Austrijanac u hrvatskom skijaškom taboru

Više nego simbolično, dva zrakoplova poletjela su gotovo istovremeno i s istim ciljem. Iz Hrvatske, Lufthansin let 1591 ponio je u smjeru Vancouvera većinu hrvatske reprezentacije u alpskom skijanju - skijaše, trenere i nade naše javnosti k još jednom podvigu hrvatskog Davida u neprekidnoj borbi protiv alpskih Golijata.

Istu nadu i želju dijelio je i jedan putnik leta iz Graza, čovjek podjednako poznat u svjetskim i nepoznat u širim hrvatskim krugovima. U ekskluzivnom razgovoru sa Sportnetom, Walter Hubmann, trener u hrvatskoj reprezentaciji predstavlja se našoj javnosti i govori o suradnji s Hrvatskim skijaškim savezom, o najkompletnijem skijašu svjetskog kupa i o kroćenju mladih ždrijebaca...

Sportnet: Waltere, većina Hrvata ne zna puno o tebi. Da imaš posjetnicu, što bi pisalo na njoj?
Hubmann: (smijeh) Skijaški savez Hrvatske - trener Natka Zrnčić-Dima, Tina Širokog i Ivana Ratkića, pretpostavljam. Toj trojici sam glavni trener, ali u stvarnosti pokušavam pomoći svim hrvatskim skijašima. Mi smo kao velika obitelj s jednim zajedničkim ciljem, a to je uspjeh hrvatskog skijanja.

Sportnet: Pretpostavljam da nije čudno da jedan Austrijanac izabere skijanje kao životni poziv, međutim, tvoj put je bio šarolikiji i zanimljiviji od mnogih. Kako je sve krenulo?
Hubmann: Nakon par natjecateljskih godina, posvetio sam se treniranju. Radio sam kao instruktor i trener u Argentini i Australiji paralelno vozeći i utrke. Preko kontakata u Australiji došlo je i do suradnje sa skijaškim savezom Novog Zelanda i mojeg prvog iskustva kao trenera reprezentacije. 1985. godine preuzeo sam novozelandsku žensku reprezentaciju koju sam vodio godinu dana.

Sportnet: Nakon toga slijedi povrat u Europu?
Hubmann: Točno. Četiri sljedeće godine proveo sam kao trener muške reprezentacije Velike Britanije.

Sportnet: Koja ne slovi baš kao neka svjetska velesila...
Hubmann: Istina, ali ni tamo uspjesi nisu izostali. Na OI u Calgaryju 1988. Martin Bell je osvojio osmo mjesto u spustu, što je za Veliku Britaniju bio odličan rezultat. Te godine smo ostavili i pokojeg Austrijanca iza nas. (smijeh)

Sportnet: Što u Austriji nije ostali nezapaženo... Tvoj sljedeći ugovor je bio s austrijskim savezom.
Hubmann: Da, slijedi duga suradnja na raznim pozicijama u Austrijskom skijaškom savezu. Od trenera u europskom kupu, preko trenera skijašica u brzim disciplinama (generacija u kojoj su bili Renate Götschl, Alexandra Meissnitzer i Michaela Dorfmeister) do trenera muške reprezentacije s imenima poput Hermana Maiera i Stephana Eberhartera. Ta cijela ekipa je bila nevjerojatno uspješna - u jednom trenutku smo imali osam u prvih petnaest na svijetu.

Sportnet: I onda Hrvatska?
Hubmann: I onda Hrvatska. (smijeh)

Sportnet: Kako je došlo do suradnje - koga si poznavao, za koga si od Hrvata čuo u tom trenutku?
Hubmann: Poznavao sam Antu (Kostelića) s kojim sam se često susretao po utrkama svjetskog kupa. Naravno, ne postoji nitko u skijaškom svijetu tko ne zna za Kosteliće i za njihove uspjehe. Znao sam također da Natko ima potencijala, međutim u to doba ga još nisam dobro poznavao. Vedran (Pavlek) i ja smo obojica bili mišljenja da mogu pomoći hrvatskoj reprezentaciji, posebice u brzim disciplinama i suradnja je krenula 2007.

