Dnevnik: Najveći trenuci Olimpijskih igara

Slovenska skijašica trkačica Petra Majdič figurirala je kao jedna od glavnih favoritkinja za zlata u utrkama na 30 km i klasičnom sprintu, no na treningu je nekoliko dana prije utrke doživjela tešku nesreću i pala u devet metara širok i i tri metra dubok ponor kojeg su organizatori propustili propisno ograditi. Pri tome je zadobila četiri slomljena rebra, pneumatoraks i nesvjesticu, no još je nesvjesna težine ozljeda ipak odlučila nastupiti u sprinterskoj utrci i pothvatom koji će se još dugo prepričavati doskijala do brončanog odličja. Taj joj je nevjerojatan podvig priskrbio i nagradu Terry Fox, koja se dodjeljuje sportašima koji svojim osobnim pričama na poseban način utjelovljuju hrabrost i odlučnost.

"Kada su mi priopćili da ću dobiti nagradu Terry Fox tresla sam se kao nikada u životu. Upitala sam se zašto mi se to uopće dogodilo? Zašto? Danas znam. Nijedno zlatno odličje ljude neće inspirirati kao moj pothvat", rekla je heroina igara.

Bode Miller stigao je na Zimske olimpijske igre u Torino kao bez premca najveća zvijezda, favorit za zlatna odličja u svih pet alpskih skijaških disciplina. No, tada je ipak podlegao ogromnom pritisku koji su mu nametali Amerikanci i osvojio tek peto spustaško i šesto veleslalomsko mjesto, te je bio označen najvećim razočaranjem Igara. U Vancouveru je, zato, sve nadoknadio, iz sjene se došuljavši do prvog olimpijskog zlata, te na konto pribrojivši još po srebro i broncu. I sve to nakon što je prije samo dva mjeseca radije bio s kćeri nego na snježnim padinama, razmišljajući čak i o okončanju profesionalne karijere.

Vladari nordijskih sportova, Norvežani, u Torinu su prije četiri godine osvojili tek dva zlata, uz devet medalja u konačnom zbroju, što je izazvalo potrese širokih razmjera u nacionalnom olimpijskom savezu. Ovoga su puta u Kanadi postigli daleko bolji rezultat, a izrodili su i najuspješniju sudionicu igara. Marit Björgen kući će putovati s tri zlata, srebrom i broncom: "Prekrasno je osvojiti pet olimpijskih medalja. Vjerojatno će mi trebati neko vrijeme da shvatim što sam učinila", rekla je presretna skijašica trkačica. Tri zlata osvojila je i Kineskninja Wang Meng u ogledima brzog klizanja na kratkim prugama.

Dugo poslije izvedbe Bolera Jayne Torvill i Christophera Deana u Sarajevu 1984. godine umjetničko klizanje nije doživjelo savršenu prezentaciju. U Vancouveru je to uspjelo 19-godišnjoj Korejki Kim Yu-Na, koja je učinila nešto što će teško biti nadmašeno u bližoj budućnosti. U oba je programa, naime, osvojila nikada viši broj bodova, zadivila svijet i suce i postavila novi rekord sa skorom od 150.06. A tek joj je 19...

Lindsey Vonn u Vancouver je došla praćena vjerojatno najvećim publicitetom i očekivanjima nacije. Vodeća je skijašica svijeta bila favorit u svih pet disciplina, kandidirala je čak i za pet zlata. No neposredno prije Igara, na treningu u Austriji, teže je pala i ozbiljno natukla potkoljenicu, zbog čega gotovo tjedan dana uopće nije mogla stati na skije. Nevjerojatnu je bol ipak prevladala i doskijala do zlata u spustu i srebra u superveleslalomu, no tada je ponovno doživjela ozljedu, slomivši palac desne ruke u veleslalomu. I s takvom je ozbiljnom povredom odlučila ponovno nastupiti, te se tako našla i na slalomskom startu posljednjeg dana programa, premda je bila svjesna kako teško može ostvariti bolji rezultat.

Nijedan paraolimpijac nikada nije nastupio na redovnim zimskim olimpijskim igrama, a prvi je, na domaćem tlu, trebao postati Brian McKeever. Nesretni se slijepi skijaš trkač za natjecanje u Vancouveru pripremao više godina, da bi ga izbornik reprezetacije na koncu propustio navesti u konačnom popisu rekavši kako "već ima četvorku bolju od njega".

Sven Kramer vjerojatno je, pak, jedan od najvećih brzih klizača svih vremena, no na Igrama u Vancovueru ostat će zapamćen po nevjerojatnom gafu koji ga je koštao zlatnog odličja u "maratonu" na 10.000 metara. Kramer je, naime, prvi prošao crtu cilja i već počeo slaviti, kada su ga suci obavijestili da je prošao krivom trakom, slijedeći upute svoga "zbunjenog trenera". "Ljutit sam", samo je kratko uspio prozboriti poslije nemilog događaja.

