Crosby: "Ovo je san svakog Kanađanina"

Znalo se i prije turnira da će domaćini uspješnost cijelih Igara gledati kroz prizmu hokejskog turnira. Sve osim zlata za kanadski "dream-team" bio bi neuspjeh, a iako je cesta bila puno kvrgavija nego su očekivali, Kanađani su ostvarili san.

Smrt sanjkaša na otvaranju Igara, nekoliko propusta u organizaciji, nekoliko sportskih neuspjeha, poraz Kanade od SAD-a u prvom dijelu natjecanja hokejskog turnira. Nije izgledalo najbolje za Kanadu.

Crosbyjev pogodak sve je promijenio.

"To je nevjerojatno. Znate što? Svaki klinac sanja o takvoj prilici, a s obzirom da su ove ZOI bile u Kanade, ovo je bila prilika života. Sanjate o tomu 1000 puta dok odrastate, a nevjerojatno je da se san ispuni. Dobiti u produžetku, ovdje u Kanadi, ne može biti bolje od toga", izjavio je kanadski junak.

Kako prigodno da je upravo Crosby zabio pobjednički pogodak. Kanađani godinama žele nasljednika Waynea Gretzkog, pa su jedva dočekali talent poput Crosbyja kako bi ga nazvali The Next One. Njihovo 22-godišnje hokejsko čudo od djeteta sada ima osvojeni Stanley Cup i olimpijsko zlato u manje od godinu dana; čudesno je kako najveći igrači uspijevaju postići takve važne pogotke, a Crosby je sinoć postigao možda i najvažniji koji će postići u karijeri.

Taj pogodak slomio je srca Amerikanaca koje uoči turnira nitko nije vidio među glavnim favoritima (Kanada, Rusija, Švedska), no svojim su igrama oduševili naciju i ponovno "zapalili" SAD za hokej na ledu. Slavili su u svim utakmicama do finala, pobijedili su Kanadu, razbili Fince u 10 minuta, predstavili seriju sjajnih mladih igrača poput Kanea i pokazali sjajan karakter, toliko tipičan za američke sportaše.

Američki je trener Ron Wilson već i prije turnira rekao - idemo po zlato. Bez opravdanja i bez isprika je američki sportski moto, iako su znali da nemaju momčad duboku poput Kanade ili Rusije, nisu unaprijed otpisali svoje šanse. Štoviše, do finala su pokazali više od bilo koje druge selekcije.

No, Kanađani nisu htjeli preuzeti ulogu Rusa u novom filmu o "američkom čudu na ledu". Iako su njihovi južni susjedi odigrali još bolju utakmicu nego u prvom međusobnom srazu, i Kanađani su bili na najvišoj razini, a plod toga bila je utakmica fantastičnog tempa. Ne toliko bogata golovima ili lijepim akcijama kako je netko očekivao, ne. Bio je to sraz predobrih obrana, predobrih igrača, predobrih vratara da bi svjedočili "rasturanju" poput onog u režiji Kanade protiv Rusije ili američkog blitzkriega protiv Finske.

"Bilo je nevjerojatno biti dio ove utakmice. Igralo se tako brzo, bila je to najbrža utakmica u kojoj sam ikad igrao. Za hokejaša, ovo je bila perfektna utakmica", izjavio je kanadski napadač Mike Richards.

Daleko od toga da je bila samo brza. Kanađani su poveli s 2:0 pogocima Toewsa (proglašen najboljim napadačem turnira) i Perryja, ali Amerikanci vraćaju neizvjesnost zahvaljujući perfektnoj reakciji Keslera. Pokušali su domaći riješiti utakmicu, imali su dvije stative, imali su dvije skoro čiste kontre (Staal i Crosby), no Amerikanci se nisu dali. I onda su bez vratara preko Parisea zabili za 2:2 i sledili cijelu Kanadu.

"Mislio sam da ćemo sigurno pobijediti. Znali smo da je na njima ogroman pritisak nakon što su tako primili pogodak. I mislili smo da smo utišali publiku i da u produžetak ulazimo sa značajnom prednošću", priznao je branič Tim Gleason.

No, u kanadskoj svlačionici raspoloženje nije opalo. "Iskreno, bilo je vrlo mirno. Sviđalo mi se kako smo mirno reagirali, kao da smo znali da je to naša utakmica", opisao je te trenutke Dan Boyle.

Iako je igra 4 na 4 trebala odgovarati bržim Amerikancima, produžetak je i prije pogotka pripao domaćima. "Gosti" su imali tek jednu šansu, udarac Pavelskog koji je obranio Luongo, dok je Miller s druge strane ipak imao više posla. I dobro ga obavio sve do Crosbyjevog pogotka.

"Pokušao sam samo brzo opaliti. Iggy mi je dodao iz kornera, pokušao sam samo što brže pucati, nisam zapravo ni vidio mrežu", opisao je zlatni pogodak Sidney Crosby.

Stigle su mnoge pohvale na njegovu adresu, jedna od najvećih iz usta Stevea Yzermana, hokejske legende, ali i čovjeka koji je sastavio ovu kanadsku momčad: "Crosby ima takvu sudbinu, kroz cijelu karijeru, pa je ovo samo još jedan nevjerojatan trenutak u njegovom životu. A on je, što, još uvijek 22-godišnjak? Poseban, poseban momak, nešto poput Gretzkog". A možete samo zamisliti koliku težinu takve riječi imaju u Kanadi.

"Nitko nije znao naša imena. Sada će ih znati", izjavio je Chris Drury, jedan od samo tri Amerikanca iz sastava koji je i 2002. protiv Kanade osvojio srebro. Uistinu, Amerikanci su napravili veliki posao, ali nitko nije htio koristiti sintagmu "srebro zlatnog sjaja" za svoj poraz. Nitko nije tražio ispriku u najmlađoj momčadi, nitko nije govorio u pogrešnom sustavu natjecanja, niti je spominjao suce koji su bili - Kanađani.

"Znate, ako dobijete, onda je ovo najbolji osjećaj u životu. Ako izgubite, onda je vjerojatno najgori osjećaj ikad. I mislim da nitko nije posebno ponosan jer smo izgubili u produžetku, mislim da je uvijek teže tako izgubiti nego na neki drugi način. Slatkogorak je osjećaj imati srebrnu medalju, znam samo da bih puno radije imao zlato oko vrata", iskren je bio Gleason.

Ali usprkos razočaranju, Amerikanci znaju da su bili dio nečeg posebnog. Kapetan Jamie Langenbrunner podsjetio je sve zašto je hokej sjajan sport: "Ova je utakmica pokazala sve dobro u hokeju. Srce i odlučnost s kojima svi igraju. Nivo borbe, karakter sportaša. To je zaista poseban sport. Bila je to zabavna utakmica, mogu samo poželjeti da smo mi bili na drugoj strani."

Tamo je ipak bila Kanada. Moralo je tako završiti, jer sport nepogrešivo bira najveće da odlučuju najveće utakmice. Zidane, Jordan ili Crosby, svejedno je.