Priča o nemogućem i "višim silama"

"Nama je u ovoj utakmici jednostavno bilo nemoguće izbjeći poraz", reče nakon susreta Cibalije i Lokomotive trener Zagrepčana Roy Ferenčina, i ostane živ. Ne, nije Lokomotiva u Vinkovcima izgubila zato što je bila lošiji takmac, što su njeni igrači tokom 90 minuta igre stvorili jednu jedinu priliku, i što je, na kraju krajeva, Nino Bule taj poklon vinkovačke obrane u 86. minuti propustio pretvoriti u izjednačenje; ne - Lokomotivi je, zahvaljujući nekoj "višoj sili", bilo nemoguće izbjeći poraz. Bez obzira na to što svi znamo kako ništa nije nemoguće, osim drvene peći, eventualno..

Interesantno, istu ovu priču o nemogućem čuli smo i nakon prvog ovosezonskog susreta ovih dvaju momčadi, koji je pripao Zagrepčanima. Tada su, pogađate, Vinkovčani opravdanje za poraz pronašli u "okolnostima koje im jednostavno nisu dozvoljavale osvajanje bod(ov)a", iako je svima koji su gledali tu utakmicu jasno da je Cibalia izgubila zato što je napravila dvije velike greške u obrani, dok s druge strane svoje prilike nije uspjela realizirati. No, uvijek je teško na takav način potpisati poraz, puno je lakše svaliti sve na "više sile".

Kad već po igračkim (trenerskim) kvalitetama "debelo" kaskaju za europskim vrhom, glavni protagonisti HNL-a barem su u jednom području glavni - nema im, naime, ravnih kad treba tražiti opravdanja. Pristran sudac, loš teren, teške noge, zatvorena formacija protivnika, famozni ritam srijeda-subota, važnost utakmice - to su samo neke od fraza koje u pravilu slušamo iz tabora poražene (ma, tko bi rekao) momčadi, a jedina gora stvar od ovog prije navedenog je pristup koji nam je u subotu ponudio Roy Ferenčina. Umjesto da jasno i nedvosmisleno kaže što ga muči, trener Lokomotive odlučio je sve to fino zamotati u celofan, pa nek si onda oni misle što je pisac htio reći.

Naravno, pošto toliko neodređen ipak nije bio, svi okupljeni u press centru vinkovačkog stadiona shvatili su kako Ferenčina "cilja" na glavnog suca utakmice, Splićanina Edija Šunjića. Suđenje na utakmici Cibalije i Lokomotive nije bilo idealno, bilo je tu podosta grešaka i krivih procjena, no tvrditi kako je Šunjić u Vinkovce došao onemogućiti pobjedu Lokomotive zaista je smiješno, Šunjić se svojim suđenjem samo uklopio u našu nogometnu svakodnevicu. Ako vaša momčad za 90 minuta igre ne napravi tri suvisle akcije, ako vam se igrači barem pet puta previjaju na terenu nakon zaista bezazlenih prekršaja, prilično je licemjerno onda od suca očekivati da bude savršen.

Namjera ovog teksta nipošto nije blatiti Lokomotivu i njihovu zaista uspješnu premijeru u najvišem razredu hrvatskog nogometa. Zagrepčani su u ovom slučaju glavni akteri isključivo zbog toga što je istup njihovog trenera najsvježiji. Već narednog tjedna istu bi priču vrlo lako mogli čuti iz usta, recimo, Stanka Mršića, koji je također poznat po tome da uzrok poraza svojih momčadi vrlo često traži u svim mogućim razlozima, osim u onim nogometnim. Cibalia ove sezone zaista dobro gura, tako da nekih većih zamjerki na "više sile" s Bosuta nismo ni mogli čuti, no dogode li se samo dva-tri neplanirana poraza u kratkom roku, budite sigurni da ćete slušati tu priču.

Neće onda biti važno što nebesko-plavi imaju, sada već i laicima očit problem s nedostatkom snage, koji su svakoj utakmici rezultira velikim padom u posljednjih pola sata. Rezultati zasad sve pokrivaju, no teško je vjerovati da će božica Fortuna tokom cijele sezone pratiti Vinkovčane, kako što je, treba to priznati, bio slučaj u prvih 20 kola. A, onda, kad Cibalia jednom dobije gol u 90. minuti, ili kada protiv nje bude dosuđen nepostojeći jedanaesterac, nitko se u vinkovačkom taboru neće sjećati kako je i za njih u nekom tamo kolu suđeno nešto što nije trebalo. Kao što se i Ferenčina vrlo vjerojatno, u trenutku svog vinkovačkog medijskog istupa, nije sjećao svih ovosezonskih sudačkih pogrešaka na štetu Lokomotivinih protivnika.

Upravo je to, selektivno pamćenje, stvar koja možda i najviše iritira sve nogometne zaljubljenike u Hrvatskoj. Svjesni smo svi da je HNL močvara puna raznoraznih krokodila, da puno toga tu nije pošteno i časno, i da su istinski sportski motivi odavno gurnuti u drugi plan, no isto tako smo svjesni da su svi naši klubovi u istom loncu; što će reći da nitko nije čist. E, sad, kad ste uključeni u sve to, imate dvije mogućnosti - možete reći sve što znate i počistiti sve što ono loše što imate u svojim redovima, ili jednostavno pognuti glavu i šutjeti kad dođe red da i vi budete oštećeni, kao što ste već šutjeli gledajući grešku na štetu vašeg protivnika kolo ili dva ranije. Zaista, od naših nogometnih djelatnika može se čuti svašta, no koliko puta ste čuli pritužbe na suce i "više sile" iz redova pobjedničke momčadi?

I tako, dok HNL-om iz sezone u sezonu dominiraju loša igra, samoprozvane zvijezde, nesređeni odnosi, sumnjivi likovi, valjanje po terenu, prazne tribine, sudačke pogreške i traženje neke nedefinirane pravde, godine neumoljivo prolaze, a klubovi nam redovito još za vrijeme ljetnih sparina polažu oružje protiv strašnih Ciprana, Maltežana i Albanaca. Zar im i u Europi neka "viša sila" konstantno staje na put, zar im je i van granica Lijepe naše zabranjeno pobjeđivati?