Sportnet: Pa dobro, bar smo bliže nego Novi Zeland. Što te privuklo radu s našim savezom?
Hubmann: Intrigirala me i imponirala mi je mogućnost rada s Ivicom. Po mom mišljenju Ivica je najkompletniji skijaš u svjetskom kupu. Bez sumnje i u austrijskoj momčadi postoje kompletni skijaši, na primjer (Benjamin) Raich, ali Ivičina svestranost i potencijal su me privukli.

Sportnet: Svestranost je očito nešto čemu pridaješ veliku važnost. Sva trojica tvojih mladih pulena bili su u prvih petnaest na SP u kombinaciji.
Hubmann: Da, a samo jedan Austrijanac. (smijeh) (Austrijski mediji su sljedeći dan na naslovnicama prekrstili Val d'Isere u Val Misere, op.a.)

Sportnet: Znači, i Natkova budućnost je u svim disciplinama?
Hubmann: Svakako. Natko ima potencijal u svakoj od pet disciplina. I u veleslalomu - tu će rezultati još doći. A u spustu se već etablirao kao jedan od najboljih skijaša, ne samo mladih, u svjetskom kupu. To nije samo moje mišljenje, ostali skijaši respektiraju ga bez obzira na njegovu mladost i visoke startne brojeve. Kada je austrijska televizija, nakon što je prvih četrdesetak odvozilo utrku, čestitala Cucheu na prvom mjestu u Kitzbuehelu, on je odbio prihvatiti da je pobijedio - "Trka još nije gotova, pričekajmo što će Natko napraviti". To je veliko priznanje mladom skijašu i pokazatelj da je na pravom putu.

Sportnet: Prije nekih godinu dana rekao si da je Natko poput mladog ždrijepca kojem treba polagano otpuštati uzde. Kada ga vidiš na rubu pada, kao na primjer u Beaver Creeku ili Wengenu, misliš li da ta taktika uspijeva?
Hubmann: Kada se vozi na limit, kao što najbolji skijaši u svjetskom kupu voze, uvijek postoji rizik. Ne može se voziti bez njega. Međutim, Natko osim natprosječne brzine posjeduje i jednu natprosječnu stabilnost i radimo na poboljšanju i jednog i drugoga.

Sportnet: Koja je razlika, osim samih skijaša, u radu s hrvatskom i austrijskom reprezentacijom?
Hubmann: Organizacijski, velike reprezentacije poput Austrije imaju prednost, svoje domaće terene za trening, blizinu skijališta i jaču infrastrukturu. Međutim, Pavlek – koji je sportski menadžer i organizator kakvog si ostale reprezentaciju samo mogu poželjeti – svojim angažmanom izjednačuje puno toga. Moje privatne veze širom svijeta također pomognu, kada na primjer treba na brzinu organizirati stazu za trening u Austriji ili Argentini.

Sportnet: Kako procjenjuješ spust stazu na Whislteru?
Hubmann: Odlična staza, po meni jedna od pet najljepših na svijetu. Tehnički je zahtjevna i s brojnim prelomnicama bi trebala odgovarati Ivici i Natku. Mislim da imamo dobre šanse za iznenađenje.

Sportnet: I na kraju, kako napreduje hrvatski?
Hubmann: (smijeh)

Sportnet: Tako dobro?
Hubmann: (smijeh) Ajmo reći da bi moglo i bolje. Prva četiri su išla lakše (njemački, španjolski, portugalski i engleski, op.a.). Ali dečki se varaju ako misle da ništa ne razumijem. (smijeh) Planiram u skoroj budućnosti dulji odmor u Hrvatskoj, a do onda ću naučiti.

Sportnet: Hvala, sretan ti put i puno uspjeha u Vancouveru.
Hubmann: Nema na čemu i pozdrav čitateljima u Hrvatskoj!