Je li vrijeme za amaterizam?

Nije ovaj tekst potaknut isključivo očajnim euro-predstavama koje su nam hrvatski gurači lopte podarili ovog tjedna. Istina, blijede predstave najboljih klubova HNL-a u okršajima s drugo(treće)razrednim klubovima Europe dodatno su "začinile" inspiraciju, no i da su, kojim slučajem, svi naši predstavnici prošli dalje, ne bi se suštinski ništa promijenilo. Jednostavno - 1. Hrvatska nogometna liga mora biti amaterska i nikakva drugačija!

HNL definitivno nije najlošija nogometna liga u Europi, ali je, bez sumnje, najgora od svih profesionalnih. Naši klubovi u Uefinim natjecanjima favoriti su samo kad igraju s potpunim amaterima (Luksemburg, Lihtenštajn, Farski otoci...), kad naiđe protivnik iz poluamaterskog svijeta već su šanse 50-50 (Cipar, Island, Finska...), srednja europska klasa (Norveška, Austrija, Slovačka, Češka, Poljska...) "trlja ruke" kad u ždrijebu vidi ime nekog hrvatskog predstavnika, druga liga (Rusija, Ukrajina, Portugal, Grčka, Turska...) odavno nas je "prešišala" za 100 kilometara, dok o onaj prvoj možemo samo sanjati - ako i to.

E, sad, ako su lige koje su po kvaliteti ravne našoj, prihvatile amaterizam kao nešto najnormalnije, i ako tamo nitko i ne pomišlja na neku drugu mogućnost, u čemu je onda problem? Zašto ne reći: "Gospodo, ovako više ne može, Hrvatska nogometna liga od danas je amaterska, tko ima volje poslije odrađenog radnog dana malo "baciti na dva gola", dobrodošao je, tko nema - doviđenja i sve najbolje u životu". Je li nogomet "sveta krava", moramo li mi baš, zato što smo, eto, nekad predstavljali nešto u Europi, tući silne novce u nešto što, očito, ne funkcionira i što nikoga ne zanima? Ili, da budemo precizniji, zanima svakog vikenda otprilike 20 tisuća ljudi (to vam je, inače, 0,44% stanovništva Hrvatske).

Nadalje, prvi korak nakon amaterizacije bila bi petogodišnja pauza odigravanja 1. HNL-a, što bi trebalo biti sasvim dovoljno razdoblje za ostvarivanje prvih pozitivnih pomaka i početak ozdravljenja hrvatskog nogometa. Zamislite sada situaciju u kojoj netko preko noći donese odluku da je 1. HNL amateriziran i "zamrznut" na pet godina, jeste li uopće svjesni koliko bi se dobrih stvari iniciralo tom odlukom? Sve te silne preplaćene "zvijezde" i "zvjezdice", koje su, po svojim shvaćanjima, ionako prerasle ovu ligu, dobile bi slobodne ruke za odlazak u inozemstvo i ostvarivanje svojih životnih ciljeva, s njima bi nestala sva sila menadžera i sumnjivih tipova, kojima je ovakav HNL idealno okružje za ostvarivanje lake zarade, vrlo brzo ljudi bi zaboravili tko su uopće Zdravko Mamić, Igor Štimac, Reno Sinovčić ili netko njima sličan? Svi bi se oni pokupili glavom bez obzira, jednostavno zato što više ne bi imali - interesa.

Nema više, gospodo draga, milijuna i milijuna iz gradskih i državnih kasa, kojima se, uz tko zna kakva muljanja, provizije i udjele dovode pojačanja sumnjive kvalitete, dok, u isto vrijeme, prodaja igrača znači slijevanje novca u samo jedan džep. Zaista, krajnje je vrijeme stati na kraj ovakvom načinu poslovanja i preživljavanja hrvatskih nogometnih prvoligaša. Zašto bi jedan Zagreb morao dati 50-ak milijuna kuna godišnje Dinamu, ili Vinkovci 2-3 milijuna Cibaliji? Je li netko možda pitao Zagrepčane i Vinkovčane žele li svoj novac dati za 600.000 eura godišnje plaće izvjesnog Papadopoulosa, odnosno pola milijuna kuna Dine Kresingera? Hello, o čemu mi to pričamo? U vrijeme dok Hrvatska grca u problemima, novac poreznih obveznika se baca na ovakve stvari. Ma, obožavam i ja nogomet, ali, ljudi moji, ovo s nogometom veze nema.

