Igre se vraćaju kući

Zimske olimpijske igre u Lillehammeru 1994. godine mnogi i danas smatraju najbolje organiziranom olimpijskom smotrom u povijesti. U zemlju postojbinu skijanja, a posebice nordijskih disciplina, najbolji su svjetski sportaši i sportašice došli po drugi puta, poslije Osla 1954, i to samo dvije godine nakon okončanja Igara u francuskom Albertvilleu. Bila je to posljedica odluke Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) da se počevši od 1994. ljetne i zimske olimpijske igre održavaju naizmjence svake dvije godine, a ne istodobno, kako se prakticiralo od 1924. godine.

Lillehammer je organizaciju igara dobio u konkurenciji švedskih gradova Östersunda i Area, američkog Anchoragea i bugarske Sofije. I na koncu nije razočarao. Svi sportaši, predstavnici medija i službenog osoblja bili su prezadovoljni smještajem, sportskim borilištima, prijaznim osobljem, te toplim prijemom i navijanjemnorveških pristalica zimskih sportova. Bile su to igre koje su kasnije gotovo svima poslužile kao uspješan model, a i prve su označene ekološki osvještenima.

Najveća je zvijezda igara bio norveški trkač na skijama Bjorn Daehlie, vječiti suparnik također velikog Kazahstanca Vladimira Smirnova. Spomenuta su dvojica i u Lillehammeru požnjela gotovo sve medalje - Daehli je bio najbolji na 10 km klasičnim načinom i 15 km kombinirano, osvojivši još i srebro na 30 km slobodnim načinom, dok je Smirnov premoćno slavio na 50 km klasično, te dva puta osvajao srebra gledajući Daehliju u leđa na 10 i 15 km. U utrci na 30 km pobijedio je mladi Norvežanin Thomas Alsgaard, a štafetno je zlato iznenađujuće pripalo borbenim Talijanima.

U nadmetanju su žena u prvom planu bile Ruskinja Ljubov Jegorova i Talijanka Manuela di Centa. Najtrofejnija je zimska olimpijka slavila na kraćim stazama - 5 km klasičnim načinom i u dohvatnoj utrci na 10 km kombinirano, dok je Di Centa naslov odnijela na 15 km slobodno i 30 km klasičnim načinom. Potonja je odnijela i dva srebra, gledajući Jegorovoj u leđa, dok je Ruskinja pak bila zlatna u štafeti i srebrna na 15 km slobodno. Talijanska štafeta koju je predvodila Di Centa uspjela je doskijati tek do trećeg mjesta. Jedna od vodećih vijesti igara bio je pak povratak legendarne Finkinje Kirvisniemi, koja se nakon punih 10 godina majčinstva vratila pod olimpijske krugove i osvojila bronce na 5 i 50 km.

Ogledima biatlonaca dominiraju Nijemci i Rusi. Potonji preko Sergeja Čepikova i Sergeja Tarasova prevladavaju u pojedinačnim disciplinama, no Nijemci zato premoćno pobjeđuju u štafetnom natjecanju. Iznenađujuća je dvostruka pobjednica u ogledima sportašica Kanađanka Myriam Bedard, a očekivan trijumf u štafeti, s prednošću od gotovo 4 minute, odnosi ruska četvorka.

Uzbuđenja i iznenađenja ne manjka niti na padinama kojima se spuštaju alpski skijaši i skijašice. Markus Weissmaier dvama zlatnim kolajnama u superveleslalomu i veleslalomu potvrđuje kako je rođen za velika natjecanja (jedini mu je veći uspjeh prije Lillehammera bila pobjeda na Svjetskom prvenstvu), a malo poznati Amerikanac Tony Moe uskraćuje spustašku pobjedu domaćem asu Kjetilu Andre Aamodtu.

U slalomu se vodi žestoka bitka između Alberta Tombe, Austrijanca Thomasa Stangassingera i Slovenca Jure Košira. Stangassinger na koncu za 15 stotinki uspijeva pobijediti karizmatičnog Talijana, a u kombinaciji je najbolji Lase Kjus ispred Aamodta i H. Nielsena.

Ženski dio alpskoga ogledavanja bio je mnogo izvjesniji. U spustu je očekivano najbrža Njemica Katja Seizinger ispred Picabo Street i Isolde Kostner, u slalomu bez prave konkurencije zlato odnosi Švicarka Vreni Schneider, a u kombinaciji dvjema ujednačeno odvoženim disciplinama pobjeđuje legendarna Šveđanka Pernilla Wiberg.

Veleslalomsko je zlato pripalo vladarici ove discipline u to vrijeme Deborah Compagnoni, a jedino iznenađenje upriličila je ne posebno uspješna Amerikanka Diann Roffe, koja se teže ozlijedila u predolimpijskoj sezoni. No sav trud koji je uložila u oporavak isplatio joj se na Igrama i Roffe je šokantno slavila u superveleslaomu. Iza nje su se mogle samo nemoćno pogledavati Svetlana Gladiševa i Isolde Kostner, te Slovenke Pretnar i Dovžan, koje su uslijed pogrešaka izletjele sa staze.

