Sve počinje "odokativnim" metodama

U sportu u kojem svaki djelić sekunde može odlučiti pobjednika, naravno, svaki je djelić sekunde zlata vrijedan zbog čega sustav za mjerenje vremena ne treba biti samo točan već i izuzetno pouzdan.

Život bez računala

Upravo zbog ove činjenice kod prisjećanja "starih" vremena mnogi ne mogu izdržati bez da se iskreno nasmiju. Naime, na samom početku Formule 1 kakvu danas poznajemo, oko pedesetih godina prošlog stoljeća, svaka momčad poslala bi nekog iz svoje ekipe sa štopericom i blokićem pokraj staze gdje bi ovaj budno bilježio vrijeme prilikom svakog prolaska svog bolida kroz ciljnu liniju nakon čega je uigranom metodom dojavljivao izmjereno vrijeme ostatku momčadi - vikanjem.

Daljnja "poboljšanja" u cijeli proces uvedena su svega nekoliko godina kasnije kad je u Formuli 1 predstavljena svojevrsna "trostruka" štoperica (svojevrsni mini-semafor) koja je uz vrijeme prošlog kruga omogućila istovremeno mjerenje vremena za aktualni krug. Treća štoperica na tom "semaforu" bila je resetiranu na nulu mirno čekajući start idućeg kruga. Tek krajem šezdesetih smišljen je prvi "sustav" koji je omogućio jednom čovjeku da pritiskom dugmeta prilikom prelaska svakog bolida mjeri vremena za sve momčadi na gridu.

Ah, ta dobra stara vremena...

Međutim, problem s ovakvim pristupom mjerenju vremena bila je "ljudska ruka" koja je uvijek sklona pogreškama, no u ovom se slučaju nikako nije mogla izbjeći. Naime, iako je jedan čovjek mjerio sva vremena brzina njegove reakcije kod prelaska bolida daleko je od savršene. Međutim, uz njega vrlo često dešavalo se da zapisivači koji su trebali voditi računa o rasporedu bolida koji prolaze ciljnom ravninom krivo odrade svoj posao, a na kraju krajeva niti "statističari" koji su na temelju dobivenih vremena izračunavali srednju brzinu i slične podatke nisu uvijek bili potpuno koncentrirani zbog čega je potreba za automatiziranim sustavom bila itekako očita.

Prvi takav sustav uveden je ranih osamdesetih godina kad je svaki bolid dobio svoj transponder koji generira unikatni signal s čime su brojne mogućnosti pogreške naprosto nestale. Međutim, problem se javlja kod fotoćelija koje su primale signale iz tih transpondera. Naime, kad god bi dva ili tri bolida zajedno ili vrlo brzo jedan za drugim prošli ciljnom ravninom došlo bi do greške koju su, naravno, ljudi ručno morali ispravljati.

Svi problemi ipak su riješeni 1992. godine kad je svjetski poznati TAG Heuer postao službenim partnerom Formule 1. Naime, usredotočivši se na sustav s transponderima samo četiri godine kasnije TAG Heuer predstavio je sustav koji se uz nekoliko manjih promjena koristi i dan danas.

Moderno doba

Danas svaki bolid kod prednjeg ovjesa ima pričvršćen transponder koji antenama ugrađenim u samoj stazi na nekoliko strateških mjesta diljem staze šalje unikatan signal kojim se vrlo lako identificiraju bolidi i njihova vremena.

Tri su glavne pozicije na kojima se postavljaju parovi antena: prvi se nalazi na ciljna liniji, a druga dva nalaze se na otprilike svakoj sljedećoj trećini staze čime se tvore tri vremenska sektora jednog kruga utrke. Međutim, niti to nije sve. Dvije antene postavljene su i na samom kraju najbržeg dijela staze kako bi se izmjerila najveća brzina bolida, a par antena nalazi se i kod ulaza i izlaza iz pit-lanea kako bi u "suradnji" s "radarom" uhvatili svakog tko krši pravila prilikom posjeta svojih mehaničara.

Danas live vremena možete pratiti i na vašem mobitelu

Parovi antena međusobno su udaljeni 30 metara i služe kako bi se na svakoj poziciji na stazi uz vrijeme prolaska izmjerila i trenutna brzina bolida. Svi skupljeni podaci optičkim kablovima (kojih oko staze ima i do 40 km) šalju se do centra za mjerenje koji se sastoji od čak dva nezavisna sustava i jednog tzv. backup sustava.

Dok dva "glavna" sustava koriste već spomenuti "princip" za skupljanje i analizu podataka pomoću kojih generiraju i isporučuju sve one silne statističke podatke koje gledamo i na našim malim ekranima, backup sustav funkcionira na nešto drugačiji način. Naime, u slučaju da oba "glavna" sustava zakažu na ciljnoj liniji postoje dvostruke infracrvene ćelije koje evidentiraju prolazak pojedinog bolida i izmjerene podatke šalju u centar na daljnju obradu.

Kao što vidite u modernoj Formuli 1 apsolutno ništa nije prepušteno slučaju jer bi svaka pogreška mogla bi kobna, ako za ništa drugo, onda za imidž cijelog sporta, a tako nešto sveprisutan Bernie Ecclestone nikad ne bi dopustio: "Formula 1 oduvijek je pomicala tehnološku granicu u automoto svijetu zbog čega je bilo kakva greška jednostavno nedopustiva!"