Zimski sportovi

"Navijala sam za Janicu"

Bojan Koprivica • subota, 20.02.2010.
"Navijala sam za Janicu"
Foto: Bojan Koprivica

Španjolska je zemlja navikla na sportske uspjehe. Nogometaši, rukometaši, biciklisti, vaterpolisti i tenisači redovito nastupaju i pobjeđuju na velikim natjecanjima. Na ljetnim olimpijskim igrama Španjolska je osvojila 114 medalja, od toga 35 zlatnih. Ali, zemlja domaćin svjetskog prvenstva u skijanju 1996. godine, zemlja bogate sportske tradicije s gotovo pedeset milijuna stanovnika u svojoj riznici nakon sedamnaest Zimskih olimpijskih igara ima točno - dvije medalje.

Poput Hrvatske prije Fakovog podviga, španjolske medalje su u vlasništvu jedne obitelji. Francisco Fernández Ochoa osvojio je slalomsko zlato na Igrama u Sapporu, a njegova sestra Blanca broncu u istoj disciplini dvadeset godina kasnije. Danas je Blanca komentator na španjolskoj televiziji za koju prenosi događanja na Olimpijskim igrama u Vancouveru, a dio svoga vremena odvojila je za čitatelje Sportneta.

Sportnet: Blanca, tvoja obitelj je jedinstvena po broju nastupa na Zimskim olimpijskim igrama. Uz tebe su na Olimpijskim igrama skijali i tvoja tri brata i sestra - da li je to bio nastavak tradicije vaših roditelja?

Fernández Ochoa: Ne, ne, ma kakvi! (smijeh) Tata je bio pekar, a mama kuharica. Nisu imali nikakve veze s skijanjem.

Sportnet: Pa kako se onda cijela obitelj bacila na skijanje, tko je kriv?

Fernández Ochoa: Paco (Francisco, op.a.), Paco je za sve kriv. Paco je imao i talent i neumornu ljubav za skijanjem, on je utro put svima nama.

Sportnet: Ljubav prema skijanju je ubrzo podijelila cijela obitelj?

Fernández Ochoa: Ja ne! (smijeh) Mrzila sam skijanje kao malena, plakala sam kad sam morala na treninge, nisam mogla dočekati da se završi dan. Krenula sam u školu skijanja s osam godina, mislim da najviše zbog toga što je mama na Pacovom primjeru vidjela da je lakše organizirati dan kada djeca imaju hobije (smijeh).

Sportnet: Znači natjerali su te roditelji?

Fernández Ochoa: Ne, ne, oni su se samo veselili kad bi mi navečer došli umorni i odmah zaspali. Zapravo nas je kontaktirala Španjolska skijaška federacija. S obzirom da je Paco već postizao odlične rezultate, željeli su nas ostale testirati i vidjeti da li je nešto talenta ostalo i za drugu djecu.

Sportnet: Očito, prošla si test.

Fernández Ochoa: Jesam, ali kao što sam rekla, na početku nisam bila ni najmanje sretna. Sjećam se još bolova kod prilagođavanja na nove pancerice, mjesec dana bih plakala dok ove ne bi napokon "legle" na nogu. No, s vremenom je sve počelo biti puno zabavnije, počela su prva natjecanja i putovanja, Paco je osvojio olimpijsku medalju i po prvi puta sam pomislila - ovo bi moglo biti nešto za mene.

Sportnet: I bilo je, zar ne? Na kraju puta i tebe je čekala medalja.

Fernández Ochoa: Da, ali do nje skoro nisam došla. Ti znaš da sam u Calgaryu (ZOI 1988. op.a.) nakon prve vožnje velesaloma bila u vodstvu i onda pala u drugoj. To je ostavilo duboke tragove na mene i bila sam spremna završiti karijeru, čak sam je i službeno objavila. Na nagovor, gotovo inzistiranje Španjolske federacije ostala sam u skijanju još četiri godine, što je jako dug period za nekoga tko se psihički već pozdravio sa skijanjem.

Sportnet: Nakon toga više nije bilo sumnje da li nastaviti?

Fernández Ochoa: Ne, nakon Albertvillea za mene više nije bilo niti jednog razloga ostati u skijanju. Otišla sam mirna, jer sam osvojila olimpijsku medalju, ali i umorna.

Sportnet: Nakon Albertvillea počinje nova era, tehnologija skijanja se mijenja, dolaze carving skije.

Fernández Ochoa: Da. Sjećam se kada sam, godinama nakon što sa se povukla iz skijanja, prijatelju htjela pokloniti jedan par mojih natjecateljskih skija za uspomenu. Počela sam tražiti i otvarati torbe i zatvarati ih jednu za drugom. Ove nisu moje, preduge su, ove isto, ove isto (smijeh). Na kraju sam rekla, Blanca ovo jesu tvoje skije! Moje skije za veleslalom su bile 2.03m, a ove današnje su sve "malecke".

Sportnet: Misliš da je s današnjim materijalom lakše skijati?

Fernández Ochoa: Sigurno. Međutim to ne znači da je današnjim natjecateljicama lakše, jednostavno da je današnji nivo viši nego kad smo se mi skijale na našim skijama. Danas je vjerojatno lakše zbog bolje infrastrukture i organizacije - kada se Paco natjecao, on je sam vozio s utrke na utrku, to se danas bitno promijenilo.

Sportnet: Spomenula si viši nivo. Da li je brži materijal glavni razlog za učestale padove i ozljede, kojima smo ove godine svjedoci?

Fernández Ochoa: Sigurno je jedan od razloga, ali ne i jedini. Postavljanje staza je možda i veći. Teži se spektakularnosti, postavlja se skok za skokom, kompresije - traže se skokovi i letovi u kojima će sportaši biti na rubu. Skijanje se bori za svoj dio medijskog kolača i ljudi jednostavno žele vidjeti sportaše koji su na rubu.

Sportnet: Poznaješ naše Kosteliće?

Fernández Ochoa: Janica! Janica je bila prava zvijer na skijama (smijeh). Uvijek sam navijala za nju kad sam gledala natjecanja, sviđao mi se njen stil i njen pristup. Najviše mi je imponirala njena mentalna snaga, njena sposobnost da u najbitnijim trenucima bude najjača. To je na kraju krajeva ono što dijeli odlične sportaše od onih vrhunskih, onih koje pobjeđuju.

Sportnet: Da li ćemo u budućnosti vidjeti pokojeg Fernández Ochou na pobjedničkom postolju, skija li sljedeća generacija?

Fernández Ochoa: Svi skijaju, svi su nadareni i svima smo rekli da se drže što dalje od skijaških natjecanja. (smijeh) Naporan je to život, mi smo ga svi prošli, za njih je bolje da pođu svojim putem.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik20.02.2010. u 09:54
    komparacija je odlična,jedino smo mi zahvaljujuči Kostelićima osvojili puno više olimpijskih medalja.zahvaljujući sportskim novinarima,čovjek se podsjeti na neke događaje,koji lagano blijede pred mnogo novih.
    Obrisan korisnik