Stigao direktor, kada će sponzor?

Andro Knego je došao i preuzeo ulogu koju je kroz dva desetljeća obnašao Bože Miličević, Cibona sada i službeno ima novog direktora, ali kako jedan čovjek sam ne može napraviti čudo, pred svima u klubu je još puno posla. Vremena je, pak, jako malo, igrači mjesecima čekaju da im se isplate dugovi, a požar se neće moći gasiti vječno.

Osim što je najavio da će vlastitim poznanstvima i ugledom kojeg ima u košarci i iz političke i diplomatske karijere pokušati otvoriti neka vrata, novi direktor nije otkrio konkretnije korake kako će pomoći u Ciboninom izlasku iz krize. "Došao sam zavrnuti rukave, uprava mi je dala otvorene ruke, nema druge nego početi raditi, što sam već i počeo kada sam u četvrtak došao", kazao je Knego, dodajući da je svjestan da ga čeka puno teži i ozbiljniji posao nego iz igračkih dana tijekom 80-ih, za što mu se klub početkom sezone odužio podizanjem dresa pod svod Draženovog doma.

Bilo bi sjajno kada bi bivši proslavljeni centar Cibosa jednog dana zaslužio priznanje i kao direktor, no tu je tek na početku, sa svim problemima kluba koji nisu tajna, a mogu se riješiti jedino popravljanjem financijske slike.

Nakon dolaska novog direktora, sljedeći koraci bit će potraga za glavnim i manjim sponzorima i još malo traženja pomoći sredstvima kojima raspolaže Grad Zagreb, i to što ranije s obzirom da strpljenje igrača i trenera Velimira Perasovića ima granice.

Dok gradska sredstva mogu poslužiti samo za gašenje mogućeg požara u svlačionici s obzirom da Cibona neće moći živjeti od gradskog novca, prioritet je pronalazak novog glavnog sponzora, kojeg Ivo Jelušić više ne skriva. Pregovara se s Emilom Tedeschijem i Atlantic Grupom, o čemu dovoljno govori da je Jelušić na predstavljanju novog direktora pred novinarima primio i privremeno morao propustiti upravo Tedeschijev poziv.

"Tedeschi je sa svojom tvrtkom izuzetno uključen u sport, prije svega u košarku, spreman je uložiti i vrijeme i trud i novac za razvoj sporta. Možda sam subjektivan, no Cibona je definitivno najjači sportski klupski brand u Hrvatskoj i stoga smo sigurno zanimljivi i Atlantic Grupi", kazao je predsjednik o mogućem novom sponzoru, dodajući da su vrata širom otvorena: "Možemo naći zajednički jezik, vrlo rado bismo vidjeli Atlantic Grupu u Ciboni jer nam treba glavni sponzor, odmah polazeći od toga da onaj tko daje novac ima pravo i odlučivati."

Prepreka ulasku novog sponzora i njegovih ljudi u Cibonu očito nema. "Uvijek sam se zalagao za ovakav princip", nastavio je Jelušić: "Nisam ovdje zato što sam lijep nego sam ovdje zato što Grad Zagreb daje novac i ima pravo vidjeti što se s njim događa. Isto tako, ako dođe glavni sponzor koji daje novac, ima pravo ući u sve upravne strukture i upravljati svim procesima u klubu, od najvišeg do najnižeg."

Puno toga još je u kondicionalu, a što će potencijalni novi sponzor i njegova ekipa pronaći u klubu, otkrit će i revizija čiji će rezultati biti poznati sljedećeg mjeseca.

"Osobno sam naručio reviziju jer smatram da nemamo što kriti. Pretpostavljam da nema razloga da se u Ciboni stvari ne analiziraju, a prvi razlog za reviziju bio je da vidimo stvarno stanje svih naših dugova i svih potraživanja, stanje imovine, da napravimo jasnu bilancu kluba koja nam treba i zbog nas samih i zbog nekog drugog ako sutra želi biti ozbiljniji partner, da ljudi znaju u što ulaze", nastavio je Jelušić: "S treće strane, ako jednog dana krenemo u privatizaciju, imali bismo jasnu osnovicu s koje krećemo."

