Izrael je za Dalmatinca - idealan

Na početku, red je da pozdravim sve čitatelje Sport Neta, posebno moju obitelj i prijatelje iz Splita i Zagreba. Da ne duljim, krenimo odmah s poslom, jer vam puno toga imam za reći.

Znam da je teško doći do informacija iz Izraela, stoga smo i mi Hrvati koji ovdje igramo pomalo i zakinuti. Jer vijesti iz ostalih liga puno lakše dolaze u naše medije, pa se i dobre igre nas "pečalbara" lakše zamijete. Nas ovdje, osim udaljenosti od Hrvatske, nikako ne "miluje" Hebrejsko pismo, zbog kojega u Hrvatsku, ali i u cijeli svijet putuje vrlo malo informacija. Šteta, jer nas je hrvatskih nogometaša ovdje jako puno, a neki su i najveće zvijezde svojih momčadi.

26 kola je iza nas, a ovo posljednje obilježile su tri stvari: superderbi Maccabi Haifa (Nenad Pralija) - Beitar (Giovanni Rosso), toto-loto s nevjerovatnih 9 milijuna $ i euro golovi hrvatskih igrača (Pralija, Darko Raić-Sudar).

U derbiju prvoplasiranog i drugoplasianog odigranom u Haifi, Maccabi je pobijedio točnije - pregazio Beitar 3:0 i stekao veliku prednost od 9 bodova. Derbi je otvorio bivši reprezentativac i igrač Hajduka i to na najljepši način, pogotkom u 8. minuti s nekih 16 metara iskosa u suprotne rašlje. Sjajno za našeg Nenu koji igra jako dobro u ovoj momčadi koja polako, ali sigurno gazi prema vrhu. Zatim je 15 minuta kasnije jedan igrač Beitara napravio nevjerovatan "gaf" pljunivši Benauva (igrača Maccabi Haife), dobivši crveni karton i još penal za Maccabi, što se pretvorilo u veliku prednost. U 40. minuti Maccabi je postigao i treći gol i to je bio kraj ove lijepe utakmice. Igralo se pred prepunim gledalištem u Haifi, ispunjenom navijačima Maccabija i Beitara, koji su uz navijače Hapoela iz Tel Aviva najozbiljni i najbolji navijači u Izraelu.

Prale je zabio eurogol u derbiju i vrlo je blizu titule prvaka

Od ostalih rezultata važna je pobjeda Maccabi Tel Aviva protiv Hapoel Petah Tikve (Elvis Brajković), jer se tako zakomplicirala utrka za 6 pozicijom koja vodu u play off, tj. u borbu za Europu. Darko Raić-Sudar je euro pogotkom sa nekih 30 metara donio važan bod svojoj Maccabi Netanyi, to je bio gol za špice nogometnih emisija, bravo Darko. Inače skoro svako kolo se igraju takozvani hrvatski derbiji, to mi u šali onako nabacimo jedan drugome, jer se svaku subotu neko sretne sa nekim na terenu. Rezultati ove subote glase: Pralija - Rosso 3:0, Računica - Mladinić 2:0, Tadić - Bilić 1:0, Raić-Sudar, Vranješ - Rupnik 1:1.

Toliko o nogometu, a sada malo o životu u Izraelu. Izrael je jako privlačna zemlja (slike su u pripremi), ne mislim samo zbog načina shvaćanja i igranja nogometa, kojeg ne možemo usporediti s mašinerijom jedne Njemačke (u kojoj sam proveo skoro 2 godine) nego i zbog same ljepote koju pruža ova zemlja. Mislim da je ovo idealna zemlja za nas Dalmatince. Što nama najviše treba? To pitanje postavite sebi kad ste daleko od kuće... Nama, naravno, najviše treba - more! E ovdje ga ima i to su za mene skoro najljepše provedeni dani. Na njihovim pješčanim plažama, znate ono kao iz filmova, provedenim sa svojom obitelji (mojim curama Ilonom i Brunom). Izraelci obično dolaze na plaže Šabatom popodne (to je kod nas petak) kad se kod njih ne radi. Neki surfaju na valovima, neki igraju tenis na plaži, neki grade kućice od pijeska (priznajem, ja sa svojom Brunom), neki pijuckaju piće, ali uglavnom svi uživaju, to stvarno treba doživjeti. Za svakog po nešto.

Tel Aviv, za svakog po nešto, to je Tel Aviv. Ludnica! Možete li zamisliti da nešto živi i radi 24 sata? Eto to je Tel Aviv. Lagao bih kad bih rekao da nisam doživio atmosferu tog grada koliko sam mogao i mogu zbog svojih obveza. To je party na svakom koraku "before party", "after party" stalno neki party, ja se samo pitam odakle im snage i ako baš hoćete - para, jer nije baš tako jeftino. Zapravo - jako je skupo, ali moje viđenje je da Izraelci stvarno puno rade, ali se i puno zabavljaju.

Kako se mi tu uklapamo, to je jako dobro pitanje. Mi igramo subotom, to znači da smo petak kući, da subotom igramo i da se nakon utakmica odmaramo. Jednom rječju - mi smo profesionalci, to ne zaboravite, i ne bi nas nitko držao da ne igramo dobro. Ima nas skupina igrača koji se svakog petka nalazimo u jednome caffe baru u Herzliyi i tamo prodiskutiramo o svemu po malo, netko uvijek donese neke novine i tako krene priča...

A što je tiče ove priče, mislim da je treba privesti kraju, jer ako vam sve ispričam što ćete čitati idući put? Toliko zasad iz Izraela. Pozdrav svima

Srđan "Zujo" Mladinić