Autorica najsmješnije i najneobičnije priče Igara njemačka je brza klizačica Anni Friesinger-Postma. 33-godišnjakinja je, naime, klizala posljednju izmjenu polufinalnog ogleda za svoju državu, no u zadnjem je zavoju izgubila ravnotežu i pala na trbuh. Međutim, predaja nikako nije bila izlaz za Friesinger-Postmu. U posljednjih se nekoliko metara doslovce uspjela dovući, dopuzati do cilja i u posljednji trenutak desnu nogu baciti naprijed kako bi zaustavila vrijeme. Čip koji registrira prolazak kroz cilj nalazi se, naime, u klizaljci. U finalu su, premda bez njenog prisustva, Njemice uzele zlatno odličje.

"Pomislila sam: Ne, ne, padam. Zašto! Mislila sam na to kako će me cure gledati, kako sam čitavoj ekipi srušila snove. No na kraju sam ipak dobila zlato oko vrata, a mislim da će ta medalja zauvijek ostati upisana u povijesti", rekla je presretna klizačica.

Alpsko skijanje uvedeno je u program zimskih olimpijskih igara u Garmisch-Partenkirchenu 1936. godine i bio je to, do Vancouvera, jedini put kada nijedna medalja u konačnom obračunu nije pripala Austrijancima. Ova je skijaška velesila u Kanadi u ženskoj konkurenciji još i opravdala očekivanja, no skijaši su potpuno podbacili i neočekivano ostali bez ijednog odličja!

Slično razočarani osjećaju se i Rusi, koji su po prvi puta u dugih 50 godina ostali bez zlata u programima umjetničkog klizanja. Očekivalo se to od Maksima Šabalina i Oksane Domnine, no oni su sve šanse izgubili očajnim i uvredljivim nastupom u slobodnom programu.

Na svojim prvim olimpijskim igrama najbolja je njemačka skijašica Maria Riesch nadmašila sva očekivanja i ostvarila povijesni uspjeh u svih se pet alpskih skijaških disciplina plasiravši u najboljih deset (zlata u superkombinaciji i slalomu, osma mjesta u superveleslalomu i spustu, deseto u veleslalomu). Pothvat je to koji na zimskim olimpijskim igrama do sada nije uspio niti jednoj skijašici, pa ni hrvatskoj heroini Janici Kostelić, koja je u Salt Lake Cityju 2002. godine propustila spustaško nadmetanje.

Definitivno najveća tragedija Igara zbila se samo nekoliko sati prije svečanog otvorenja, kada je na treningu sanjkaša poginuo Gruzijac Nodar Kumaritašvili. Čitav je svijet poslije tog nemilog događaja proklinjao "stazu smrti" u Whistler Sliding centru, koju su mnogi sportaši označili najbržom i najopasnijom na svijetu. Tragična je pogibija organizatore ipak nagnala na određene rezove i preinake, pa je u konačnici najvjerojatnije spašeno nekoliko života i karijera.

Svakako valja spomenuti i hrabar potez kanadske umjetničke klizačice Joannie Rochette, koja je klizala i osvojila broncu usprkos saznanju da joj je nekoliko dana ranije od srčanog udara preminula majka koja ju je došla bodriti u njenom olimpijskom nastupu. Uz Slovenku Petru Majdič za iznimnu hrabrost i odlučnost nagrađena je priznanjem Terry Fox.

"Voljela bih da sam ljude inspirirala nečim drugim, ali što mogu? Od majčine je smrti prošlo gotovo tjedan dana, ali ja i dalje ne shvaćam da više nije sa mnom. Nisam svjesna niti da sam osvojila olimpijsku medalju. Osjećaji su podijeljeni", rekla je Rochette.

Kanađanin Scott Lago (snowboard) zadobio je epitet "zločestog dečka igara" nakon što je udaljen iz Vancouvera zbog fotografija snimljenih na proslavi osvojene brončane medalje u jednome kanadskom baru. Lago je, naime, skinuo majicu i medalju objesio ispod pojasa, te neimenovanoj atraktivnoj obožavateljici dopustio da ju ljubi. Medalju, naravno.

Jedan od glavnih događaja Igara trebao je biti veliki dvoboj Evana Lysaceka i Jevgenija Plušenka. Prvospomenutog, kao vodećeg klizača posljednjih nekoliko godina i Plušenka, koji se samo zbog Olimpijskih igara vratio iz mirovine i krenuo u pokušaj osvajanja jedine medalje koja mu nedostaje. Duel je na koncu ipak pripao Amerikancu, premda se većina objektivnih ljubitelja ovoga sporta slaže u mišljenju da je pobjeda trebala pripasti daleko atraktivnijem Plušenku. Ljutit je Rus u izjavama poslije natjecanja žestoko napao suce i Lysaceka, no i najavio kako će se potruditi nastupiti i u Sočiju za četiri godine, te osvetiti ovu "nesnošljivu" nepravdu.

