Izaberite Sportnetov tekst godine

S jednim odlomkom podsjetit ćemo Vas na tekstove koji su od Vas primali pohvale uz najčešći pridjev da su baš - "sportnetovski". Kliknite na tekstove, podsjetite se onih koji su Vam se svidjeli, koji su Vas nasmijali, s kojima ste se složili, koji su Vas pogodili "u žicu". A za onaj najbolji možete glasovati u anketi s desne strane...

Abecednim redom, različite sportske teme obradili su...

1. Vedran Attias, 28. listopada 2009.: Što Zagrepčani žele gledati?

"Kada se podvuče crta - rezultat je bitan u sportu. Ponekad nije najbitniji jer sport bi trebao biti nešto više, no svatko voli gledati kako njegova momčad pobjeđuje. Uspoređivati rezultate Dinama, Cibone, Mladosti ili Zagreba s onima Medveščaka zaista je deplasirano jer nogometni prvak Hrvatske, košarkaški prvak Hrvatske, rukometni prvak Hrvatske i doprvak Hrvatske u vaterpolu te sudionik Final foura Lige prvaka - zajedno u sezoni nemaju poraza kao Medveščak."

2. Mihaela Bradovski, 16. lipnja 2009.: Hrvatska budućnost pod teretom amaterizma

"Sve više reprezentacija odlučuje se na soluciju trener generacije. Određeni trener preuzima dobnu kategoriju do 16 godina i vodi je do izlaznog godišta kada ti igrači više nemaju mogućnost nastupanja u mladoj reprezentaciji. Time se dobiva bolji uvid u mogućnosti svih igrača, konstantnost izbora, vođenja i uigravanja, a samim tim dolazi se lakše i do rezultata. Možda ne bi bilo loše isprobati taj model i na našim reprezentacijama."

3. Ante Jukić, 8. kolovoza 2009.: Je li vrijeme za amaterizam

"E, sad, ako su lige koje su po kvaliteti ravne našoj, prihvatile amaterizam kao nešto najnormalnije, i ako tamo nitko i ne pomišlja na neku drugu mogućnost, u čemu je onda problem? Zašto ne reći: "Gospodo, ovako više ne može, Hrvatska nogometna liga od danas je amaterska, tko ima volje poslije odrađenog radnog dana malo "baciti na dva gola", dobrodošao je, tko nema - doviđenja i sve najbolje u životu". Je li nogomet "sveta krava", moramo li mi baš, zato što smo, eto, nekad predstavljali nešto u Europi, tući silne novce u nešto što, očito, ne funkcionira i što nikoga ne zanima? Ili, da budemo precizniji, zanima svakog vikenda otprilike 20 tisuća ljudi (to vam je, inače, 0,44% stanovništva Hrvatske)."

4. Bernard Jurišić, 06. lipnja 2009: Najbliže košarkaškom savršenstvu

"Jugoplastika će se pamtiti po osvojenim naslovima, slavnim imenima koje je proizvela i briljantnoj košarci koja je zabavljala i pobjeđivala. Taj je klub bio gotovo savršen koktel božanskog talenta, krvavog rada, sjajne organizacije, ljudske skromnosti i neograničene ljubavi prema svom poslu. Jugoplastika će zauvijek biti sinonim lepšave i razigrane mladosti koja se iz podruma popela do zvijezda. I tamo ostala dugo."

5. Ivor Krapac, 20. rujna 2009.: Poreč je bio pogreška

"Hoćemo li u nekom budućem susretu dočekati da želja igrača ima prednost pred bilo kakvim drugim interesom ili argumentom iz HTS-a? Tako bi trebalo biti, a u Savezu vjerojatno dobro znaju da nema bolje promocije ili mogućnosti za zaradu od pobjeda i što dužeg trajanja reprezentacije u Svjetskoj skupini. Jedna je prilika propuštena, izrazito velika prilika s obzirom da je postojala mogućnost finala Davis Cupa u Hrvatskoj, šansa kakva se ne pruža svaki dan, no bit će lakše ako će greška pomoći da je se ne ponovi."

