"Omrčen je veliki igrač i čovjek"

Silvano Prandi je svojevrsna legenda u svijetu odbojke. Prvu momčad Torina preuzeo je kad mu je bilo 29 godina 1976. godine. Ova sezona mu je 34. za redom u prvoj talijanskoj ligi. U tih 34 godine samo je jednom dobio otkaz, i to 2005. kada je vodio Trentino. Ove sezone prešao je u Modenu koja je s 11 naslova prvaka Italije i četiri titule prvaka Europe najtrofejnija talijanska momčad. Ipak, nisu osvojili prvenstvo već sedam godina.

Kako to da ste odlučili doći u Modenu?

"Odlučio sam doći u Modenu jer me Modena tražila. Budući da mi je istekao ugovor s Cuneom ja sam bio slobodan i Modena mi je ponudila ugovor. Stvari su u konačnici dosta jednostavne. Nije da mi treneri biramo gdje ćemo ići, skoro uvijek klubovi izaberu nas."

Kakvi su ciljevi Modene u ovoj sezoni?

"Ciljevi su uvijek ostvariti maksimum. Nikad nisam našao nekoga tko u sezonu kreće kako bi izgubio. Cilj je pobijediti u svim utakmicama koje su preda mnom. Naravno, to mi neće uspjeti, ali ja krećem s tim ciljem. Ja ne mogu razmišljati kako mi je od sljedećih deset utakmica dovoljno dobiti njih šest, a četiri ih mogu izgubiti. Ja ih želim dobiti svih deset. Naravno to je teško, ali treba pokušati."

Koji su vaši favoriti u Italiji i u Europi?

"Po meni su najjači talijanski sastavi redom: Trento, Cuneo, Piacenza, Macerata. To su momčadi koje su najjače što se tehnike tiče. U Europi mislim da bi Trento mogao obraniti naslov jer su po meni najjača momčad."

Slažete li se da je prvenstvo Italije ne samo najjače na svijetu, nego da ga je teže osvojiti nego Ligu prvaka?

"Da, ili barem smo mi u Italiji takvog mišljenja. Nama je u konačnici uvijek bilo važnije osvojiti prvenstvo, nego osvojiti europske kupove. Naravno teško je osvojiti i europski kup, ali za talijanske momčadi je glavni cilj osvojiti prvenstvo."

Ovih dana je odlučeno da će se doigravanje za talijanskog prvaka igrati po izmjenjenoj formuli. U četvrtfinalu i polufinalu igrat će se na tri pobjede, a u finalu će se igrati samo jedna utakmica na neutralnom terenu. Što mislite o promijenjenoj formuli doigravanja?

"Mislim da je to zanimljiv eksperiment. Neki američki sportovi to imaju, posebno football. Mislim da vrijedi to isprobati kao nekakav eksperiment jer se radi o jako fascinantnoj ideji."

Je li Matej Kazijski po vama najbolji igrač na svijetu?

"Ne bih znao. U ekipnom sportu je jako komplicirano biti siguran da je neki igrač najbolji na svijetu. Kazijski je sigurno jedan od najboljih, ali ima i drugih koje se može smatrati među najboljima. Meni se jako sviđaju Kubanac Simon i Amerikanac Priddy zbog onog što daju svojoj momčadi, ali ima dosta zanimljivih igrača."

U sezonama 2005./06. i 2006./07. Prandi je u Cuneu vodio i najboljeg hrvatskog odbojkaša, Igora Omrčena. Jedan vaš komentar o Omrčenu?

"Žao mi je što nisam ja imao priliku, ili možda čak intuiciju da stavim Omrčena na poziciju korektora jer je to moglo biti korisno i meni u Cuneu. Treba međutim reći da je u tom periodu u Cuneu postojala i potreba da on igra srednjeg jer je momčad bila tako sastavljena. U svakom slučaju on je veliki igrač i s ljudske i s igračke strane. Jako mi se sviđa Igor, ne samo kao igrač već i kao čovjek."

Prandi je od prošle godine preuzeo reprezentaciju Bugarske i s njom je na ovogodišnjem Europskom prvenstvu, nakon serije odličnih nastupa, došao do brončane medalje. Kako to da ste se odlučili za avanturu na klupi bugarske reprezentacije?

"Da bih doživio nova uzbuđenja. Želio sam novo iskustvo i imao sam želju vratiti se međunarodnim natjecanjima nakon više od dvadeset godina. Sretan sam što sam prihvatio tu ponudu jer me to uzbuđuje, a posebno me motivira činjenica da ću moći nastupiti na idućem Svjetskom prvenstvu."

Jeste li zadovoljni rezultatom kojeg ste ostvarili na prvenstvu Europe?

