Igre lišene spektakularnih rezultata

Dvadesete se Zimske olimpijske igre, održane u talijanskom Torinu, nisu istaknule gotovo ni po čemu spektakularnome i posebnome. Bila je to, prisnažit će mnogi, u globalu najnezanimljivija smotra najboljih sportaša svijeta na snijegu i ledu, bez velikih pobjednika, besmrtnih rekorda i fantastičnih dosega.

Organizacija je igara po treći puta u povijesti Talijanima pripala u konkurenciji finskog Helsinkija, austrijskog Klagenfurta, te Poprad-Tatryja, Siona i Zakopana. Prisjećamo se olimpijske smotre u Cortini d'Ampezzo 1956, ali i ljetnih igara u Rimu 1960. godine, koje su do Torina jedine održane na Apeninskom poluotoku.

Olimpijski plamen zapalila je deseterostruka osvajačica medalje u skijaškome trčanju, Stefania Belmondo, a olimpijsku zakletvu u ime sportaša na krcatom stadionu Olimpica prisegnuo je alpski skijaš i fantastični slalomaš Giorgio Rocca.

Prva zlatna medalja dodijeljena je Nijemcu Michaelu Greisu u biatlonskoj utrci na 20 kilometara, a istoga je dana kanadska ženska hokejska reprezentacija postigla jednu od najuvjerljivijh pobjeda ikada, svladavši domaćina s čak 16:0.

Sljedećeg je dana prvu zimsku olimpijsku medalju osvojila Latvija, odnosno brončani sanjkaš Martinš Rubenis. U istome je natjecanju titulu iz Salt Lake Citya obranio Armin Zöggeler, u tablicu medalja upisavši prvo domaćinsko zlato. Na stazi na kojoj su tri zavoja nazvana po poznatim talijanskim sanjkašima Ninu Bibbiji, Paulu Hildgartneru i Eugeniju Montiju u štafeti su slavili Austrijanci, dok su Talijani utrku okončali na trećoj poziciji.

Nešto su kasnije na led prvi puta izašli umjetnički klizači. Kineski par Zhang Dan i Zhang Hao pokušao je izvesti četverostruki salchow skok, koji nikada nije uspješno izveden na službenom natjecanju. Ta im ekshibicija na koncu ipak nije uspjela - Dan je pala i ozlijedila koljeno, ali je par uz ovacije publike na koncu ipak uzeo srebro iza potpuno dominantnih Rusa Tatjane Totmianine i Maxima Marinina.

Jevgenij Plušenko razmontirao je konkurenciju u pojedinačnom programu klizača, u ženskom natjecanju zlato je odnijela Japanka Shizuka Arakawa ispred favoriziranih Sashe Cohen i Irine Slutskaje, dok su na ledu najbolje plesali Tatjana Navka i Roman Kostomarov.

Natjecanjem brzog klizanja dominirala je Kanađanka Cindy Klassen, koja je sportsku karijeru započela kao hokejašica, ali je, razočarana neodlaskom na ZOI u Nagano 1998. započela s novim usponom. U Torinu je osvojila zlato na 1500 m, srebra u štafeti i na 1000 m, te bronce na 3000 i 5000 m. Time je postala tek četvrta brza klizačica (ili klizač), s pet medalja na jednim igrama. Prije nje isto su postigli Clas Thunberg i Roald Larsen 1924, te Eric Heiden 1980. godine.

Korejac An Hyeon-Su olimpijsku je karijeru započeo u Salt Lake Cityju 2002, kada je imao samo 16 godina; tada je bio inicijator poznatog lančanog pada u finalu utrke na 1000 m, kada je na klizaljkama jedini ostao australski autsajder Steven Bradbury i tako šokantno osvojio olimpijsko zlato. No Hyeon-Su je poslije toga postao dominantan u ovome sportu, pet puta za redom od 2003. - 2007. postao svjetski prvak, a u Torinu je doklizao do tri zlata na 1000 i 1500 m, te u štafeti. Južna Koreja dokazala se najboljom i u ženskoj konkurenciji istog natjecanja, tri pojedinačna zlata osvojila je Jin Sun-Ju.

Alpsko skijanje s nestrpljenjem je pak iščekivalo hrvatsku skijašku heroinu Janicu Kostelić, koja je u Salt Lake Cityju postala najbolja alpinka na pojedinačnim igrama. U Sjedinjenim Američkim Državama osvojila je tri zlata i jedno srebro, a u Torinu je kolekciji dodala još po zlato is srebro, prestigavši izvanrednu švicarsku tehničarku Vreni Schneider na listi najboljih svih vremena.

