Šibenski vaterpolisti na rubu snaga

Kapetan Edi Brkić prvi je imao riječ: “Već danima nakon skupštine koja je održana 21. siječnja nikoga u klubu nema, nitko se niti ne pojavljuje. Dva dana prije utakmice sa Mladosti zvao sam direktora Sožu, dogovorio s njim sastanak za petak, međutim, on u petak na moj poziv ne odgovara i pojavljuje se tek u subotu na utakmici. Prije Božića i Nove Godine obećane su nam dvije sigurne plaće, možda i treća, ništa se nije promijenilo. Nakon skupštine neki ljudi su obećali da će skupiti novce da bi se nama igračima uplatila jedna, a djelatnicima kluba dvije plaće, ništa se nije dogodilo. Čemu ide ovo dalje i gdje vodi ovo sve?“

“Meni više ništa ne znači njihova moralna obaveza. Oni su odgovorni ljudi koji vode ovaj klub. Meni ništa ne znači što će on sutra proći pored mene i javit će mi se ili mi se neće javiti. Ovdje već postoji možda čak i krivična odgovornost, jer on se igra sa životima ljudi“, naglašava Brkić.

Vratar Miro Kačić ove je sezone stigao u Šibenik, ali u europskim utakmicama nije imao pravo nastupa. Sumnja kako to nije bila slučajnost: “Da je politika u ovom sportu umiješana, to svi dobro znamo. Ja jednostavno počinjem sumnjati da radi nekih ljudi koji su očito znali financijsku situaciju u klubu nije dozvoljeno da Računica i ja igramo Ligu prvaka. Zašto? Nisu dozvolili zato što bi s nama dvojicom sigurno ušli među 16 u Europi i sigurno bi se borili za ulazak među osam najboljih. Ja se jednostavno moram zapitati je li to istina, a doznat ćemo vrlo brzo. Jer takve stvari, da klub propusti ja mislim da je nedopustivo. Ja ne znam je li se to igdje u svijetu dogodilo.“

Kazao je i sljedeće: “Nakon nove godine Vrbičić je postao glavni trener. Njemu se nitko nije obratio, niti ga nije pitao hoće li prihvatiti tu funkciju, nisu se dogovorili oko uvjeta, kakva je situacija u momčadi. Nitko s njim nije popričao. Ja mislim da je to sramotno, da klub koji je prošle godina jako dobro igrao u Europi, da padne na ovako nisku granu.“

“Po gradu se priča kako postoje ljudi koji bi preuzeli klub. Ali problem je u tome što oni ne žele odgovarati za dugove koje su stvorili neki drugi. Ovi ljudi se onda očito ne žele maknuti dok netko ne dođe za predsjednika i ne preuzme sve te dugove. Vi znate što se događa ako se još jedan put ne održi Skupština. Klub ide u stečaj. Toliko od toga čuvenog vaterpolskog kluba Šibenik koji je bio na ponos i diku ovoga grada“, kaže Kačić.

I u prošlosezonskim utakmicama kapicu Šibenika nosio je Hrvoje Brlečić koji je jako dobro upoznat sa cijelom situacijom u klubu iz Crnice: “Mi koji smo ovdje iz Dubrovnika, Zagreba, Makarske više se borimo za ovaj Šibenik i veći smo Šibenčani od svih njih. Može ih biti stid i sram. Tako se ne ponaša prema ljudima koji su došli ovdje braniti šibenske boje, a svi su se busali u prsa kad smo igrali Ligu prvaka da su veliki Šibenčani. Punili su tribine, punili su kase svoje, nosili šalove, sve za Šibenik, a da sada sve padne nama na leđa. Ja mislim da je to sve jako bezobrazno.“

Brlečić i njegovi suigrači pitaju se gdje nestaju sredstva koja stižu iz gradskog proračuna: “Klub od grada mjesečno dobije 55 000 kuna. Mi i djelatnici kluba ne dobivamo plaće, na gostovanja putujemo na temelju reciprociteta, troši se samo na gorivo za dva kombija s kojima putujemo. Pitamo se gdje nestaju ti novci?“

Kao i Miro Kačić, ni Igor Računica nije imao pravo nastupa u europskim natjecanjima. Dubrovčanin je na sastanku javno iznio i činjenicu kako s njim nikada nije potpisan nikakav ugovor: “Došao sam u klub prije šest mjeseci, a do dana današnjeg sa mnom nije potpisan profesionalni ugovor. Mislim da je to dokaz kako se određeni ljudi odnose prema nama, odnosno koliko nas cijene. Iskreno, ja ne mogu shvatiti da određeni ljudi kad ih se nazove ne jave se na telefon. Niti da krenu tom ljudskom stranom, moralnom kad te netko nazove na telefon da se javiš, popričaš, da se nađeš s njim i pokušaš riješiti problem. Međutim, meni je jasno da to oni ne žele riješiti, jasno mi je kamo vode ovaj klub, odnosno gdje su ga doveli.

Glavni trener Renato Vrbičić na sastanku je podnio ostavku: “Ovim putem vam kažem kako dajem svoju ostavku na mjesto prvog trenera. Ne znam uopće kome da kažem. Kap koja je prelila čašu bili su problemi s kartama za utakmicu protiv Mladosti. Tražio sam karte, ali nisam ih mogao dobiti iz razloga što se ne može platiti zapisnički stol, a to apsolutno nije moj problem. Ovdje nitko ne vodi računa o meni, niti je ikoga briga za mene. Osjećam se kao višak, fizički i psihički to više ne mogu izdržati.“

Igrači su na kraju sastanka poručili direktoru Soži da koliko god bilo bolno reći da nema novaca da se pojavi i kaže im to, jer možda je to najveća istina.