Bez trećega

Sablasno crni terenac parkirao se bočno u tri poteza uz žutu kuću u Zvonimirovoj. Milimetarski točno na "Rezervirano". Stražnja vrata otvorila su se dovoljno da nesigurna lijeva cipela gospodina S.-a napravi "pljus!" "Je*o te cirkus Ante, mogao si se u Jarun parkirat'!", prosiktao je kroz zube gospodin S., ne čekavši odgovor; mračnije su mu misli i brige strujile umom od mokrih čarapa. Nekako je otvorio mali sklopivi kišobran, dar Fife s XXVI. Kongresa (puno vole kad se piše rimskim brojem), i jedva ga održavao nad glavom pod udarima sjeverca. Drugom rukom, grčevito je pritisnuo crnu aktovku na prsa i sitnim, opreznim koracima krenuo krišom prema stražnjem ulazu.

Dva kamena lava, polegnuta na stupovima zlokobnih dveri, šutke su promatrala lelujavu avanturu gospodina S.-a, i uživali u nebeskom potopu, koji im je lakoćom čistio grivu od ptičjeg izmeta. Pogrbljeni čovječuljak nekako se, protivno svim zakonima fizike i logike, dokopao kliznih vratiju, otresao mali, sklopivi kišobran, dar Fife s XXVI. Kongresa, duboko udahnuo i zakoračio lijevom, mokrom cipelom u ured gospodina M.-a.

"Uniđi, bolan", prevalio je preko jezika uz pokret rukom, gospodin M. "Mora da je gadno, kad si me zvao s Vipa na Simpu", nastavio je gospodin M., duboko zavaljen u ergonomsku kožnu stolicu, dar Fife s XXV. Kongresa. Kao i uvijek, zavrtio bi se par krugova na toj sretnoj stolici i vratio u djetinjstvo, otkud je crpio snagu i hrabrost za svaki "da", kada bi zlobnici i kukavice rekli "ne". "Jeftiniji sam od Prousta, čovječe, taj se nažderao i nasnifao onih skupih kolača za cijelu Afriku, a ja samo zavrtim nogama", pokušao je nespretno okrenuti na šalu, ali gospodin S. samo je kurtoazno pomaknuo kutove usana.

"Nije dobro, M. Upravo je Afrika problem. Stanje je alarmantno. Postoji šansa da ostanemo s krive strane ekvatora. A znaš što to znači...", ispod glasa će gospodin S. "Što?" "- Nećemo vidjeti SP u JAR-u." "- O nemoj, oca ti. Znaš kakav mi je tlak." "- Nije dobro, kažem ti", ponovio je gospodin S. "Skauti nam već otkazuju suradnju, izmoždeni su do maksimuma. Tražili su hrvatsko korijenje i u gljivama, nema više leukocita izvan države koji bi zaigrao za nas. Ovako ćemo se krpati još koju godinu, a onda... Ne znam", nadodaje S.

"Ali, pa kako, ja sam već sagradio hrvatsku kuću dolje. Joj da je vidiš, kolonade, bijeli mramor, a kad je sunce na zapadu, dvostruka duga pada ravno kroz fontanu u predvorju. A terasa...k'o Las Vegas, noću! I catering sam sredio, firma Johannesburger, naš čovjek dole, pravi, kaže ispod cijene, bit će i onih ugora i paštete što ti voliš, nema šta nema..." "Predsjedniče!", prekine ga blago S., prisjećajući se s nostalgijom ribljeg menija u Tokiju, "gori nam pod petama, dijaspora je iscrpljena!"

S druge strane tajac, muk i tišina, svi zajedno umotani u darovanoj stolici s XXV. Kongresa Fife. "Jesu tražili u Kanadi?" "- Jesu." "A u Iranu? I tamo nas ima." "- Jesu." "Hm, a na Facebooku?" "- I tamo." "I u zatvorenim profilima?" "- Tamo nisu." "Eto vidiš. Naruči mi brusnicu." No, znao je i M. ispod vladarske ljušture da to nije rješenje, nego jeftino kupovanje koje minute više za suvisli prijedlog, spas nogometa i Hrvatske te nastavio uz dramsku pauzu: "Hoćeš reć' da se moramo okrenuti NSB-u?" "- Mislite HNL-u?", procvrkutao je zvonki glas iz predvorja. "Đurđa, još ste tu? Dajte nam četiri... ne, dvije brusnice i idite kući. Kasno je, pobogu, grdit' će me vaši sutra", odgovorio je M. i ponovno se obratio gospodinu S.-u, koji je i dalje mučki trpio mokre čarape. "Dakle, HNL?"

"HNL." "- Je*iga."