Prve igre na američkom kontinentu

Službeni rezultati osvajača medalja na ZOI Lake Placid 1932.

Treće Zimske olimpijske igre održane su u jeku Velike gospodarske krize, zbog čega su se organizatori morali suočiti s mnoštvom problema i prepreka. Gradić Lake Placid na samoj granici s Kanadom tada je imao manje od četiri tisuće stanovnika, i bio je prilično zabačeno mjesto na sjeveru Savezne države New York. Zbog nadmorske visine od samo 568 metara bilo je iznimno teško organizirati skijaška natjecanja, zbog čega su ogromni napori uloženi u danonoćno prevoženje snijega iz Kanade.

Organizacijskim je teškoćama doskočio, pak, sam predsjednik organizacijskog odbora Godfrey Dewey doniravši obiteljski posjed izgradnji objekta za utrke boba. Zbog gospodarske krize i nestašice novca Igre su se suočile s relativno malim odazivom, a od 306 natjecatelja gotovo je polovica dolazila iz SAD-a ili Kanade. Posljednji veliki problem s kojim su se morali nositi bila je iznimno velika toplina, što je riješeno dvodnevnim ranijim okončanjem Igara.

U nordijskim su disciplinama medalje očekivano požnjeli Skandinavci, premda je kraća dionica skijaškog trčanja ovoga puta otišla u ruke Šveđana. Jedinu medalju razočaranim Norvežanima priskrbio je brončani na 50 kilometara Ruststadstuen, dok su zlato i srebro odnijeli Finci Saarinen i Liikkanen. Pod norveškom "ingerencijom" zato je ostalo natjecanje u skijaškim skokovima, a ovaj su im puta, za razliku od osvojenog zlata i srebra u St. Moritzu, pripale sve tri kolajne.

Prva je serija skokova u vodstvo dovela Norvežanina Becka, koji je skočio čak pet metara duže od mladog Birgera Ruuda. Talentirani je mladić u drugoj seriji zato skočio 5,5 metara duže od svog sunarodnjaka, zlatom nagovijestivši karijeru jednog od najboljih skijaša skakača ikada. Sva tri odličja norveški su sportaši izborili i u nordijskoj kombinaciji, a još si je jedno zlato priskrbio legendarni Johan Gröttumsbraaten.

Najviše kontroverzi i iznenađenja donijela su natjecanja u brzom klizanju. Klizači su suprotno pravilima kretali u skupinama umjesto individualno, što su najbolje iskoristili domaćini obilato se odgurivavši i koristeći laktove. Na 500-metarskoj dionici tako je najbrži bio Amerikanac John Shea ispred Norvežanina Evensena i Kanađanina Hurda; drugo zlato ubilježio je Shea u utrci na 1.500 metara, dok je na 5.000 i 10.000 metara trijumfirao njegov sunarodnjak Irving Jafee.

Uz natjecanje u četverosjedu sanjkaši u bobu u Lake Placidu su se okušali i u dvosjedu, i to na stazi dugačkoj tada enormnih 2366 metara. Opasna i iscrpljujuća staza ponovno je najbolje pogodovala Amerikancima; njihova je prva postava ubilježila pobjede u obje discipline, dok su "pričuve" osvojile broncu u četverosjedu i srebro u dvosjedu. Preostale medalje - srebro u četverosjedu i broncu u dvosjedu osvojili su Europljani - Švicarci i Nijemci. Uz vožnju bobom na trećim Igrama veže se i jedna zanimljivost - Amerikanac Billy Fiske u bobu četverosjedu osvojio je drugo olimpijsko zlato, a u njegovoj je ekipi bio i Eddie Eagan koji je na ljetnim Igrama u Antwerpenu 1920. osvojio boksačko zlato u lakšoj kategoriji, postavši time jedini koji je osvojio najsjajnije medalje i na ljetnim i na zimskim olimpijskim igrama.

Umjetničko je klizanje pak po prvi puta održano u dvorani, na zatvorenome. U ženskoj je konkurenciji očekivano slavila nedodirljiva Norvežanka Sonja Heinie, obranivši tako naslov iz St. Moritza. Isto ipak nije pošlo za rukom švedskom klizaču Gillisu Grafströmu, koji se na treningu prije natjecanja sudario s fotoreporterom i lakše ozlijedio koljeno. Njegov je hendikep veliku priliku ponudio sjajnom Austrijancu Karlu Schaferu, kojemu je nakon godina u Šveđaninovoj sjeni napokon svanulo i premoćno je ispred Grafströma i Wilsona uspio osvojiti zlatnu medalju. Pobjednici iz St. Moritza francuski bračni par Andrée i Piere Brunet uspjeli su u Lake Placidu obraniti svoj naslov ispred Loghrana i Badger iz SAD-a i Rottera i Szollás iz Mađarske.

Turnir u hokeju na ledu ugostio je, pak, samo četiri nacije. Za medalje su se borili Kanada, SAD, Njemačka i Poljska, a organizatori su u nedostatku momčadi bili prisiljeni dopustiti održavanje dvokružnog turnira "svatko sa svakim". Kanađani su nastavili dominaciju i u konačnici osvojili zlatnu medalju, premda su imali dostojnog protivnika u reprezentaciji SAD-a (2:1, 2:2). Drugo je mjesto pripalo SAD-u, a treće Njemačkoj.

Fotografije u tekstu: Olympic.org