Vremena ima, ali ne za "lihtenštajne"

Utakmicu protiv Lihtenštajna zaista je teško razumjeti. Hrvatska reprezentacija na čelu s novim/starim stručnim stožerom u novu avanturu kreće protiv momčadi iz najnižeg europskog razreda, u utakmici u kojoj se ni jedan jedini upitnik neće pretvoriti u uskličnik.

U HNS-u se "pravdaju" kako je Lihtenštajn bio tek "prvi dio paketa" u kojemu je Hrvatska četiri dana kasnije trebala igrati protiv neke ozbiljnije reprezentacije. No, ispalo je da su sve "ozbiljnije" reprezentacije imale neke druge planove, a HNS između 200 i nešto svjetskih reprezentacija nije uspio pronaći adektvatnog protivnika za termin u kojemu će svoje najjače snage okupiti i pripremati za - Lihtenštajn.

Jedini su zauzeti, drugi skupi, treći nešto uvjetuju, četvrti su vjerojatno vidjeli Maksimir negdje na internetu i pobjegli glavom bez obzira. HNS se i ovog puta odlučio "štedjeti" i to na reprezentaciji na kojoj bi to smio najmanje raditi. A ako nisu odlučili štedjeti, onda su se - osramotili. Jer ne pronaći protivnika reprezentaciji koja se nalazi među 10 najboljih na svijetu nije ništa drugo nego nesposobnost.

Uglavnom, Bilić i ostatak stožera dobili su nekoliko dana zajedničkog druženja i pripremanja za Lihtenštajn, a mi smo dobili prigodu vidjeti kako će izbornik "filtrirati" snage s kojima je neuspješno okončao kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi i koja je to "svježa krv" koju će pokušati uklopiti u već uigrane i posložene linije.

Jedini definitivni odlazak objavio je Robert Kovač, igračka legenda hrvatske reprezentacije koji se s 84 nastupa oprostio na drugom mjestu igrača s najviše utakmica za "kvadratiće". U leđa gleda samo Dariju Šimiću, koji će još neko vrijeme ostati nedodirljiv, a "za prsa" je preskočio brata Niku na trećem mjestu. "Bratu Robertu" treba iskazati dužno poštovanje za desetljeće reprezentativne karijere u kojoj je supotpisao brojne uspjehe naše nacionalne momčadi.

Iako je Bilić puno puta naglasio da ga ne zanimaju godine i da nitko nikad nije otpisan, osim ako tako sam želi, čini se da su reprezentativni dani Hrvoja Vejića, Dina Drpić i Jerka Leke iza nas, a njihova mjesta popunit će se mlađim snagama. Kojima? Ima ih itekako. Samo jedna pobjeda protiv Srbije vratila je U-21 reprezentaciju "u život", a navijačima vjeru kako tamo ipak ima dobrog materijala.

Već duže vrijeme je vidljivo da nam se potencijalno najveći problemi spremanju u obrani. Odlaskom Kovača ostali smo na samo dvojici iskusnih stopera - Šimuniću i Križancu, uz "olakšanje" da na mjesto stopera uvijek može uskočiti svestrani Ćorluka. Otpisom Vejića i Drpića Bilić je jasno poručio da će njihove alternative ubuduće doći iz mladih snaga HNL-a. Dinamov Dejan Lovren, Hajdukov Mario Maloča i Osijekov Domagoj Vida prvi su na listi čekanja, a na Biliću je delikatan zadatak da spomenutu trojku što prije "izdigne" iz HNL-razine.

Šteta je što će se zbog HNS-ove inertnosti Mihael Kovačević iz Dundee Uniteda vjerojatno odlučiti za Švicarsku, a jedan od onih koji zaslužuju pozornost je 25-godišnji Luka Vučko, koji je standardan u turskom Eskisehirsporu i kojeg na oku drže najveći turski klubovi. Bilić ga dobro poznaje jer ga je vodio u mladoj reprezentaciji i nastavi li s dobrim igrama vjerojatno neće ostati bez pozivnice u narednim akcijama.

Bilić je za Lihtenštajn pozvao dvojicu novaka, Ivana Strinića i Tomislava Dujmovića. Prvi će biti provjeren na poziciji na koju pretendira i Hrvoje Čale, a vrijedilo bi ponekad baciti oko prema Ukrajini, gdje već godinama vrlo dobro igra tek 23-godišnji Mladen Bartulović. Dujmović će vjerojatno zauzeti Jurićevo mjesto u konkurenciji, makar bi nekako najlogičnije bilo približiti Ivu Iličevića mjestu na terenu. Iličević je nosio igru naše mlade reprezentacije u prošlom ciklusu, a danas je standardni član prvih 11 u njemačkom Kaiserslauternu.

Iz mlade reprezentacije naviru Badelj, Tomečak, Oremuš, Perišić, međutim svakog od njih još čeka veliki posao i onaj ključni korak kojeg mnogi mladi igrači nikad ne naprave - kontinuitet dobrih igara. Materijala ima itekako, ali pitanje je koliko će mnogi od njih biti strpljivi, marljivi i spremni na odricanja.

Neodlazak u Južnu Afriku hrvatskoj je reprezentaciji ostavio dovoljno vremena da se jako dobro spremi za ono što nas čeka u novim kvalifikacijama koje počinju za nešto manje od godinu dana. Na Biliću je da "isfiltrira" sve moguće opcije i društvo od 12-13 igrača kojima u potpunosti vjeruje, proširi na 20-ak imena s kojima može krenuti prema Poljskoj i Ukrajini. Ali za taj put će nam ubuduće trebati puno ozbiljniji ispiti i protivnici od Lihtenštajna.