Vrijeme je za novi magic moment

I odmah treba reći – Hrvatska je ostvarila osnovne ciljeve na ovom EP-u (polufinale, direktni plasman na iduće SP), pa možemo čak i reći premašila s obzirom kakve su sve reprezentacije ostale iza nas. Podsjetimo se, Hrvatska je na ovo natjecanje osim nekoliko uzdanica iz prijašnjih sastava dovela i niz mladića koji po prvi puta nose tako veliku odgovornost. Jer, nakon rezultata koje je postigla reprezentacija od 2003. do 2009., jasno je da se na svakom nastupu od Hrvatske puno očekuje, u kakvom god sastavu bila. Kako je kolega Bernard Jurišić napisao – Mi smo uvijek Hrvatska!

No, kada smo već dogurali do polufinala s pet pobjeda i jednim remijem, šteta bi bila ne uzeti medalju. Po mogućnosti, jasno, zlatnu, jedinu zlatnu koja hrvatskom rukometu nedostaje.

Prva prepreka na tom putu je Poljska, koja je sve do utakmice s Francuskom bila neporažena, ali na tom putu nije briljirala. Tijesna pobjeda protiv Njemačke, remi sa Slovencima, minimalna pobjeda protiv Češke – nisu to rezultati kojih se treba plašiti, iako, ako se gleda samo na papiru – nisu ni hrvatski.

O Poljacima će ipak najviše reći dvije utakmice protiv najjačih protivnika. Španjolce su uvjerljivo svladali i u tom dvoboju zapravo došli do polufinala, pa će stručni stožer sigurno pripremiti Kauboje da ne učine iste pogreške koje su učinili Španjolci. A da učine ono što su učinili Francuzi u pobjedi od 29.24.

Zanimljivo, sudeći po te dvije utakmice, ključ nije zaustaviti vanjske pucače Poljske – iako to jasno neće odmoći. Naime, u toj najvažnijoj pobjedi, Poljaci su ostali bez pogodaka od strane Bieleckog i Marcina Lijewskog, svojih najboljih vanjskih pucača. Španjolci su nastradali s krila odakle su popili devet golova. Svakako valja zaustaviti dotok lopti Jureckom na crtu, a ako je cijena toga dobiti 10 golova iz 20 udaraca s vanjskih pozicija – isplati se.

Velikih nepoznanica među ekipama ne bi smjelo biti, Poljsku smo dobivali i na prethodnim turnirima, ali i u prijateljskom srazu u pripremnom periodu (tada nisu imali Bieleckog, M. Lijewskog i Jureckog), što će reći da bi se kod Poljaka morao pojaviti određeni strah od Hrvatske, posebno nakon predstave protiv Danske. I posebno zbog 7-8 tisuća Hrvata na tribinama.

Slavko Goluža je dan prije utakmice malo ”zapilio naopako” konstatiravši da su Poljaci favoriti: ”"Sigurno da će to biti teška utakmica, oni se nama mogu suprotstaviti s agresivnih 6-0, a u napadu igraju brzo i pokretljivo. Bielecki je došao u pravu formu i vjerujem da će nam biti jako teško; čak bih mogao reći da su oni u ovoj utakmici favoriti. Oni nemaju što izgubiti i iako smo ih već par puta porazili - ovo će biti potpuno nova utakmica.”

Francuzi su pokazali put – raspoložen vratar i čvrsta obrana, a to je upravo ono na što Hrvatska računa u ovoj utakmici. Ako zaustavimo Poljake na 25 golova trebali bismo doći do pobjede, posebno ako ne razbranimo odličnog Szmala. Napad bi, dakle, morao biti mudar, baš kakav je bio protiv Danske.

Poljaci su pokazali puno na ovom turniru, ali još više pokazala je Hrvatska, i zbog toga možemo s optimizmom ući u polufinalni sraz. Dakako, najviše je toga temeljeno na susretu s Danskom, no i u svim dosadašnjim utakmicama Hrvatska je pokazala pobjednički karakter, da može izvući utakmicu u odlučujućim trenucima. U ogledu dviju izjednačenih momčadi, gdje će odluka vjerojatno padati u posljednjih desetak minuta, to je ogromna prednost.

Ogromna prednost bit će i navijači, to je faktor koji ne treba podcijeniti. Navijači nisu samo lijepi dekor utakmici, posebno u rukometu mogu biti značajan uteg na strani jedne momčadi, posebno kada je odnos na tribinama uvelike u korist jedne strane, kao što će biti u korist Hrvatske. Navijači daju poticaj obrani, navijači dižu vratara, pritišću suce, guraju u kontru, a u tijesnoj utakmici svaki gol koji pomognu dati navijači može biti krucijalan.

Kada sve to tako složimo na papir, jasno je da se Hrvatska nema čega bojati. Štoviše, ako se netko tako treba osjećati, onda su to Poljaci, jer – da li biste radije htjeli zaustaviti Bieleckog, Jureckog i Lijewskog, ili Balića, Duvnjaka, Vorija, Buntića, Štrleka, Lackovića, Valčića?

Za službenu pjesmu ovog natjecanja DJ Ötzi preradio je pjesmu Neila Diamonda ”Sweet Caroline”, a stih Magic moments seem so good…” neodoljivo nas tjera na razmišljanje kako je vrijeme za novi Magic moment hrvatske rukometne reprezentacije…