Dakle, sav novac koji bi grad/država trebali omogućiti nogometnim klubovima bio bi onaj za normalno funkcioniranje omladinskih škola i za pristojne plaće trenera u njima. S obzirom na već spomenutu petogodišnju pauzu odigravanja 1. HNL, u klubovima bi ostali samo ambiciozni treneri željni rada i napretka, dok bi se "prodavači magle", a ima ih podosta, vrlo brzo izgubili. Nadalje, bio bi to i odličan "filter" za igrače; naravno, dosta bi ih dignulo ruke od nogometa, no nije to ništa strašno, ima i drugih stvari u životu. Oni, pak, koji bi ostali, mogli bi, paralelno s treninzima nastaviti školovanje i tako si osigurati životni plan B.

Kada bi završilo tih famoznih pet godina (klubovi bi, naravno, igrali utakmice, ali ne službene), vidjeli bi gdje smo. Lošije od trenutnog stanja ne može; dakle, s te strane ništa se izgubiti ne može. Ono što je sigurno je da bi hrvatski nogomet bio zdraviji, a to je ono što bi sportski zaljubljenici u Lijepoj našoj sigurno prepoznali. Ne smeta ljudima toliko loša liga - pa što, zašto bi morali kvalitetom klupskog nogometa parirati puno razvijenijim država - smeta mi način na koji to sve funkcionira. A, naravno, smeta im i taj silan novac koji se baca u vjetar.

Istina je da bi pravim nogometnim kibicima pet godina bez prvoligaškog loptanja nešto teže palo, no snašli bi se već oni nekako. Tu su županijske lige i prijenosi kvalitetnih utakmica na TV-u, koji bi koliko-toliko popunili prazninu, a kad bi se vratio 1. HNL, ne bi im previše smetalo što je njihov omiljeni klub sada amateriziran i manje glamurozan. Jednostavno, ljudima koji istinski vole nogomet to je ionako manje važno.

Ljudima, pak, koje nogomet ne zanima, ukidanje HNL-a došlo bi kao "budali šamar". Takvi ga ionako ni do sada gledali nisu, pa se tu ništa ne bi promijenilo, jedino isti ne bi ovom slučaju biti prisiljeni financirati nešto što ne žele i što nema smisla, a ne bi i svakodnevno moralo biti "bombardirani" banalnostima tipa "Zdravko Mamić izvrijeđao ovog ili onog", "Velikim Hajdukom koji ne može pobijediti nikog čim se makne dalje od Dugopolja". Jedini koji bi u ovoj priči bili zakinuti su tzv. navijači, kojima su nogometne utakmice poligon za ispoljavanje svojih životnih frustracija. Eto, tako bi se, na mala vrata, riješio još jedan problem.

Sve ovo što smo dosad naveli samo je jedan prijedlog čišćenja hrvatskog nogometa. Nitko ne tvrdi da bi on riješio problem, dapače, dio toga bi i nadalje ostao, no, kao što smo već rekli, gore od ovog biti ne može, pa se i izgubiti ne može ništa. Ako nam je već ispod časti da 1. HNL bude amaterska - OK, neka bude profesionalna, ali i punom smislu te riječi. Znači, svi klubovi lijepo na "bubanj" (Hajduk je kao nešto započeo po tom pitanju, ali daleko je to od kluba u kojem se zna tko ga financira i tko u njemu što radi), pa da vidimo. Ako se nađu, recimo Pero Perić i Ivo Ivić, i još nekolicina takvih, koji će kupiti klubove, financirati se prodajom svojeg proizvoda (to je u ovom slučaju nogometa), sami tražiti sponzore i uspjeti takvim načinom poslovanje izgurati sezonu, neka se onda igra i Liga 20. Ma, neka se igra i Liga 100, ako se nađe 100 klubova koji će moći funkcionirati na takav način.

Nadalje, ako se nađe neka privatna TV kuća (dakle, ne HRT i emisije tipa "Volim nogomet"), neka prenosi 100 utakmica tjedno, neka odvoji jedan kanal isključivo za HNL, njihova briga, ali neka se više taj Dinamo i Hajduk prestanu tretirati kao neki državni interes. Prosječan stanovnik hrvatske nema ništa protiv nogometa, ali ima itekako puno toga protiv načina na koji to sve danas funkcionira. Dakle, gospodo, ako ne možete na tržištu "uvaliti" svoj proizvod (a gledanost HNL-a i rezultati naših klubova u Europi pokazuju da je taj proizvod do bola loš) - 'ajmo lijepo ključ u bravu i ispočetka. Vrijeme je za amaterizam!