Sjajni Brazil probudio Amerikance iz sna

Finalni okršaj Kupa konfederacija na stadionu Ellis Park u Johannesburgu počeo je kratkim govorom sina tragično preminulog kamerunskog nogometaša Marc-Viviena Foea, kojemu je FIFA posvetila završnu utakmicu natjecanja na kojemu je on 2003. godine izgubio život. "Život nije jednak bez tate", rekao je.

Već su uvodne minute pokazale da su Sjedinjene Američke Države i protiv Brazila krenule maksimalno neustrašivo, ali su kao i protiv Španjolske ostavljali dosta prostora na bokovima. Međutim, Dungini izabranici to nisu uspjeli pretvoriti u pogodak, dok su nogometaši Boba Bradleya poveli iz prve prave prilike. Jonathan Spector je u desetoj minuti ubacio u šesnaesterac, a Clint Dempsey zahvatio je loptu točno koliko je trebalo da prevari Julija Cesara.

Vrlo brzo probao je uzvratiti Robinho, ali Tim Howard brani njegov precizan pokušaj. S druge strane, Amerikanci bez ikakvog respekta stvorili još dvije gužve pred vratima višestrukih svjetskih prvaka. Felipe Melo je u 25. minuti uvidio da od bezbrojnih Maiconovih ubačaja nema velike koristi te je iskušao svoj dalekometni šut, a zatim je Maicon iz gotovo nemogućeg kuta probao svladati Howarda.

Samo minutu kasnije Amerikanci su udvostručili svoje iznenađujuće vodstvo. Charlie Davies i Landon Donovan istrčali su besprijekoran protunapad, a najiskusniji igrač i najbolji strijelac SAD-a hladnokrvno trese brazilsku mrežu. Isti je igrač malo kasnije propustio kazniti nesmotrenost obrane Brazila, a treći bi pogodak vjerojatno dotukao favorizirane Južnoamerikance. Tim Howard je svoj novi doprinos šokantnom razvoju događaja dao trećom velikom obranom u 34. minuti - osujetio je pokušaj Andrea Santosa s lijeve strane.

Robinho je još jednom prije odlaska na odmor želio iznenaditi raspoloženog Evertonovog vratara, ali Dungine su najave o potrebi za postizanjem što ranijeg pogotka do početka drugog poluvremena prerasle u želju za postizanjem bilo kakvog pogotka koji bi vratio Brazilce u igru. I upravo se to dogodilo - Brazil je smanjio čim se krenulo s centra. Maicon je konačno pronašao metu, Luisa Fabiana, koji s ruba kaznenog prostora, iz okreta pored Jaya DeMerita, postiže svoj četvrti pogodak na turniru i postaje prvi strijelac Kupa konfederacija.

Howard je ponovno spašavao stvar u 58. minuti nakon dobrog udarca glavom Lucija, a odbijenu loptu Gilberto Silva iz nezgodne pozicije šalje nebu pod oblake. U sljedećem napadu još je bolje pucao Kaka, ali su Howard, prečka i sudac - čini se pogrešno - odlučili da lopta nije prešla gol-liniju. No, brazilski je pritisak bio očigledan.

Ipak, u 65. minuti Donovan je jednim udarcem razbudio nezaposlenog Julija Cesara, a odmah zatim je Dempsey pred njega stavio još teži zadatak, ali Interov čuvar mreže izbacuje loptu u korner. Dvadeset minuta prije kraja Luis Fabiano nakratko je pokvario dojam promašivši čisti zicer. Naime, izašao je sam pred Howarda i vrlo loše reagirao.

Trud se Brazilcima isplatio u 74. minuti. Kaka je prošao lijevom stranom i pronašao nečuvanog Robinha koji sa tri metra pomalo nestvarno pogađa prečku, ali na pravom se mjestu opet našao Luis Fabiano i glavom poravnao na 2:2. Amerikanci su do tada već bili u osjetnom padu te je bilo samo pitanje vremena kada će Selecao zadati odlučujući udarac. Tome je blizu došao Robinho u 82. minuti, a neizbježno se zbilo dvije minute kanije. Elano je izveo udarac iz kuta, a najviše skače kapetan Lucio i neobranjivo trese američku mrežu.

Bio je to kraj priče usprkos dobrom pokušaju Oguchija Onyewua glavom. Izvrsnim Amerikancima tako će najljepša južnoafrička uspomena ostati polufinalna pobjeda nad Španjolskom, ali mogu biti ponosni na svoju finalnu predstavu. Jednoj od najboljih reprezentacija na planeti suprotstavili su se čvrsto, organizirano te vrlo učinkovito i ovaj će im nastup sigurno dati krila za svjetsku smotru iduće godine.

Brazil je naposljetku opravdao ulogu favorita i zasluženo će pospremiti novi trofej u svoje vitrine. Budu li češće ponavljali igru iz drugih 45 minuta, Južnoafrička Republika mogla bi im postati omiljeno odredište. No, brazilsko će slavlje pratiti jedan zanimljiv podatak - nijedan pobjednik Kupa konfederacija nije sljedeće godine osvojio titulu svjetskog prvaka.