Priča o himni i potpunom mraku

Bolji poznavatelji NBA lige svakako se sjećaju Mahmouda Abdul-Raufa. Sjajan tricaš, dobitnik nagrade za igrača koji je u jednoj sezoni najviše napredovao, ali i igrač kojeg je kroz dobar dio karijere pratio loš glas.

Sve je počelo tamo 1991. godine kada je Abdul-Rauf u svojoj rookie sezoni prešao na islamsku vjeroispovijest i s vremenom odlučio ne stajati za vrijeme intoniranja američke državne himne.

"Počeo sam sve više čitati i razmišljati. Na kraju sam došao do toga da sam se pitao što to radim uopće. Zašto radim neke stvari koje drugi rade i ponašam se kao robot? Vjerujem li uopće da je ispravno to što činim? Stigao sam do odgovora i odlučio sam reći: "Ne". Ako sam htio biti iskren prema sebi, morao sam to učiniti. Odlučio sam sjediti za vrijeme intoniranja himne", objašnjava u intervjuu za američke medije Abdul-Rauf.

Američka javnost s različitim je mišljenjima dočekala Abdul-Raufovu odluku. ESPN je proveo zanimljivu anketu među osobama oba spola i različitih starosti što misle o njegovom postupku. Bilo je različitih mišljenja.

"On je Amerikanac i tako se mora ponašati. Mora pokazati respekt prema svojoj državi i zastavi", govorili su jedni, no bilo je i drugačijih mišljenja. "Živimo u demokratskom društvu, svatko može svoje mišljenje izraziti na način na koji želi. Njegova vjerska uvjerenja mu govore kako ne bi trebao stajati i to trebamo poštovati."

"Nisam siguran treba li se intonirati himna prije svakog susreta. U našoj ligi ima i Rusa, Nijemaca, Francuza, trebaju li i oni slušati svoju himnu onda", smatrao je jedan ispitanik.

No NBA liga je bila jasna. Mahmoud Abdul-Rauf je prekršio kodeks ponašanja i zaradio je suspenziju. Suspenzija je potrajala jednu utakmicu nakon čega je postignut prešutni dogovor. "Moraš stajati za vrijeme intoniranja himne, ali za to vrijeme možeš imati zatvorene oči i pogled usmjeriti prema podu", poručili su mu. To je funkcioniralo, Abdul-Rauf je nastavio igrati, a za vrijeme himne recitirao je u sebi molitvu.

Tu večer kada je suspendiran dobio je veliku podršku od strane suigrača iz Denver Nuggetsa.

"Uoči utakmice koju nisam mogao odigrati zbog suspenzije Dale Ellis je u znak podrške napravio identičnu stvar. Bio je to tihi protest. Dikembe Mutombo je stao na moju stranu: 'Radi to već mjesecima i nikome nije napravio ništa loše. Zašto radite probleme oko toga?', pitao se Mutombo. Respektirali su moju odluku jer su me znali kao osobu, znali su kako ne želim nikakve probleme, samo sam slijedio srce."

Vrlo brzo Abdul-Rauf je počeo osjećati probleme i na parketu. 1996. godine je mijenjan u Sacramento Kingse gdje je s nešto manjom minutažom proveo dvije sezone da bi se zatim preselio u Europu. U sezoni 2000./2001. nastupao je za Vancouver Grizzliese i nakon te sezone stigao je kraj njegove karijere. 11. rujna 2001. godine dogodio se napad Al Qaede na američkom tlu i Abdul-Rauf je to osjetio i na svojoj karijeri.

"Tada sam osjetio da sam nepoželjan, nitko nije htio imati nikakav kontakt sa mnom. Nisam više mogao dobiti čak niti priliku u Ljetnoj ligi ili kampu se pokazati momčadi, ništa, potpuni mrak. Prepustio sam se, provodio sam više vremena s obitelji, pokušao radom u zajednici pokazati da nisam loš čovjek, ali želja za igranjem u meni je rasla. Znao sam da netko negdje želi da zaigram za njegovu momčad i preselio sam u inozemstvo."

Abdul-Rauf je preselio u Europu gdje je nosio dres Ural Greata, Roseta i Arisa, igrao je jednu sezonu u Al-Ittihadu u Saudijskoj Arabiji da bi sada nastupao za japanski Kyoto Hannaryz.

"Dok god budem imao želje za igranjem i dok god budem mogao igrati, igrat ću. Još uvijek osjećam onu natjecateljsku strast i dok god tako bude bit ću na terenu. Kada više ne bude išlo, preselit ću na klupu i počet ću se baviti trenerskim pozivom. Jednakom strašću", kaže 40-godišnja nekadašnja NBA zvijezda nakon godina šutnje za američke medije.

Teško se oteti dojmu kako je mogao više. No ostao je principijelan i nije želio pogaziti svoja vjerska uvjerenja. "Nikome ne zamjeram, zamjerao bih sebi da sam radio nešto što ne želim i ne bih mogao obavljati svoj posao."

NBA karijeru završio je s prosjekom od 14,6 poena i 3,5 asistencije po susretu. Najbolju košarku igrao je u sezonu 2005./2006. kada je u Nuggetsima prosječno ubacivao 19,2 poena uz 6,8 asistencija.