Zanimljiva se priča rodila oko dvije američke umjetničke klizačice Tonye Harding i Nancy Kerrigan. Rivalstvo ove dvije sjajne sportašice kulminiralo je samo nekoliko tjedana prije Igara, kada je Harding preko supruga naručila plaćenika da Kerrigan slome noge. U naumu je poslovično i uspjela, no niti to joj nije bilo dovoljno da osvoji olimpijsko zlato.

Kerrigan se oporavila i osvojila srebro (zlatna je bila Ukrajinka Oksana Bajul), dok je Harding ostala bez odličja, zauzevši osmu poziciju. Poslije igara je sankcionirana zbog svog nesportskog poteza i od strane Američkog klizačkog saveza primila doživotnu zabranu nastupanja.

U muškoj je konkurenciji gracioznošću najviše zračio Rus Aleksej Urmanov, a i natjecanjem parova dominiraju Rusi - prvo i drugo mjesto odnose Ekaterina Gordjejeva i Jevgenij Grinkov i Natalija Miškutionok i Artur Dimitrijev, a brončani su Isabelle Brasseur i Lloyd Eisler. Ogledi plesnih parova prošli su u sjeni povratka Christophera Deana i Jayne Torvill, poslije briljantne izvedbe Bolera na sarajevskim Igrama 1984. U Norveškoj su pokazali kako još uvijek vrijede i osvojili broncu u kategoriji plesnih parova, iza Griščuka i Platova, te Oksane Usove i Jevgenija Šulina.

Veoma je uzbudljivo bilo i podno olimpijske skakonice. Brojno je norveško pučanstvo najviše razveselio Espen Brendsen, pobijedivši na manjoj skakaonici i osvojivši srebro na velikom zaletišu iza veterana Jensa Weissfloga, Nijemca koji je posljednji nastup na igrama ubilježio 1984. godine.

Momčadsko je takmičenje pak proteklo u dramatičnoj završnici. Selekcija Japana odlično je skakala u svim serijama i prije posljednjeg okušavanja snaga prikupila naoko nedostižnu prednost pred prvim pratiteljima, Nijemcima. Posljednji japanski skakač, a ujedno i najistaknutiji član reprezentacije, Masahiko Harada, trebao je praktički samo skočiti i postići solidnu daljinu, no dogodilo se upravo suprotno i on se spustio vrlo brzo nakon što je "poletio". Iskusni Wiessflog ne propušta pruženu prigodu i Japancima pred nosom krade zlatno odličje.

U akrobatskom skijanju medalje žanju Kanađani. Jean-Luc Brassard pobjeđuje u kreiranju likova, Philippe LaRoche je srebrni u skokovima, a u istoj disciplini Lloyd Langlois osvaja brončanu medalju. U brzom klizanju briljira lokalni heroj Johann Olav Koos, osvajač utrka na 1500, 5000 i 10.000 m, u svima postavivši i svjetske rekorde. Nesretni Amerikanac Dan Jansen, koji je na igrama u Albertvilleu bio jedan od vodećih favorita, ali je, saznavši za sestrinu smrt, ipak pokleknuo, konačno je osvojio zlatnu kolajnu, slavio je na 1000 m.

U natjecanja brzoga klizanja uvedena je nova disciplina u kojoj su sportaši prolazili kroz manje krugove - brzo klizanje na kratkim stazama. Natjecanjem su uglavnom dominirali azijski natjecatelji i natjecateljice, a prava je senzacija postao Korejac Kim Ki-Hoon, koji je sa samo 13 godina pobijedio na 1000 m i dodanas je ostao najmlađi osvajač zlata na zimskim olimpijskim igrama.

Svijet sanjkaša ponovno je obilježen borbom Nijemca Georga Hackla i Austrijanca Markusa Procka. Prvospomenuti pobjeđuje, nastavivši svoju seriju započetu u Albertvilleu, a Prock polako počinje poprimati nadimak "vječito drugi", premda ga je Hackl u Norveškoj pobijedio za samo 13 tisućinki sekunde. U bobu dvosjedu trijumfira prva postava Švicarske, a u četverosjedu za šest stotinki prevladava Njemačka. Hokej na ledu ponudio je triler u finalnoj utakmici između Šveđana i Kanađana, a zlato su na koncu po prvi puta odnijeli Skandinavci.

Hrvatska je na igrama bila zastupljena s tek tri natjecatelja. Zastavu je na otvaranju ponio alpski skijaš Vedran Pavlek (osvojio 41. superveleslalomsko mjesto), a u nordijskom dijelu natjecanja nastupe su upisali i Siniša Vukonić i Antonio Rački. Najbolji je bio Vukonić, dvaput 44. na 15 i 30 km.

Predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch na ceremoniji se svečanog otvaranja osvrnuo se na krvav rat koji se u vrijeme igara odvijao u Sarajevu, domaćinu ZOI-a 1984. godine. No njegov apel za okončanjem borbe nije naišao na odobravanje i rat se nastavio.