Očaravajući Richard Button

Službeni rezultati osvajača medalja na ZOI Oslo 1952.

Dugo su Norvežani priželjkivali organizaciju ZOI, ali molbe i vapaji uslišani su im tek 1952. godine, kada je ta zadaća po prvi puta pripala jednome glavnom gradu - Oslu. U zemlji osnivača modernog skijanja taj su događaj dočekali s neskrivenim oduševljenjem, napunivši tribine gotovo kao nikada do tada i svoje zemljake nosivši do osvajanja daleko najviše medalja - 7 zlata, 3 srebra i 6 bronci.

Kao i na svakim dosadašnjim Igrama ostvareni su i neki noviteti. Prvi su se puta za medalje natjecale skijašice trkačice; alpsko skijanje ostalo je bez kombinacijskog plasmana, ali je obogaćeno veleslalomom, dok su prve natjecatelje na ZOI poslali Novi Zeland i Portugal.

Najviše je promatrača bilo uz staze skijaških skokova, trčanja i brzog klizanja, pa ni ne čudi što su se upravo tamo norveški sportaši izborili i za najbolje rezultate premda mali izuzetak u svemu tome može biti trčanje, gdje su osvojili samo jedno zlato na 18 km (Brenden), te srebro i broncu (štafeta i Estenstad). Najuspješnije na prošlim Igrama - Šveđane - zamijenili su Finci osvojivši zlata na 50 km i 4 x 10 km štafeti, dva srebra na 18 i 50 km te jednu broncu, dok je prva osvajačica ženske medalje skijaškoga trčanja postala Finkinja Wideman.

Kraj legendarne olimpijske skakaonice Holmenkollen sakupilo se nevjerojatnih 150.000 gledatelja (jedini koji je tu brojku sustigao je Garmisch i to nekoliko godina ranije). Kako ne bi iznevjerili očekivanja mnogobrojne publike norveški su skakački asovi osvojili 2 medalje - Bergmannu je pripalo zlato, a Falkangeru srebro, a razloga za veselje ponudili su im i u kombinaciji osvojivši zlato i broncu.

Alpinci i alpinke doživjeli su pak najveće promjene - spust i slalom više se nisu kombinirano gledali za olimpijska odličja, ali je zato u program dodan veleslalom. U muškoj konkurenciji zlatnu spustašku medalju osvojio je Talijan Zeno Colo, dok je srebrna medalja pripala slalomskom pobjedniku Othmaru Schneideru. Srebrni slalomaš Stein Eriksson ubilježio je pak trijumf u veleslalomu, kojega je u ženskoj konkurenciji osvojila mlada 19-godišnja Amerikanka A. M. Lawrence. Osim toga najbrža je bila i u slalomu, dok je spustaško žensko zlato pripalo Trudi Jochum Beiser.

Umjetničko klizanje također je privuklo pažnju iznimno puno gledatelja, a svi su oni mogli svjedočiti još jednom veličanstvenom uspjehu "čovjeka ispred svoga vremena" Richarda Buttona. Trijumfant iz St. Moritza prije četiri godine u Oslu je prezentirao još bolje i spektakularnije klizanje (ovoga puta sve su mu se ocjene po prvi puta zbrajale kompjuterskim praćenjem), izvevši po prvi puta u povijesti ovoga sporta trostruki tulup i savršeni visoki dvostruki aksl. Svih mu je devet sudaca za tu izvedbu dalo maksimalne ocjene, a preostali medaljaši Jeanette Altwegg i Ria i Paul Falk zbog čudesnog su Amerikanca ostali u dubokoj sjeni.

Natjecanja brzog klizanja održana su na stadionu otvorenja Igara, Bislettu, a potpuno je dominantan bio domaći klizač Hjalmar Andersen. Sjajni je Norvežanin trijumfirao na 1000, 1500 i 500 metara, postavši time prvi koji je na jednim Igrama osvojio sve tri duge klizačke staze.

U bobu je pak sve ostalo po starom - uz umijeće je od izuzetne, a i presudne važnosti bila kilaža posade, zbog čega su i u dvosjedu i u četverosjedu, između ostaloga, slavili Nijemci Ander Ostler i Lorenz Nieberl.

Drugu kanadsku medalju na Igrama uz broncu brzog klizača Audleya na 500 metara donijeli su kao i pet puta ranije hokejaši. Bilo im je to, međutim, posljednje olimpijsko zlato sve do Igara u Salt Lake Cityju 2002, kada su konačno vratili najsjajnije odličje u kolijevku hokejaškog sporta.

Fotografije u tekstu: Olympic.org