Skijaškim natjecanjima, situiranima u Sestriereu, mjestu blizu francuske granice i 60 kilometara zapadno od Torina, najviše je zasmetalo loše vrijeme, zbog čega je nekoliko disciplina moralo biti premješteno na kasniji termin. Spustaško muško zlato neočekivano je pripalo Francuzu Antoineu Dénériazu, a mali šok priredio je i Amerikanac Ted Ligety, pobijedivši u kombinaciji nakon diskvalifikacije Benjamina Raicha i Bodea Millera. Srebrnu medalju, prvu u povijesti hrvatskog muškog skijanja, odnosi Ivica Kostelić.

Superveleslalom osvaja legendarni olimpijac i osmerostruki odličnik Kjetil André Aamodt, a tehičke discipline - veleslalolom i slalom odlaze u Austriju - Benniju Raichu. U ženskoj konkurenciji najviše medalja osvaja Anja Pärson. Šveđanka je najbolja u slalomu, ispred Nicole Hosp i Marlies Schild, te brončana u spustu i kombinaciji. Veleslalomsko zlato otišlo je u SAD Juliji Mancuso, a primat u brzim disciplinama zadržala je fantastična Austrijanka Michaela Dorfmeisster.

Biatlonom je dominirao Nijemac Michael Greis, osvojivši zlatne kolajne na 20 km, u masovnom startu i štafeti, u riznicu spremivši jedine olimpijske medalje. Po tri kolajne osvojili su još i Albina Ahatova, Kati Wilhem, Martina Glagow, Sven Fischer i legendarni Norvežanin Ole Einar Bjorndalen.. Četverostruki slavodobitnik iz Salt Lake Citya ukupno je na u karijeri sakupio devet olimpijskih medalja, postavši jednim od najboljih odličnika svih vremena.

U skijaškom trčanju, začudo, nije bilo veće dominacije - potpuno suprotno gotovo svim prošlim igrama. Deset je skijaša trčkača osvojilo dvije medalje, ali nitko nije ostvario hat-trick. Dva zlata osvojili su tek Giorgio di Centa i Björn Lind.

Vladavinu u curlingu nastavljaju Kanađani, jedini osvojivši dvije medalje. Sportaši odnose zlato ispred Finske i SAD-a, dok su žene brončane iza Švedske i Švicarske.

U ogledima vodećih skakača na skijama najbolji je Austrijanac Thomas Morgerstern, prvi na velikoj skakaonici i u momčadskom natjecanju. Norvežanin Lars Bystol osvaja tri medalje - zlato na maloj skakaonici, te bronce na velikoj i u ekipnom ogledavanju snaga. Solidan je i Finac Matti Hautamäki, srebrni na maloj skakaonici i u momčadskom takmičenju. Natjecanje će ostati zapamćeno i po velikom broju diskvalifikacija zbog nepravilnosti na odijelima ili dužini skija.

Najatraktivniji sport igara već je tradicionalno hokej. NHL su klubovi ponovno svojim sportašima dozvolili sudjelovanje na igrama, prekinuvši sve aktivnosti na gotovo dva tjedna. Zlato je na koncu odnijela Švedska, ispred Finske i bronačne Češke. U ženskom je turniru ovoga puta izostao finalni derbi SAD - Kanada (pobjednice), budući da su Amerikanke u polufinalu iznenadile Šveđanke.

Ranije spomenuti Janica i Ivica Kostelić nisu bili jedini predstavnici Hrvatske u Torinu. Dapače. U alpskoj skijaškog reprezentaciji Ana Jelušić bila je 15. u slalomu, Nika Fleiss 19. u veleslalomu, 23. u slalomu i 40. u superveleslalomu, dok je Ivica uz srebrnu kombinacijsku medalju ostvario i šesto slalomsko, te 31. superveleslalomsko vrijeme.

Mladi Danko Marinelli, Dalibor Šamšal i Matea Ferk nisu uspjeli završiti svoje slalomske vožnje, Ivan Olivari bio je 49. u superveleslalomu, Ivan Ratkić 36. u superveleslalomu, Tin Široki 26. u kombinaciji. Natko Zrnčić Dim bio je 33. u slalomu, 25. u veleslalomu, 35. u superveleslalomu i 33. u kombinaciji.

U biatlonu je kao najmlađa natjecateljica nastupila Petra Starčević, te zauzela 79. mjesto u pojedinačnoj utrci na 7.5 km sprint, a isti je plasman ostvarila i na 15 km. Maja Kezele je u skijaškom trčanju bila 66. na 10 km klasično i 64. na dohvatnoj utrci na 15 km; Alen Abramović bio je 82. na 15 km klasično, dok je Damir Jurčević osvojio 11. mjesto u momčadskom sprintu s Denisom Klobučarom.

Nikola Nimac je u skeletonu zauzeo 26. mjesto, Idora Hegel izborila se za 17. mjesto u kratkom programu umjetničkog klizanja, te 19. mjesto u slobodnom programu, a 23. poziciju ostvario je bob četverosjed u sastavu Ivan Šola, Dejan Vojnović, Jurica Grabušić i Alek Osmanović.

Fotografije u tekstu: Olympic.org