"Nemoguće je riječ koju ne poznajem"

"Ponosan sam napravljenim tim više jer nisam u formi u kojoj sam bio na Olimpijskim igrama u Pekingu. Dolazeći u Berlin bio sam svjestan da u nogama imam svjetski rekord i bilo je samo pitanje hoće li se sve poklopiti, ali čim sam pogodio start znao sam da mi ne može izmaći. Lekciju iz Pekinga sam naučio, ovog puta sam ostao usredotočen do kraja i mislim da nisam uludo potrošio nijednu stotinku".  

"Čak ni ja nisam mislio da svjetski rekord u ovom trenutku mogu poboljšati više od desetinke, ali riječ nemoguće nećete naći u mom rječniku", zaključio je 22-godišnjak kojem je 16. kolovoza najmiliji datum u godini. 2008. je u Pekingu postao prvi (i jedini) čovjek u povijesti ispod 9,70 sekundi (9,69), a 2009. ispod zapanjujućih 9,60 (9,58).  

Što li samo sprema 2010.? "Zbog prometne sam nesreće kasnije započeo s pripremama i zasigurno sam i tu izgubio stotinku-dvije. Koliko god sam dobro večeras startao, stotinku još boljim startom mogu i tu zaraditi. Sve u svemu, prostora još ima i znam da ću ga iskoristiti".  

11 stotinki koliko je trostruki olimpijski pobjednik (100, 200 i 4x100 metara) i trostruki svjetski rekorder (100, 200 i 4x100 metara) srezao sa svjetskog rekorda najviše je u povijesti utrke na 100 metara od uvođenja elekroničkog mjerenja vremena. 1991. je primjerice Carl Lewis istrčao 9,86 (prvi ispod 9,90), tri godine poslije Leroy Burrell se spustio na 9,85, a 1996. Donovan Bailey na 9,84.   

Maurice Greene je 1999. postao prvi čovjek u povijesti ispod 9,80 (9,79),  Asafa Powell je preko 9,77 dospio na 9,74, a tada titulu najbržeg čovjeka u povijesti preuzima Bolt. Bolt je prošle godine u svojoj petoj utrci na 100 metara u karijeri istrčao 9,72, Peking mu je donio 9,69, a Berlin sinoć 9,58.  

Bolta su svjetla pozornice prvi put obasjala 2001. godine kada je kao 15-godišnji dječarac postao najmlađi svjetski juniorski prvak u povijesti (200 metara), 2004. je postao prvi junior koji se na 200 metara spustio ispod 20 sekundi (19,93), a nakon što je zbog ozljede na Olimpijskim igrama u Ateni pretrpio svoju prvo veliko razočaranje - eliminiran je u prvoj rundi kvalifikacija na 200 metara (21,05) - 2005. započinje suradnju s Glenom Millsom.  

Nakon što ga je na Svjetskom prvenstvu u Helsinkiju 2005. ponovno zaustavila ozljeda (osmi u finalu na 200 m), tinejdžeru ubrzo stižu bolji dani. Prvu je medalju (broncu) na velikim natjecanjima zaslužio 2006. na Svjetskom atletskom finalu u Stuttgartu (200 m), a ubrzo u povijest šalje 19,86 Dona Quarrieja koji su punih 36 godina odolijevali kao jamajčanski rekord na 200 m (Bolt ih je spustio na 19,75).  

U Osaki je 2007. na SP na 200 m osvojio srebro (iza srebrnog sinoć na stotki Tysona Gaya), a najavio je i neslućeni potencijal na 100 metara kada je na debiju polučio 10,03. Ubrzo je svoj osobni rekord poboljšao na 9,76 i postao drugi najbrži čovjek u povijesti (Powell je 2008. bio svjetski rekorder dvije stotinke bolji od Bolta), a eksplodirao je u New Yorku kada je Powellu preoteo svjetski rekord i istrčao 9,72.  

U Pekingu je na OI ponovio uspjeh Carla Lewisa iz Los Angelesa 1984. i osvojio sprinterski double - poboljšao je i svjetske rekorde i na 100 i na 200 od kojih je ovim drugim u povijest poslao 19,32 Michaela Johnsona iz Atlante (19,30), te je u štafeti Jamajke srusio i svjetski rekord u utrci na 4x100 metara (37,10) - svijet mu se s divljenjem poklonio.  

Jamajka je Boltova postignuća u Pekingu honorirala Ordenom časti, a 22-godišnjak je godinu poslije nastavio gdje je stao te je na obljetnicu svog prvog svjetskog rekorda istrčanog na Ptičjem gnijezdu na Olimpijskom stadionu u Berlinu ponovno zadivio svijet.  

Srebrom se u velikom finalu zadovoljio bivši svjetski prvak Tyson Gay (9,71), a broncom bivši svjetski rekorder Asafa Powell (9,85).