Hoće li karakter uvijek biti dovoljan?

Pobjedu protiv Rusije nikako ne treba omalovažavati, koliko god neizvjesna bila, toliko je i važna. S obzirom na rasplet u drugoj skupini, Kaubojima je otvoren put do polufinala i sada treba ugrabiti tu šansu.

Puno je pozitivnih stvari zbog kojih su hrvatski navijači mogli otići kući zadovoljni. Prvenstveno, jasno, radi pobjede u vrlo dramatičnom susretu, ali i atmosfere koju su sami stvorili. U Grazu je bilo doslovno kao da se igra u Hrvatskoj, orilo se s tribina od početka do kraja, a nakon utakmice igrači su itekako burno proslavili s navijačima pobjedu.

Igrački, krila su bila sjajna, posebno nepogrešivi Manuel Štrlek, no najviše sigurno veseli definitivna potvrda da je Ivano Balić onaj stari, nezaustavljivi, ”Čovjek-višak”. Po njegovom govoru tijela jasno se vidi da je spremniji i zdraviji nego na proteklim natjecanjima, ponovno ulazi u ”piruete”, ponovno mijenja smjer i vara protivnike kao kada je bio službeno proglašen najboljim igračem svijeta.

Balić možda ne zabija toliko puno, ali brojne su njegove asistencije i jednostavno akcije u kojima se višak stvara na temelju njegove kvalitete. U situaciji kada Domagoj Duvnjak, od kojeg smo možda očekivali i da bude prva violina ove momčadi, ne igra na maksimalnom nivou, pravi Balić jedini je način da Hrvatska ovdje napravi veliki rezultat.

Onima koji su definitivno u rubrici ”zadovoljili” svakako treba pribrojiti i Denisa Buntića koji je povukao u jednoj dionici protiv Rusa i koji pokazuje da se na njega može osloniti i u napadu i u obrani. Iako je imao malu rolu, opet je važne minute odigrao Drago Vuković (ključni pogodak za 29:28), a iako nije briljirao u prvom dijelu, još jednom je klasu potvrdio Mirko Alilović.

A od svih razloga za zadovoljstvo, svakako je među najvažnijima – karakter. Hrvatska je 15 minuta prije kraja gubila s tri razlike protiv vrlo ozbiljnog protivnika, ali nije se predala i okrenula je susret, iako Kaubojima u tim trenucima ništa nije polazilo za rukom. Pobjednički mentalitet ove momčadi je toliko puta opjevan, ali veseli vidjeti što se ništa nije promijenilo ni odlaskom igrača poput Metličića, Džombe, Špoljarića, Dominikovića…

No, iako je lijepo imati ”brzinu više”, pitanje je hoće li karakter biti dovoljan i u nastavku natjecanja, jer sigurno je da postoje bolje i kvalitetnije momčadi od Rusije i Norveške.

Povratak Tončija Valčića bit će višestruko bitan za Hrvatsku, čak možda važniji za obranu nego za napad. Trenutno nemamo kvalitetu na najvažnijim pozicijama u obrani, a Valčić će riješiti barem jednu stranu tog problema. Konačni rezultat na ovom prvenstvu uvelike zavisi o tome koliko ćemo pokrpati slabosti u obrani, neće nas uvijek moći izvući Alilović obranama u ključnim trenucima.

Pokazalo se protiv Rusije da su i ovi momci kadra odigrati na visokoj razini taj dio igre, posebno u posljednjih 10 minuta kada su svi zaigrali agresivnije i kada su ušli ”u kost” vanjskim pucačima Rusije. I Červar je na druženju s novinarima naglasio tu agresiju: ”U ključnim trenucima smo bili zbijeni, agresivni, uzeli smo im dvije lopte. Moram pohvaliti našu upornost, a jasno da se mučimo u napadu jer nemamo pravi šut izvana. Imamo četiri boda, velika je to stvar jer imamo mladu momčad i uz to još nekoliko hendikepa. Igrat ćemo utakmicu po utakmicu, to je jedini mudar način.”

Červar je dodao kako pokušava mlađim igračima ugraditi svijest da je igranje za reprezentaciju drugačije od igranja za klub – ovdje je svaki trenutak izuzetno važan, svaka reakcija, svaka obrane, ne gledaju se samo postignuti pogoci.

Što nas čeka u Beču?

Pomalo iznenađujuće, čeka nas Austrija, no svi dosadašnji rezultati domaćina prvenstva sugeriraju da bi bilo pogibeljno shvatiti ih neozbiljno. Austrijanci su, istina, sada ostvarili svoj veliki cilj, no sigurno će htjeti uzeti skalp jednoj od vodećih rukometnih sila svijeta. I to će biti jedini susret u kojem Hrvatska neće imati premoć na tribinama, čeka nas prava rukometna fešta.

Kako je i Červar najavio, ”Danci su naš stari rival”, kojeg obično dobivamo u manje važnima, a gubimo u ključnim utakmicama, dok je za Islanđane dovoljno reći – radi se o olimpijskim viceprvacima.

Skupina je to koja donosi još tri neizvjesne i teške utakmice, ali ipak i velike šanse da se dođe do polufinala, što bi za ovu momčad bio – vrlo lijep uspjeh.

S malo žešćom i čvršćom obranom, Hrvatska će se dobro provesti u Beču…