"Medalja samo zbog dolaska na start"

Petra Majdič pokazala je nesalomljiv duh i zaslužila naklon do poda. 30-godišnja Slovenka je na zagrijavanju uoči starta kvalifikacija sprinta zapela o komad leda, izletjela iz zavoja, pala u tri metra dubok jarak, slomila i skiju i oba štapa, ali i sebe. U bolnici je, međutim, ultrazvukom na prvim pregledima ustanovljeno da joj ništa nije slomljeno i liječnici su joj dali zeleno svjetlo za nastup.

Majdič je naočigled trpjela izuzetne bolove, ali je iz utrke u utrku prolazila dalje od 3:47,84 u kvalifikacijama, 3:40,2 u četvrtfinalu i 3:41,2 u polufinalu za status "sretne gubitnice" i plasman u finale.

U finalu je nadljudskim naporima osvojila treće mjesto (3:41,0) 1,8 sekundu iza olimpijske pobjednice Marit Björgen i 0,7 sekunde iza srebrne Justine Kowalczyk, a 0,7 ispred četvrtoplasirane Anne Olsson.

Čim je prošla ciljnom ravninom i adrenalin je napustio Majdič se srušila, bez svijesti je iznesena sa staze i vraćena u bolnicu. Magnetska rezonanca ovog je puta pokazala da je slovenska heroina slomila četiri rebra (peto je napuklo) i da joj je probušeno jedno plućno krilo: "Brončana medalja je čudo, ali uzimajući u obzir okolnosti, smatram je zlatnom i to posutom dijamantima. Sam dolazak na start vrijedan je medalje, treće mjesto je nevjerojatno".

Majdič je na svečanost proglašenja pobjednika došla u invalidskim kolicima prikopčana na cjevčice, a na postolje se nije mogla uspeti bez pomoći: "Olimpijske igre samo su jednom svake četiri godine. Do Sočija 'tko živ, tko mrtav'. Ozljede su teške, Vancouver je za mene gotova priča, najvjerojatnije i sezona, ali medalja je ublažila svu bol".

Prva je ovo medalja za Deželu na ovim Zimskim olimpijskim igrama, a i prva uopće za Sloveniju u skijaškom trčanju na ZOI otkada su prvi put od osamostaljenja samostalno nastupili u Albertvilleu 1992.