Hvatanje zaleta za veće stvari

Priča o odlasku na ”prvenstvo bez imperativa” možda je dobar način za oslobađanje mlađih igrača od pritiska, no hrvatska rukometna reprezentacija ne može pobjeći od visokih očekivanja dok god u svojim redovima ima rukometaše iz vodećih europskih klubova.

U susret s Norveškom ulazimo bez ”žrtava smjene generacija”, Metličića, Špoljarića i Dominikovića, ali i bez ozlijeđenih Valčića i Lackovića, što je za aktualnu momčad neugodniji gubitak jer je neplaniran. Ne samo da se radi o igračima na istoj napadačkoj poziciji, već i onima koji donose prijeko potrebno iskustvo, a Valčić i ogromni doprinos u obrani, pa je jasno da se radi o neugodnom hendikepu.

No, zato imamo pravo puno očekivati od dvojice top srednjaka – nekad najboljeg rukometaša svijeta, Ivana Balića, koji je još uvijek sposoban igrati na tom nivou, ali i njegovog proklamiranog nasljednika, Domagoja Duvnjaka. Hrvatska ima i Vorija, ima kvalitetna krila i svježu krv u obrani. Kao eventualni problemi nameću se neiskustvo pojedinih igrača, tek jedan provjereni vratar (Alilović), upitnici na poziciji desnog vanjskog kao i činjenica da se u izjavi kako ćemo ”zbog visine igrača igrati dobrih 6-0” pokušava sakriti da nećemo moći puno računati na onu moćnu 3-2-1 obranu koja nam je donijela puno toga u prošlosti.

Pripremni turnir u Austriji pokazao je da ima dinamita i u ovoj momčadi, no pravi test funkcioniranja ovog spoja mladosti i iskustva bit će Norveška.

Norvežani su 2008. proslavili naslov najboljih u Europi, ali u – ženskoj konkurenciji. Momci, iako napreduju, još nisu došli do borbe za odličja niti na jednom natjecanju, pa tako ni na EP-u kod kuće prije dvije godine kada su bili šesti.

Tipičan predstavnik nordijskog rukometa, Norvežani se trude igrati brzo, s dobrim kombinacijama u napadu, čvrstom 6-0 obranom, ali nedostaje tu i danske brzine i švedske kombinatorike.

Potencijalna opasnost leži u vrataru Steineru Egeu kojeg ne bi valjalo razbraniti, no Norveška ima aduta i u polju. Havard Tvedten jedan je od boljih krilnih igrača na ovom prvenstvu, Frank Loke sigurno je s razlogom trebao biti pojačanje RK Zagreba, a u Kjellingu, Bjornsenu i Strandu ima još dovoljno vatre da svakome mogu zagorčati život.

Norveški izbornik Robert Hedin vjeruje da njegova momčad može konačno napraviti iskorak i zaigrati u polufinalu: ”Zaista se veselimo EP-u u Austriji. S malo sreće možemo doći do polufinala i po prvi puta imati šansu za medalju.”

Hoće li solidna obrana, odličan vratar i nekoliko kvalitetnih igrača biti dovoljni za novu Hrvatsku? Za sada su stvarni dometi bilo koje reprezentacije teški za procijeniti, tek je jasno da Francuska odskače kvalitetom iako ni to ne mora ništa značiti.

Zato će prva utakmica puno reći o novom Červarovom projektu, iako ne treba zaboraviti da smo na cijeli put s Linom krenuli šokantnim porazom od – Argentine.