Raskid bi trebao biti zadnja opcija

"Dinamo strikes again", rekli bi na engleskom govornom području nakon što je Izvršni odbor Dinama odlučio raskinuti ugovore s Leandrom Cufreom i Dimitriosom Papadopoulosom. Tako to rade u Dinamu: ako igrača ne mogu prodati za nekoliko milijuna - odluče ga potjerati. Je li zaista za klub jeftinije isplatiti Argentincu i Grku njihove ugovore ili tek nešto manji iznos i potpuno ih se riješiti nego pokušati im naći klub?

Također, nije baš da se radi o nepoznatim igračima koji će mjesecima biti slobodni na tržištu; dapače, Cufre je navodno već skoro sve dogovorio s talijanskim prvoligašem pa zar nije logičnije reći tom klubu: evo, možete ga uzeti odmah za 500.000, 400.000 ili pak 50.000 eura, ma uzmite ga besplatno; bilo što samo kako bi se izbjegla opcija u kojoj se Cufreu isplati ugovor? Raskid ugovora na "obostrano zadovoljstvo" ili bolje reći "na štetu kluba" - trebao bi biti zadnja, a ne prva opcija.

Kada bi ovo bio izolirani slučaj - ovaj tekst ne bi niti postojao, no posljednjih godina u Dinamu je ovakav način poslovanja postao praksa. Dok s jedne strane klub iz Maksimira opravdano zadivljuje Europu novcem koji uspije dobiti za svoje igrače, s druge strane se ponaša kao pijani bogataš i taj novac baca dok su, u nekim slučajevima, postojale i bolje opcije, a jedna od takvih je sigurno Boško Balaban.

Na stranu što neki ljudi koji zapravo idu na Maksimir, a ne oni koji Dinamo "prate" preko medija smatraju da bi Balaban kada bi danas bio igrač Dinama i dalje bio najbolji napadač tog kluba pa uopće nije imalo nikakvog smisla prodavati ga, a kamoli tjerati; to ćemo staviti na stranu i zapitati se: nije li se Balabanu mogao naći klub? Kada su ove godine u mjesec dana u Maksimiru gostovali veliki Ajax i Anderlecht, oba trenera tih klubova kada su pričala o sjajnim igračima koji su napravili europske karijere iz Dinama spomenula su - Balabana. Zar nije Dinamo koji neosporno tako sjajno prodaje igrače mogao Balabana nekome čak i pokloniti? Da, bez odštete dati ga nekom klubu koji će preuzeti njegov ugovor i tako bi Dinamo uštedio novac koji je Bole dobio uz slobodne papire.

Sličan primjer bio je s Georgom Kochom i još nekim igračima o čijoj se prodaji nije niti razmišljalo već je "raskid ugovora bio jedino rješenje". Zanimljivo, recimo trenutno imamo primjer u Liverpoolu gdje će gazde kluba radije voditi borbu za opstanak i ispasti od Red Bull Salzburga u Europskoj ligi nego Rafaelu Benitezu uručiti otkaz i uz to ček na više od deset milijuna eura. Da se razumijemo, radi se o jednom od najvećih svjetskih klubova u povijesti nogometa, a gazde su im George Gillet težak milijardu i pol eura i Tom Hicks koji je nešto lakši i bogatstvo mu je procijenjeno na "samo" milijardu eura. Znači takvi ljudi na čelu takvog kluba radije će upropastiti sezonu nego odreći se novca dok u Dinamu bez razmišljanja isplaćuju stotine tisuća eura otpremnine kao da su hrvatsko državno poduzeće.

Naravno, potpuno drugo pitanje jest: treba li uopće tjerati Cufrea i Papadopoulosa? Što je to toliko loše napravio Argentinac, inače po zanimanju branič, da ga se doslovno pod svaku cijenu mora potjerati? Očito se u Dinamu nisu ništa naučili i još uvijek su uvjereni kako Evra ili Abidal planiraju doći u Maksimir pa po tko zna koji puta u posljednjih par godina tjeraju lijevog beka da bi onda za par mjeseci majstorski utvrdili kako im - nedostaje lijevi bočni. Cufre nije Evra i to nitko normalan od njega niti ne očekuje jer da je - ne bi došao u Dinamo. "Cufré nije igrač koji će direktno Dinamu donositi pobjede, no njegova čvrstina, odlučnost i borbenost svakako će koristiti Dinamu" pisalo je na Sportnetu dan prije njegova potpisa ugovora s hrvatskim prvakom i točno to je Cufre i pružio u dresu Dinama, a ako je netko od njega očekivao golove i asistencije - to zaista nije Argentinac kriv.

Što se pak tiče Papadopoulosa, Grk nije zadovoljio i činjenica jest kako se od njega očekivalo više, no po tko zna koji puta treba reći kako strancima treba period za prilagodbu. S jedne strane se divimo Wengeru ili Redknappu kako lagano uvode Eduarda ili Kranjčara u novu vrstu nogometa, a s druge od stranaca koji dođu u Dinamo očekujemo čuda. Naravno, nije neko čudo od Grka tražiti da zabije barem pet od 51. pogotka koliko je Dinamo zabio u HNL-u, ali svejedno Dinamo bi sigurno doslovno manje koštalo kada bi Grku dali priliku do kraja sezone i onda ga pokušali ili prodati ili nekome dati bez odštete nego ovako naprasno raskinuti ugovor nakon par mjeseci, isplatiti mu golem novac i - svatko svojim putem.

Postoje situacije kada se klubovi u svijetu odluče riješiti igrača, no radi se zaista o slučajevima ekstremnog nepoštivanjima discipline, opetovanih povreda klupskog pravilnika ili narušenih odnosa u momčadi, a, barem javno, ništa od toga nije bio slučaj kod otpisanih igrača Dinama. Dapače, trener Kruno Jurčić uvijek je Cufrea i Papadopoulosa opisivao kao prave profesionalce i radnike koji rade svoj posao ili bolje rečeno profesionalce koji su radili svoj posao dok im netko nije došao i rekao kako uz lijepu svotu - mogu doma.