Može li se Cibona oporaviti?

S pobjedom u Francuskoj sve bi izgledalo puno ljepše, bila je to Cibonina prigoda da "puno dobije u utakmici u kojoj nema puno toga za izgubiti". Na kraju je ispalo da ipak ima štošta za izgubiti, jer nema dvojbe da ovakvi porazi ostavljaju traga na samopouzdanju. Nakon ovakvog poraza realno se zapitati - može li ova Cibona ikoga dobiti na gostovanju?

Jer, boljeg suparnika za to od Asvela neće imati. Francuzi su veći dio utakmice radili sve u svojoj moći da izgube bodove, u čemu je jasno svoje ruke imala i ponovno odlična Cibonina obrana.

Perasovićeva momčad zaustavila je glavne snage francuskog sastava, tjerala Asvel u izgubljene lopte, solidno kontrolirala skok te je zahvaljujući tomu, uz vrlo mali broj izgubljenih lopti (uvijek važna stavka na gostovanjima), kontrolirala utakmicu sve do nekih 66:55 u 36. minuti. Imala je Cibona i ugodniju prednost, ali i tih +11 moralo je biti dovoljno za vrijedne gostujuće bodove.

Teško je uopće i uprijeti prstom što se nakon toga dogodilo. Očigledno, raspala se obrana, Asvel je u posljednjoj četvrtini zabio 28 poena, jednako koliko je zabio u prvoj i trećoj četvrtini zajedno.

Stao je, dakako, i inače neuvjerljiv napad, promašilo se pokoje bacanje, izgubila pokoja lopta, odigralo neinventivno, a Asvelov svaki napad završio je promjenom rezultata. I tako je, "mic po mic", francuska momčad uzela bodove "ni kriva ni dužna". Cibosi su još samo trebali sve te poklone upakirati u neki zeleni papir, omotati bijelom trakom i napisati posvetu "Dragim prijateljima iz Asvela od srca sve najbolje u nastavku natjecanja želi Cibona Zagreb".

Cibonu je, na kraju, izdala obrana, premda je teško od obrane očekivati da će iznijeti 40 minuta svaku utakmicu, te da će Cibosima 68 poena uvijek biti dovoljno za pobjedu.

Veći problem sigurno je očajan šut za tricu, a posebno forsiranje trice kada je bilo očito da ne ide. Dodatno pojačano argumentom da je pod košem išlo sasvim solidno, posebno raspoloženom Andriću kojem nitko nije spuštao lopte. Mladom centru štošta se može prigovoriti, posebno u obrambenoj fazi, no Andrić ima puno više potencijala za leđnu igru nego što mu momčad pruža prilika. Iako, morat će i sam više tražiti loptu u takvim situacijama, tjera ga na to i trener Perasović.

Problem su postala i soliranja Marka Tomasa. Najbolji Cibonin igrač na početku sezone često se nalazio u situacijama kada je zaista morao forsirati, no sada je to postao njegov način igre. Za napadački tonus momčadi sigurno nije dobro kada svaki drugi napad Tomas 10-ak sekundi dribla loptu i potom lansira tricu sa sedam metara preko ruke, posebno ako ima pojedinaca koji su raspoloženi i za drugačiju igru, kao što je bio Lukša Andrić.

Koliko je rezultatski značajan ovaj poraz Cibone, nepotrebno je sada procjenjivati. Jasno je da bi pobjeda bila itekako značajna, isto kao što je jasno da poraz nipošto ne zatvara vrata drugog kruga. Cibona otprilike ostaje na kursu koji je i planiran, a svakako uključuje domaće pobjede, ako će biti moguće - čak i protiv vjerojatno nezainteresirane Barcelone.

Važniji od rezultatskog je poraz u glavama igrača, jer znaju da su izgubili utakmicu koju su trebali dobiti, u kojoj su bili bolji i u kojoj su barem 30 minuta igrali kao zrela momčad koja zna što želi i kako to postići. Za mladu momčad kao što je Cibona bio bi veliki korak na taj način dobiti euroligašku utakmicu. Na kraju je ispalo sasvim suprotno, premda bi i od tog iskustva - ako su glave zdrave - Vukovi trebali nešto naučiti.

Šteta je i zbog navijača, jer jedna gostujuća pobjeda sigurno bi probudila zanimanje, no navijači bi svejedno trebali pohoditi Draženov dom - nakon nekoliko godina imaju momčad upravo onakvu kakvu žele - punu mladih hrvatskih košarkaša koji dobivaju svoje prigode i koji se bore za klub.

Cijena toga ponekad će biti porazi poput ovog...