20 svjećica na torti

U vremenu za proslavu nema puno koristi od kukanja, pa i u najavi jubilarnog 20. Umaga vrijedi započeti s ljepšim stvarima. Najstariji hrvatski ATP turnir prevalio je dug put od prvog izdanja, još 1990., izdržao je ratne godine u kojima nije bilo lako privući teniske zvijezde u Hrvatsku niti se zadržati u kalendaru ATP-a, bilo je financijski lakših i težih godina, no Slavko Rasberger i suradnici nisu se umorili radeći ono što znaju najbolje - najviše što mogu da bi u Umagu svi bili zadovoljni, igrači u prvom redu, a onda i svi ostali.

Što izdvojiti iz prvih 19 umaških godina? Počelo je s hrvatskim finalom, Goranom Prpićem kao jedinim domaćim pobjednikom i imenjakom Ivaniševićem kao prvim finalistom, a foto-galeriju pobjednika na središnjem stadionu Stella Marisa krase i brojni drugi veliki igrači, među kojima i dva višestruka umaška šampiona, Thomas Muster (1992., '93., '95.) i Carlos Moya (1996., 2001. - '03., '07.). Dva kralja najstarijeg hrvatskog ATP turnira, svaki u svom razdoblju, a Moya, dakako, nešto veći, njegovih pet titula bit će teško nadmašiti.

Kralj Carlos ove godine prvi put nakon 14 uzastopnih dolazaka neće igrati u Umagu, karijera je najvjerojatnije stigla kraju, u igračkoj ulozi neće biti nijednog drugog bivšeg umaškog pobjednika, a iako se direktor Rasberger nadao da neće biti tako, primjerice, branitelj naslova Fernando Verdasco bio bi u ulozi glavne strane zvijezde turnira, ovog puta se toliko nije moglo platiti.

Postojala je nada i da će u Umagu biti Marin Čilić ili Ivo Karlović ili barem jedan od dvojice vodećih hrvatskih tenisača, no ta priča s domaćim adutima nije nova, ne samo u Čilićevom i Karlovićevom slučaju. S obzirom na dolazeće ljeto na sjevernoameričkoj tvrdoj podlozi i priliku za tjedan-dva predaha, teško je uklopiti u kalendar turnir koji se igra na zemlji.

Umag je, tako, i u jubilarnoj 20. osiromašen izostankom nekih jakih hrvatskih tenisača, a u nedostatku dvojca koji nosi hrvatsku Davis Cup reprezentaciju, najviše pozornosti zaslužit će Ivan Ljubičić, koji će na našem najstarijem ATP turniru ove godine slaviti svoj jubilej, okrugli 10. nastup. U dosadašnjih devet vrijedi izdvojiti polufinale iz 1999. i još dva četvrtfinala (2001., '02.), bilo je nekoliko godina stanke zbog zasićenosti pritiskom igranja u ulozi glavnog domaćeg aduta, bilo je i nesreće, lani su mu se nakon pobjede u prvom kolu ukočila leđa, ali Ljubo se u Umagu toliko udomaćio da bismo mu mogli namijeniti titulu hrvatskog zaštitnog znaka ovog turnira.

Ove godine će ponoviti ili nadmašiti najuspješniju '99. biti praktički nemoguća misija, Ivan nije igrao još od sredine lipnja i ozljede gležnja protiv Fabricea Santoroa u četvrtfinalu Eastbournea, a sve što napravi bit će dobro. Ukoliko nisi spreman, teško je očekivati nešto veliko, pogotovo na zemlji, nadajmo se da je Ljubo ipak dovoljno spreman barem za pobjedu-dvije.

Drugi hrvatski adut bit će Ivan Dodig, koji će s pozivnicom prvi put zaigrati u umaškom glavnom ždrijebu. 24-godišnji Međugorac nije imao puno sreće, u prvom kolu morat će na Pabla Cuevasa, prošlotjednog polufinalista Hamburga, a prođe li tu tešku prepreku, već je napravio jako puno. Sve više od toga bilo bi samo bonus.

Kako nitko od domaćih aduta nije prošao kvalifikacije, ostali smo na dva Ivana u glavnom turniru, a od stranih igrača koji će privući pozornost, vrijedi izdvojiti Nikolaja Davidenka i Davida Ferrera u singlu i možda i najveću atrakciju jubilarnog Umaga, Novaka Đokovića, koji će igrati samo u konkurenciji parova s mlađim bratom Markom. Dobrih igrača će, naravno, biti još, a je li iskočio netko iz drugog plana, znat ćemo potkraj tjedna.

Kako god završilo, iz Umaga će malo tko otići nezadovoljan. Iz godine u godinu je tako, tko je barem jednom bio, to dobro zna.