O tome hoće li Cibona jednog dana iz udruge građana prerasti u sportsko dioničko društvo još je prerano govoriti, no po Jelušićevim riječima, zasad sigurno neće. "U to nismo krenuli iz dva razloga. Prvi je što imamo indicije da zakon po kojem je obavljena privatizacija u Hajduku neće u svim svojim člancima ostati kakav je sada, a bilo bi suludo napraviti taj korak ako taj zakon nije trajno rješenje, dok s druge strane, svjesni smo da aktualna gospodarska kriza nije pravo rješenje za kretanje u privatizaciju."

Dok god se ne izađe iz trenutne krize, Cibona će ostati udruga građana koja očekuje i pomoć grada. Ivo Jelušić nije želio spekulirati koliko bi financijski trebao donijeti novi glavni sponzor, no koliko god donio, predsjednik tvrdi da će klubu trebati više novca nego željeni generalni sponzor može osigurati.

"U okviru postojećih sredstava koja Grad Zagreb izdvaja za sport, mislim da se može pravednijom preraspodjelom osigurati više za Cibonu, a može se napraviti više i racionalizacijom određenih troškova", kazao je Jelušić, koji je tu bio prilično konkretan: "Ne vidim razlog da Zagrebački sportski savez plaća devet milijuna kuna za najam poslovnih prostora kada imamo praznu sjevernu tribinu ispod Dinamovog stadiona koja je u vlasništvu grada - neka se presele tamo i dobit ćemo devet milijuna kuna u sustavu sporta u Zagrebu, pa neka pola od toga pripadne Ciboni, bit će dobro."

"Potrebna je i preraspodjela unutar klubova, ne podcjenjujem bilo čije rezultate, ali smatram da postojeća raspodjela sredstava nije najpravednija. Prije svega tu mislim na par vodećih klubova, u prvom redu Dinamo", dodao je Cibonin predsjednik: "Prošle godine je od 20 milijuna kuna za poticanje vrhunskog sporta i vrhunske rezultate Dinamo dobio preko šest milijuna, Cibona dva milijuna, RK Zagreb 4,7 milijuna, da ne idemo dalje. Prije toga, Cibona je sezonu ranije dobila 1,7 milijuna kuna, opet malo, ali naši rezultati prošle i pretprošle sezone su kao nebo i zemlja, pa ne shvaćam kako je moguće da to vrijedi samo 300 tisuća kuna više."

U Ciboni će trebati pomoć i glavnog i manjih sponzora i pomoć grada, dok od euroligaških uspjeha nema opipljive financijske koristi - glasnogovornik i direktor marketinga Ivan Jurković opovrgnuo je informaciju o 500 tisuća eura za ulazak u Top 16 Eurolige, koja se pojavila u nekim medijima:

"Najbliže istini o zaradi je podatak o raspodjeli iznosa od oko 150 tisuća eura, ponajprije od tv prava, dok svaka pobjeda u Euroligi bez obzira na fazu natjecanja vrijedi 7.000 eura. Taj novac dijeli se kroz rate i obračun na kraju sezone. Najveći problem su nam tv prava koja na hrvatskom tržištu koštaju 110.000 eura, a na drugim tržištima nekoliko milijuna eura - s obzirom da od tv prava klub dobiva najveći dio sredstava od Eurolige, kod nas je to 77 tisuća eura, a kod Maccabija, primjerice tri milijuna američkih dolara".

"Financijski gledano, Euroliga ne samo da ne donosi ništa klubu, već puno više košta nego što izravno koristi. Kada uzmemo u obzir troškove putovanja, pa i bonuse koje igrači imaju u ugovorima ako se plasiraju u Top 16, ono što se dobije ni izbliza ne može pokriti troškove. No, ovo što je momčad napravila je sportski podvig, upravo zbog tih vrhunskih rezultata trebamo namaknuti sredstva na neki drugi način", istaknuo je Jelušić, žaleći se i na televizijski tretman zbog kojeg nitko tko radi u hrvatskoj košarci ne može biti zadovoljan.

"Mi, nažalost, moramo moliti našu televiziju, osobno sam zvao bivšeg glavnog ravnatelja HTV-a i lobirao da HTV prenosi euroligaške utakmice koje se igraju u Zagrebu. Zamislite da to morate raditi umjesto da se podrazumijeva da TV prenosi jedan takav sportski događaj, ali eto, tako je".

Novi direktor, a možda i novi glavni sponzor sa svojim ljudima koji će ući u klub trebali bi pomoći da se rezultati s parketa napokon počnu i pratiti kako su igrači i trener zaslužili. Kako je kazao Ivo Jelušić, svi rokovi ionako su već probijeni.