Hrvatska ispred BiH

Košarkom sam se inficirao davne 1988. godine u rodnom Mostaru, a nakon rata 1995. godine sam počeo igrati za naš najtrofejniji klub Cibonu. Tamo sam proveo devet godina prošavši sve selekcije, a zadnje tri godine igrajući za prvu momčad. Nakon toga, kao i većinu profesionalaca, put me je vodio po drugim zemljama pa sam tako igrao na Cipru, Grčkoj, Francuskoj i BiH gdje sam trenutno član i kapetan HKK Zrinjskog iz Mostara.

Odavno je poznato da Dinaridi kriju u svojoj utrobi iznimno visoku i talentiranu djecu koja ubiru nagrade u mlađim kategorijama što momčadske, što idividualne. Na tom malom području u ovom primjeru ćemo uzeti relaciju Split-Vrgorac-Mostar-Stolac gdje su iznikla u zadnjih 15-ak godina četiri najbolja igrača na europskim i svjetskim prvenstvima za kadete i juniore. Naravno, riječ je o Nikoli Vujčiću, Josipu Sesaru, Dubravku Zemljiću (Stolac) i mladom Mariju Delašu. Zemlja je "plodna" samo treba zasukati rukave i obraditi je.

S područja Hercegovine u svim državnim selekcijama nastupaju brojni igrači. Tako u A reprezentaciji igraju Zoran Planinić, Mario Stojić, Marin Rozić, Stanko Barać, Damir Markota. U mladoj reprezentaciji su Bojan Bogdanović, Darko Planinić, Ivan Ramljak, Josip Bilinovac, Robert Rikić, Filip Kraljević, u juniorskoj Domagoj Bubalo, Boris Barać, Ante Čutura, te kadetskoj Marko Ramljak i Josip Mikulić.

Svim ovim igračima srce kuca za Hrvatsku i izabrali su da igraju za nju, a ne recimo Bosnu i Hercegovinu u kojoj su i rođeni i teško da ćete naći nekoga s ovog popisa da je ikad bezrazložno otkazao reprezentaciju. A opet možda je za sve "kriv" prvi među njima Franjo Arapović i njegovo legendarno zakucavanje protiv Dream Teama u Barceloni.

O seniorima se manje-više sve zna, no tu je, kao što se vidi i veliki broj mladih igrača koji skupljaju minute kroz BiH ligu. Neki od njih skupljaju minute u Hercegovini poput Darka Planinića i Ivana Ramljaka igrajući za Široki jaku NLB ligu, Bilinovac i Boris Barać (brat poznatijeg Stanka) su također njihovi igrači koje su dali na posudbu u HKK Grude. Mlađi od braće Ramljak, Marko, i Ante Čutura su u Posušju koje igra ligu Herceg Bosne (2.liga BIH).

Neki su otišli već iz Hercegovine poput Mostarca Rikića koji je u KK Zagrebu, a njegovim stopama je krenuo bivši igrač Širokog Domagoj Bubalo koji će najvjerovatnije ići na posudbu u Zrinjevac s ostalim talentiranim Mravima iz Trnskog. Filip Kraljević je preko Cibone dospio do Cedevite, a neki poput Josipa Mikulića su otišli preko bare u SAD u srednju školu.

Postoje i primjeri iznimnih talenata poput Bojana Bogdanovića i Stanka Baraća koji su preskočili te stepenice i završili u Europskim košarkaškim gigantima Realu i Tau Ceramici (sadašnjoj Caja Laboral) u kojoj je do prije dvije godine bila zanimljiva situacija, jer su u njoj u tom trenutku igrala tri igrača s ovog područja - Planinić(Čitluk), Teletović (Jablanica) kao nositelji igre te Stanko Barać (Široki) kao perspektivni mladi igrač.

Hrvatski klubovi nisu ranije pokazivali posebnu zainteresiranost za klince iz Hercegovine, izuzevši tu jedino Cibonu koja je uvijek kao i sam grad Zagreb bila prirodni magnet za sve koji su ikad držali košarkašku loptu na ovom prostoru. Ali godinama se situacija popravljala pa su sad i drugi hrvatski klubovi, prije svega Zagreb i Cedevita, posegnuli u hercegovačko dvorište. I susjedni Split i Zadar koji godinama žive od svojih košarkaških škola počeli su polako bacati oko na talentirane Hercegovce. Izgleda da su naučili lekciju na primjerima Bogdanovića i Baraća koji su preskočili Hrvatsku i otišli u Europu, a s njima i basnoslovne odštete (kao u Baraćevom slučaju).

Svi ovi klinci će ove godine igrati, kako u bližem tako i širem okruženju, skupljati minute i truditi se jednog dana postati najbolji igrači u svojim uzrastima i zapeti za oko velikim klubovima.