Drugi se sukob dogodio unutar američke reprezentacije, na relaciji Lindsey Vonn - Julia Mancuso. Među skijašicama koje se međusobno natječu od malih nogu svađa je kulminirala u olimpijskom veleslalomu, kada je Lindsey Vonn padom nagnala braniteljicu naslova da se nakon prođene gotovo čitave staze vrati na start i krene ispočetka, budući da su suci na stazi prekasno pokazali žutu zastavu (signalizacija pada i kraćeg prekida).

Mnogo je bilo onih koji su se željeli istaknuti u bilo kojem smislu i na bilo koji način, i to ne samo sportskim uspjesima, pa su za natjecanja koristili iznimno kreativne, ali ne nužno i uspjele modne kreacije. Među brojnim su se primjerima (posebno onima u umjetničkom klizanju) najviše ipak istaknuli norveški curlingaši, koji su se odlučili za majice u stilu Tigera Woodsa, a hlače mode Iana Poultera. Riječi su suvišne - pogledajte...

Kanađanka Kristie Moor (curling) s 30 godina na leđima nije najmlađa sudionica igara, no zato u sebi nosi najmlađeg natjecatelja, budući da je već gotovo šest mjeseci - trudna. Pravi najmlađi sudionik bio je, pak, australski snowboarder, 15-godišnji Scott James.

Najstariji natjecatelj alpski je skijaš Huberttus von Hohenlohe, punim imenom Princ Hubertus Rudolph von Furstenberg-von Hohenlohe-Langenburg, kojemu su Igre u Vancouveru bile pete u karijeri, a prve poslije Lillehammera 1994. kada se za Meksiko natjecao u veleslalomu.

Kanada je dva puta do sada, prije Vancouvera, ugostila olimpijske igre (ljetne i zimske), no oba ih je puta zatvarala ponižena, ne osvojivši niti jednu zlatnu medalju. Ovoga im je puta i to konačno pošlo za rukom, na konto ih pribrojivši najviše ikada - 14. Prvu je osvojio skijaš slobodnim načinom Alexandre Bilodeau u skijanju po hupserima (moguli).

Bill Demong osvojio je prvo zlato za Sjedinjene Američke Države u bilo kojoj nordijskoj disciplini slavivši u kombinaciji skijaškog trčanja i skakanja. No pri tome mu je uvelike pomogla i majka priroda, koja mu je tokom posljednjeg skoka na velikom zaletištu podarila potpuno čisto nebo i miran vjetar, dok je ostalim rivaliima smetala magla, vjetar, pa čak i kiša.

Kineski par Shen Xue i Zhao Hongbo prije četiri su godine bili glavni favoriti za olimpijsko zlato, no netom prije igara Zhao je potrgao ahilovu tetivu i u konačnici su, čudom, uspjeli doklizati tek do bronce. Za igre u Vancouveru vratili su se iz mirovine i nadmoćno slavili, na četvrtim olimpijskim igrama konačno u riznicu pospremivši jedino odličje koje im je u bogatoj karijeri nedostajalo.

Evan Lysacek osvojio je za SAD prvo zlato u umjetničkom klizanju u pojedinačnoj konkurenciji od Briana Boitanoa 1988. (Calgary).

Kanađani Tessa Virtue i Scott Moir pobjedom u konkurenciji plesnih parova postali su prvi Sjeverni Amerikanci sa zlatom toj disciplini umjetničkog klizanja.

Apolo Anton Ohno u Vancouveru je stigao do brojke od osam olimpijskih medalja, čime je postao jedan od najboljih short track klizača u povijesti, te najuspješniji američki zimski olimpijac. Ovo su mu bile treće, a vrlo vjerojatno i posljednje olimpijske igre.

Amerikanac Shaun White nadmoćno je slavio već u prvoj rundi snowboard natjecanja u halfpipeu, no odradio je i drugu, slavljeničku vožnju, u kojoj je izveo najteži trik današnjice nazvan "Tomahawk" i osvojio rekordan broj bodova - 48.4 (najviši mogući je 50). Prvoga je konkurenta iza sebe ostavio na 3.4 poena.

Alpska skijaška reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država u povijesti je zimskih olimpijskih igara osvojila tek pet medalja (od čega dvije u Torinu 2006. godine), ali je u Vancouveru zato "eksplodirala" i gotovo udvostručila čitav taj kontingent. Bode Miller, Lindsey Vonn, Julia Mancuso i Andrew Weibracht zajedno su osvojili osam medalja, premda su uz malo sreće mogli i do većeg broja (ponajprije se to odnosi na Vonn i Mancuso).

