HNL-a, pa se s njima upustiti u bitku za Ligu prvaka ili Europsku ligu…