6. Mario Majdić Natrlin, 17. lipnja 2009: Crna mamba u društvu najvećih

Nezahvalno je i gotovo samoubilački, ulaziti u začarani krug rasprava o tome tko je od njih dvojice bolji. Pod "njih dvojice" svi mislimo na istu dvojicu. Obojica su ostavili neizbrisivi trag u svoje vrijeme koje se tek nakratko preklapalo. Obojica su promijenili i zadužili košarku, a svatko tko je ikada za njih čuo, ima na to pitanje i svoj odgovor. Ali, to je u redu, tako i mora biti. U tome i leži bezvremenska čar košarke i sporta općenito."

7. Goran Markuš, 1. svibnja 2009.: Sjećanje na velikoga Ayrtona

"Analize tog kobnog vikenda rađene su mali milijun puta, no danas nije vrijeme za izradu još jedne. Danas se moramo sjetiti Senne kao čovjeka koji je nezamislivo mnogo dao ne samo Formuli 1 i sportu, već i čitavom svijetu. Danas na Sennu trebamo misliti kao na čovjeka koji je donio osmjeh na brojna lica svojih obožavatelja, poznanika, djece i svih koji su ga imali čast upoznati ili samo promatrati."

8. Matej Milanović, 2. srpnja 2009.: Nogomet nije najvažniji

"Za mjesec dana se vjerojatno opet nitko neće sjećati Andresa Escobara. Zato je danas prilika za razmišljanje i sjećanje na čovjeka koji je ostavljao srce na terenu za svoj klub, a posebno za svoju državu i koji je umro zbog apsurdnog razloga. Jer je ugurao jednu nogometnu loptu u mrežu, koja je nažalost po Escobara, po pravilima igre bila kriva mreža."

9. Tomislav Pacak, 3. prosinca 2009.: Šteta što je strpljenje dosadno

"To je samo jedan primjer dvostrukih i posve nerealnih kriterija kada je Dinamo u pitanju. Nitko ništa ne pita kada Medveščak izgubi tri utakmice u nizu, nitko Perasoviću ne zamjera kada Cibona izgubi od Asvela, nitko ne traži ostavku Maglajlije jer nije dobio Ciudad Real. Zašto? Zato jer su u tim sportovima kriteriji i odnosi ipak jasnije posloženi, zna se koliko tko vrijedi, zato jer o tim sportovima pišu obrazovaniji i kvalitetniji novinari, zato jer urednici kroz te sportove ne traže pumpanje tiraže i čitanosti."

10. Borna Rupnik, 7. kolovoza 2009.: Brzina važnija od života

"Može se teoretizirati da je sigurnost samog bolida rasla proporcionalno sve većim, dakle i opasnijim brzinama, no činjenica je da su prve generacije vozača u Formuli 1 uistinu pri svakom izlasku na stazu stavljale glavu na panj. Pogotovo u slučaju da se utrka vozila u nepovoljnim vremenskim uvjetima: stražnjeg, crvenog svjetla na bolidima nije bilo sve do 1972. godine, a svako je proklizavanje moglo značiti možda i posljednji susret s krhkim ogradama, ponekad običnim žičanim."

11. Hrvoje Vuković, 17. lipnja 2009.: Bez trećega

"Nije dobro, M. Upravo je Afrika problem. Stanje je alarmantno. Postoji šansa da ostanemo s krive strane ekvatora. A znaš što to znači...", ispod glasa će gospodin S. "Što?" "- Nećemo vidjeti SP u JAR-u." "- O nemoj, oca ti. Znaš kakav mi je tlak." "- Nije dobro, kažem ti", ponovio je gospodin S. "Skauti nam već otkazuju suradnju, izmoždeni su do maksimuma. Tražili su hrvatsko korijenje i u gljivama, nema više leukocita izvan države koji bi zaigrao za nas. Ovako ćemo se krpati još koju godinu, a onda... Ne znam", nadodaje S."

12. Marin Vuković, 2. rujna 2009.: Obračun sa Svevišnjim

"Sačuvaj me Bože sportskih novinara koji pišu recenzije književnih djela, ali i književnika koji se laćaju komentiranja sporta. Svevišnji se tako još jednom uhvatio sportske kolumne i još jednom "promašio ceo fudbal". Dohvatio se Jergović spornog jedanaesterca Eduarda da Silve i razvio priču kakve se ne bi posramio niti pisac kakvog propagandnog letka."