Ženska hokejska reprezentacija Kanade postavila je rekord u visini pobjede već u prvoj utakmici turnira. S rezultatom 18:0 svladale su izabranu vrstu Slovačke.

28-godišnji Švicarac Simmon Amman reprizirao je Olimpijske igre u Salt Lake Cityju 2002. godine i okrunio se zlatima na obje skakaonice, postavši time najuspješniji pojedinačni skakač na olimpijskim igrama.

Ole Einar Björndalen dodatno je učvrstio svoj ionako legendaran biatlonski status nastupivši na još jednim olimpijskim igrama i pobijedivši u štafeti 4 x 7.5 km, te bivši srebrni na 20 km. 36-godišnji Björndalen na kontu sada ima šest olimpijskih zlata, tri srebra i jednu broncu.

Andre Lange ponovno se istaknuo u natjecanjima najboljih bobista pobijedivši u dvosjedu nakon što je u Salt Lake Cityju trijumfirao u četverosjedu, a četiri godine kasnije bio prvak u obje discipline.

U ukupnom zbiru medalja slavio je SAD, čiji su sportaši osvojili čak 37 kolajni, više od ijedne zemlje u povijesti ZOI. No u broju zlatnih odličja ipak ih je pretekao domaćin, također ostvarivši rekord i ponijevši 14 zlatnih odličja.

Nisu niti igre u Vancouveru prošle bez organizacijskih problema i gafova, a mnogi ističu kako su jedne od najlošije organiziranih u povijesti. Prvi su se problemi pojavili na ledenoj stazi u Whistler Sliding centru, na kojoj je poginuo Gruzijac Nodar Kumaritašvili, uslijedile su peripetije na samoj ceremoniji otvaranja, a nedugo potom zbila se i nesreća Petre Majdič, koja je dijelom također bila posljedica organizatorove nemarnosti.

Vrijeme je pak stvaralo velike teškoće alpskim skijašima, a pogrešnim se pokazao i izbor Cypress planine, koja je ugostila freestyle i snowboard natjecanja. Čitavo je vrijeme igara upravo Cpyress bio poprište najviše vremenskih nedaća - kiše, snijega i magle, zbog čega veći dio ogleda navijači, a niti gledatelji putem televizijskih ekrana, jednostavno nisu mogli vidjeti.

Hokejski je turnir po običaju bio najiščekivaniji događaj igara, a pogotovo stoga što je glavnu riječ vodila ekipa domaćina. U ranijoj su fazi turnira Kanađani jednom poraženi od SAD-a, no u finalu ipak nisu dopustili iznenađenje i pogotkom su Sidneya Crosbyja slavili u produžetku. Kanada je u regularnom dijelu susreta povela s 2:0 zaslugama Jonathana Toewsa i Coreyja Perryja, no mlada se američka momčad vratila u igru zgoditkom Ryana Keslera, te konačno izjednačila 24 sekunde prije kraja. Ostatak već znate...

Izjava igara došla je iz radionice norveškog skijaša trkača Odd-Bjoerna Hjelmeseta poslije osvojenog "tek" srebra u olimpijskoj štafetnoj utrci. "Moje je ime Odd-Bjoern Hjelmeset. Skijao sam u drugoj izmjeni i 'zajebao'. Mislim da sam u posljednjih 14 dana vidio previše pornića. Imam sobu do Pettera Northuga i od tamo svaki dan čujem zvukove. Mislim da je to razlog zašto sam zajebao. Usput, Tiger Woods je stvarno dobar čovjek."

Američki pilot Steve Holcomb: "Dobar bob čini 90 posto rada, dva posto boba i možda osam posto zabave. U svakom slučaju, dosta rada."

Apolo Anton Ohno komentira kanadski slogan "posjeduj podij", kojim su željeli motivirati svoje sportaše da kod kuće osvoje najviše medalja. Na koncu su podij premoćno osvojili Amerikanci. "Kanađani mogu posjedovati podij. Mi ga samo želimo posuditi. Na mjesec dana u veljači, tada ćemo ga vratiti"

Ted Ligety komentira izbor čovjeka koji će na svečanom otvorenju upaliti olimpijski plamen. "Wayne Gretzky je najbolji izbor za palitelja olimpijske baklje na otvaranju... Hej, nije li Pamela Anderson Kanađanka?"

Umjetnički klizač Johnny Weir našalio se na račun svog izgleda riječima: "Dobrodošli na moju sasvim posebnu konferenciju za medije. Malo sam pustio bradu da se ipak primijeti da sam muškarac."