Briljantnost Tonija Sailera

Službeni rezultati osvajača medalja na ZOI Cortina d'Ampezzo 1956.

Sedme Zimske olimpijske igre po prvi su puta održane u Italiji, a po mnogočemu su se isticale posebnima i najboljima. Odlikovale su se najvećim brojem sportaša, prvi puta pod olimpijskom zastavom na snježnim su terenima nastupili natjecatelji SSSR-a, borbe najboljih sportaša pratile su televizijske kamere, grad domaćin po premijerni se puta izrazito financijski orijentirao na sponzore, a do svih se borilišta s jednog mjesta moglo doći pješice.

Domaćinstvo je, nakon propalog pokušaja 1952, zaslužila kraljica talijanskih Dolomita Cortina d'Ampezzo. Igre je službeno otvorio talijanski predsjednik Giovani Gronchi, a prva žena koja je položila zakletvu sportaša bila je alpska skijašica Giuliana Chenal-Minazzo, brončana spustašica s prošlih Igara u Oslu.

Malo je tko uistinu vjerovao da će Talijani uspješno organizirati veliki događaj poput olimpijskih igara, a poticaj tomu dao im je manji incident koji se zbio na samom otvaranju. Nositelj olimpijske baklje Guido Caroli na klizaljkama je, naime, ušao na stadion Olympia i krenuo prema glavnoj pozornici, no u jednome se trenutku spotaknuo o televizijski kabel i pao. Srećom, nije se ozlijedio, a i olimpijska je vatra nastavila gorjeti.

Najviše promjena doživjelo je skijaško trčanje. U program su implementirane nove discipline - sportaši su prvi puta trčali 30 kilometara, dok su sportašice imale zadatak u štafeti proći tri puta po pet kilometara. Samim su utrkama ponovno dominirali Skandinavci, premda su skijaši trkači SSSR-a počeli ozbiljno prijetiti njihovoj nedodirljivosti. Dokazuje to i podvig Pavela Kolčina koji je u utrci na 15 km postao prvi neskandinavac osvajač medalje - pripala mu je bronca.

Najviše su se srozali do tada neumitni vladari ovoga sporta - čast Norvežana obranio je tek Hallgeir Brenden na najkraćoj dionici, koja je iznosila 15 kilometara; na duplo dužoj stazi slavio je Finac Hakulinen, dok je maraton pripao Šveđaninu Jernbergu. Zlato u štafeti otišlo je SSSR-u, ispred Finske i Švedske. U konkurenciji skijašica najbolja je na 10 km bila Kozireva, dok je štafeta pripala Finskoj. Drugi je bio SSSR, treća Švedska.

Ozbiljne promjene doživjelo je i natjecanje skijaških skokova. Finski skakači uveli su novi stil - umjesto držanja ruku iznad glave pri letu su ih paralelno priljubili uz tijelo, što im je donijelo veliku prednost i, na koncu, slavlje - pobijedio je Antti Hyvärinen, drugi je bio Aulis Källakorpi, dok je treće mjesto pripalo Nijemcu Glassu.

Pravi heroj i najveća ličnost Igara bio je mladi Austrijanac, alpski skijaš Toni Sailer. 20-godišnjak kojeg je karakterizirala uvijek ista bijela vunena kapa, slavio je u sve tri održane utrke i pritom ostvario ogromne razlike. Suparnike je u veleslalomu ostavio za čak 6.2 sekundi, što do danas nitko nije nadmašio, u slalomu je slavio s točno četiri sekunde prednosti, dok je spustaško zlato ugrabio s 3.5 sekundi boljim vremenom od Švicarca Fellaya.

Natjecanjima najboljih svjetskih skijašica dominirale su Švicarke. Madelaine Berthod iskazala se osvojivši spustaško zlato na dan svog 25. rođendana, Renee Coliard slavila je u slalomu, a veleslalomsko zlato u najizjednačenijoj utrci alpskog skijaškog programa pripalo je njemačkoj predstavnici Ossi Reichert. Najviše medalja, 9 od 18 mogućih u čitavom programu alpinaca osvojila je Austrija.

Program umjetničkog klizanja mnogi su sa zanimanjem iščekivali znatiželjni vidjeti koga su Amerikanci poslali da naslijedi neponovljivog Dicka Buttona. Na koncu se ispostavilo da su to dostojno učinili Hayes Alan Jenkins, Robertson i D. Jenkins, osvojivši sve tri medalje u muškoj konkurenciji. Klizačice su također opravdale očekivanja, zlato i srebro otišlo je Tenley Albright i C. Hayes, a tek je broncu osvojila Austrijanka Wendel. U konkurenciji parova najbolji su bili Austrijanci Elisabeth Schwartz i Kurt Oppelt ispred kanadske i mađarske kombinacije.

Brzi klizači natjecali su se na 500, 1500, 5000 i 10.000 metara, a najuspješnijima su se pokazali sportaši SSSR-a. Na velebnom klizalištu u Alma Ati, na površini jezera Misurina, posebno se iskazao Jevgenij Grišin, nadmoćno pobijedivši na najkraćoj dionici, te podijelivši trijumf na 1500 metara sa sunarodnjakom Jurijem Mihajlovom. Pobjedu na 5000 metara proslavio je Boris Šilkov, a SSSR-ovci su zasjenjeni tek na najdužoj stazi - na 10.000 metara najbolji je bio Sigvard Eriksson.

Sjajan olimpijski debi ostvarila je i hokejska reprezentacija SSSR-a. S devet pobjeda u devet mečeva s vrha su detronizirali do tada gotovo nedodirljive Kanađane, a u međusobnom ih susretu pobijedili s 2:0. Natjecanjima boba vladali su, pak, Talijani. U dvosjedu su uzeli prva dva mjesta, dok su u četverosjedu bili drugi iza Švicarske i ispred SAD-a.

Fotografije u tekstu: Olympic.org