"Više sam nego zadovoljan. Posebno sam zadovoljan organizacijom čitavog posla s bugarskim savezom. Mislim da su neke odluke koje smo donijeli dale kao rezultat jedne jako dobre kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo na kojima smo ispustili samo jedan set u tri utakmice. Nakon toga odigrali smo i jedno jako dobro Europsko prvenstvo."

Imate li nekakvih posebnih očekivanja od Svjetskog prvenstva?

"Očekujem da ćemo napraviti dobar, ako ne i odličan rezultat. Moja su očekivanja uvijek ogromna. Naravno, tu treba uzeti u obzir i druge momčadi, ima ih puno jakih. No, ja imam već tu godinu iskustva i mislim da ćemo u to prvenstvo krenuti s boljih osnova nego što je to bilo za Europsko."

Što mislite o golden formuli koja je isprobana na Svjetskom klupskom prvenstvu?

"Bit ću iskren, nemam neko mišljenje. Nisam vidio niti jednu utakmicu tog natjecanja. Nije me zanimalo previše, tim više što imam osjećaj da ta golden formula neće biti ponovljena u neko skoro vrijeme pa se zato nisam previše ni zainteresirao. Razgovarao sam s nekima koji su tamo igrali i mišljenja su podijeljena. Mi smo u većini slučajeva konzervativci i svaka nas promjena plaši. Ipak, odbojka je prošlih godina puno toga promijenila i skoro uvijek na bolje. No, kao što kažem, nisam vidio praktičnu primjenu ovog pravila pa ne želim davati svoj sud."

U svojoj dugoj trenerskoj karijeri Prandi je osvojio nekolicinu naslova. S Torinom je bio prvak Europe 1980. S istom je momčadi krajem 70-ih i početkom 80-ih osvojio četiri naslova prvaka Italije. Osvojio je triput Kup kupova, jednom s Torinom, dvaput s Cuneom. Dvaput je osvajao Kup CEV, jednom s Cuneom i jednom s Maceratom. S Cuneom je osvojio i dva Europska superkupa. Osim toga osvojio je i jedan Superkup Italije s Cuneom te četiri nacionalna Kupa, triput s Cuneom i jednom s Maceratom. Također s reprezentacijom Italije je osvojio broncu na Olimpijskim igrama 1984. i zlato na Mediteranskim igrama 1983.

Koji vam je od svih osvojenih naslova najdraži?

"Mislim da je prvi put u kojem nešto napravite uvijek poseban. Prvi scudetto me jako obradovao. Zatim i Liga prvaka koju smo osvojili 1980. i postali prva momčad iz Zapadne Europe koja je bila na vrhu kontinenta. Potom, veliko mi je zadovoljstvo pružila i prva medalja koju je Italija osvojila na Olimpijadi. Poseban mi je užitak bio i Kup kojeg sam osvojio s Maceratom jer je to bio prvi trofej za tu momčad i vidio sam da je to mnoge ljude usrećilo i to me čini ponosnim. Lijepo je kada druge učinite sretnima."

Ima li neka utakmica koju smatrate posebnom? Neka koju biste izdvojili u odnosu na sve ostale?

"Pa svaka utakmica koja je donijela te titule koje sam spomenuo bila je posebna. U 34 godine bilo ih je toliko da bi mogli satima pričati samo o tome. Ali, ako moram izdvojiti jednu onda je to utakmica za treće mjesto na Olimpijskim igrama 1984. u Los Angelesu. Zbog konteksta i zbog efekta koji je imao taj rezultat. Olimpijske igre su možda najpraćenije natjecanje u svjetskim razmjerima. Gledajući razinu natjecanja sigurno su slabije od, recimo, Svjetskog prvenstva, jer ima manje momčadi i jer se puno više gleda na neku geografsku raspodjelu. Međutim, na Olimpijskim igrama su sve televizije, sve novine i sve se prati s velikom pažnjom i taj je rezultat imao veliki odjek u Italiji. Meni je bitno da se ono što ostvarim cijeni u mojoj zemlji i zato mi je taj rezultat važan, nije mi toliko bitno koliko je to odjeknulo u ostalim državama."

Koja je najjača momčad protiv koje ste igrali?

"CSKA Moskva iz 1981. kada su nas izbacili u polufinalu Kupa prvaka i 1982. kada su nas svladali u finalu istog natjecanja. Imali su fantastične igrače među kojima Savin, Pančenko, Moliboga. To je zapravo bila reprezentacija Sovjetskog Saveza koja je u to vrijeme bila najjača reprezentacija svijeta. Samim time to je definitivno najjača momčad protiv koje sam ja igrao."

Foto: Filippo Nattino