Svi su protiv organizatora

Službeni rezultati osvajača medalja na ZOI Squaw Valley 1960.

Malo je tko osim Alexandera Cushinga 1955. godine vjerovao da je Squaw Valley sposoban ugostiti olimpijske igre. No, kraj poznat po jezeru Tahoe, koji u vrijeme kandidature nije uopće imao sportska borilišta, pobijedio je favorizirani austrijski Innsbruck i startao u gotovo četiri i pol godine napornih radova na izgradnji infrastrukture - cesta, hotela, restorana, mostova, dvorana i staza, mjesta za skijaške skokove, sedežnica i vučnica...

No nitko i dalje nije vjerovao da bi jedno takvo veliko natjecanje u Kaliforniji moglo uspjeti, a neki članovi Olimpijskog odbora konstantno su pokušavali ugroziti Igre tvrdeći kako su "zasigurno sišli s uma dodijelivši organizaciju Squaw Valleyju". No, pripreme su na koncu odlično odrađene i Igre su, usprkos velikim problemima s nedostatkom snijega, koji je napadao tek nekoliko dana prije starta, okarakterizirane uspješnima.

Prvi puta upravo u Squaw Valleyju uveden je sustav sudačkog pregledavanja snimki, prve olimpijske nastupe ubilježili su skijaši biatlonci i brze klizačice, a iz programa, zbog odaziva samo devet nacija, isključene su utrke boba. Za spektakularno svečano otvorenje program je osmislio poznati američki filmaš Walt Disney, a po premijerni puta puštena je službena olimpijska himna. Rezultati sportaša upisivani su u računala, a svi sudionici - njih 750 - bili su smješteni na jedno mjesto - u Olimpijsku kuću.

Najuspješniji atleta, jedini s tri kolajne, bio je 35-godišnji Finac Veikko Hakulinen. Petu, šestu i sedmu olimpijsku medalju u karijeri Hakulinen je osvojio u natjecanjima skijaškog trčanja - zlato u štafeti 4 x 10 metara, srebro na 50 km i broncu na 15 km, te ih u trofejnu riznicu stavio pokraj dva zlata i srebra s prijašnjih Igara. Posebno dojmljiv nastup imao je u štafetnoj utrci, gdje je bio posljednja finska izmjena. Na stazu je ušao s 20 sekundi zaostatka za Norvežaninom Haakonom Brusveenom, no u samo 10 kilometara uspio ga je sustići, a metar prije cilja i prestići. Ženskim natjecanjem ponovno su dominirale reprezentativke SSSR-a, osvojivši sve medalje u 10-kilometarskoj utrci, te štafetu okončavši na drugoj poziciji iza selekcije Švedske, a ispred Finske.

Prvu biatlonsku olimpijsku medalju, u sportu koji je objedinio skijaško trčanje i gađanje puškom, uz potpunu dominaciju Skandinavaca osvojio je Šveđanin Klas Lestander. No, sportaši iz Švedske, Finske i Norveške zato su izgubili primat u skijaškim skokovima i nordijskoj kombinaciji. Uvjerljivu pobjedu na skakaonici odnio je Nijemac Helmut Reckangel, a njegov sunarodnjak Georg Thoma bio je najspretniji u kombinaciji skokova i skijaškog trčanja.

Alpski skijaši i skijašice natjecali su se u spustu, veleslalomu i slalomu. Zlata u ženskoj konkurenciji ponijeli su Heidi Beibel, Yvonne Ruegg i Anne Heggtreit, dok su kod skijaša medalje najsjajnije boje otišle Jeanu Vaurnetu, prvom skijašu koji je umjesto dotadašnjih drvenih skija vozio na metalnima, Rogeru Staubu i Ernstu Hinterseeru.

U susretima najboljih hokejaša zlato je otišlo domaćinima, SAD-u, koji su odigrali fenomenalan, uzbudljiv i neizvjestan turnir i potpuno zaslužili najsjajniju medalju. Odmah na startu s 2:1 pobijedili su Kanađane, s 3:2 nadvladali do tada pet godina neporažene Sovjete, a u finalu preokrenuli čehoslovačkih 4:3 poslije druge trećine i na koncu slavili s 9:4. Zanimljiv je podatak da je Amerikance tada s kapetanskom vrpcom oko ruke predvodio Rus Nikolaj Sologubov, te je prije posljednje trećine finalne utakmice predložio da svaki hokejaš udahne iz boce za čuvanje kisika. Njegov prijedlog svi su zdušni prihvatili, a to je, na koncu, rezultiralo postizanjem čak šest golova u posljednjem periodu utakmice.

Uzbudljivo je bilo i u natjecanjima klizača. Umjetničkim klizanjem, kao i u Cortini, vladali su sjevernoamerički sportaši, dostojno zamijenivši neponovljivog Dicka Buttona. Zlatom u ženskoj konkurenciji sjajnu karijeru okrunila je Carol Heiss, David Jenkins broncu iz Italije prije četiri godine zamijenio je zlatom, a natjecanje parova pripalo je Kanađanima Barbari Wagner i Robertu Paulu.

Brzo klizanje proteklo je u znaku norveško-sovjetskog rivaliteta. Spomenute dvije zemlje osvojile su, naime, čak devet od 12 medalja - SSSR je imao pobjednike na 500, 1.500 i 5.000 metara - Jevgenija Grišina (na 500 i 1.500 m) i Viktora Kozičkina, a potonji je bio i srebrni na 10.000 metara. Čast Norvežana obranili su Roald Aas, koji je podijelio s Grišinom zlatom na 1.500 metara, te Knut Johannsen, najbolji na 10.000 metara. Prvu olimpijsku žensku medalju u brzom klizanju osvojila je Lidija Skoblikova, slaviviši na 1.500 i 3.000 metara; trijumf na 1.000 metara pripao je Klari Guusevoj, a sprinterska dionica na 500 metara pripala je Helgi Haase.

Fotografije u tekstu: Olympic.org