Francuzi korak ispred ostalih

FRANCUSKA

Francuzi su prošlu sezonu završili s dva poraza, jednim u Irskoj i jednim jako teškim u Engleskoj. Ove godine su s te dvije reprezentacije igrali doma i to je jedan od razloga što su došli su do Grand Slama. Francuzi su predvođeni Yannickom Jauzionom, Thierryjem Dusautoirom, Imanolom Harinordoquyjem i Francoisem Trinh-Ducom po prvi put nakon 2004. slavili u svim susretima. Uz njih valja spomenuti dvojicu mladića koji su među najzaslužnijima što je Francuska došla do titule, Matthieu Bastareauda koji je sam slomio otpor Škotske u prvom susretu i Morgana Parru koji se pokazao kao izvrsni izvođač kaznenih udaraca i konverzija.

Francuska je pokazala jako dobar nivo igre u svim susretima. Slavili su kod Škotske koja ih je poprilično namučila i koju je jedino već spomenuti Bastareaud uspio svladati. Činilo se u toj prvoj utakmici da Francuska nije dovoljno jaka. No, Škoti su pokazali u kasnijim susretima da su puno ozbiljniji sastav nego se to moglo predvidjeti, a Francuska je pokazala da je itekako moćna.

Posebno su dobro Francuzi djelovali protiv Irske i protiv Italije. Dok je za očekivati da će se Francuska prošetati s Azzurima, malo je manje uobičajeno da potpuno nadigra Irce i pobjedi ih s 23 razlike. Protiv Walesa su pak na Millenium stadiumu izbezumili domaće u prvom poluvremenu dobivši ih 20:0, a u nastavku su izdržali veliki povratak Velšana i u konačnici ipak mirno slavili.

Jedini susret u kojem je Francuska razočarala je utakmica posljednjeg kola s Engleskom u kojoj su Pijetlovi tražili Grand Slam. Djelomično je za lošu igru krivo i vrijeme koje je učinilo teren gotovo neigrivim, no objektivno osim pobjede Francuzi imaju malo toga čega se sjećati iz te utakmice, koja je usput jedina u kojoj nisu imali nijedno polaganje. Godinu dana prije Svjetskog prvenstva Francuska je na odličnom putu. Igra je na visokoj razini, u glavnim ulogama u momčadi je mnogo mladih koji će i u budućnosti voditi reprezentaciju.

Treba međutim naglasiti da sastav nije samo skupina mladih igrača koji bi mogli biti podložni oscilacijama, već je dobro uklopljena skupina iskusnih i perspektivnih igrača. To znači da ako Francuzi uspiju zadržati formu u idućih godinu dana i popraviti one dijelove igre u kojima su bili malo lošiji, na Novi Zeland će s punim pravom ići kao favoriti za medalju.

IRSKA

U odnosu na prošlu godinu, kada su ostvarili Grand Slam, Irci su napravili korak u nazad, ne samo s rezultatske već i s igračke strane. Od pozitivnih stvari valja reći da je Tommy Bowe imao jako dobar turnir te da su John Hayes i Brian O'Driscoll postali prvi Irci sa sto nastupa za ragbi reprezentaciju. Što se O'Driscolla tiče, nije bio na nivou igara iz prošlih sezona.

Irski izbornik je dao dosta prostora Jonathanu Sextonu koji bi trebao biti alternativa Ronanu O'Gari. Sexton nije oduševio, sama igračka strana i nije bila toliko loša, no s pucačke strane je O'Gara ipak na drugom nivou. Bez obzira na to, Sexton će u idućih 18 mjeseci vjerojatno dobiti još puno prostora, u nadi da će postati barem prihvatljiva zamjena za O'Garu. Naime, O'Gara je jedan od najboljih na svijetu kada je u formi, no na prošlom Svjetskom prvenstvu igrao je katastrofalno. Irska tada nije imala pravu zamjenu te je kao rezultat toga ispala već u skupini.

Irska je ove sezone igrala jako dobro s Walesom i Italijom, a dobro je odigrala i u Engleskoj pobijedivši polaganjem pri kraju utakmice. Ipak, uz te dobre nastupe valja spomenuti očajnu igru pruženu s Francuskom i također loš nastup sa Škotskom koji im je donio neočekivani domaći poraz. Ako Irska želi biti ozbiljan konkurent za polufinale na Svjetskom prvenstvu morat će podići formu svojih najboljih igrača, u prvom redu O'Driscolla. Pritom se moraju i nadati da će O'Gara biti u najboljem stanju jer je tada razoran, ili da će Sexton dovoljno sazrijeti da ga može adekvatno zamijeniti u slučaju novog podbačaja.

ENGLESKA

Englezi ne osvajaju naslov od daleke 2003, kada su iste godine postali i prvaci svijeta. Ne oduševljavaju svojim igrama na Six Nationsu već nekoliko godina, izuzev par bljeskova. Ove sezone su u prvom susretu nadigrali Wales s 30:17, no nakon toga su zaredali s lošim utakmicama. Nitko nije posebno oduševio igrama, a ne može se ni izdvojiti jednog krivca za loše nastupe.

Valja tek istaknuti nekoliko statističkih podataka vezanih uz legendarnog Jonnyja Wilkinsona. Utakmica zadnjeg kola s Francuskom je tek treća u njegovoj reprezentativnoj karijeri u kojoj nije krenuo u prvoj petnaestorici, a da razlog nije ozljeda. Ponovno je postao igrač s najviše poena u povijesti turnira, budući da trenutačno ima 529 poena i time je prešao O'Garu koji ih ima dva manje. Usput, Wilkinson je upisao i jedan negativan podatak. U utakmici s Italijom, u kojem je igra Engleske bila sramotna, po prvi put je promašio kazneni udarac nakon povijesne 2003. godine, u kojoj je uz njegovu veliku pomoć Engleska osvojila sve što je mogla.

Englezi imaju dosta posla do odlaska na Novi Zeland u rujnu iduće godine. Puno stvari nije na nivou koji bi obećavao veliki rezultat. Igre kakve su pružili ove godine mogle bi biti kobne, jer u skupini imaju jaku Argentinu i Škotsku, koja je pokazala da ponovno može prijetiti i najjačima. Ipak, s Englezima treba uvijek biti oprezan. Ni pred Svjetsko prvenstvo 2007. Engleska nije imala obećavajuće rezultate, a u skupini je doživjela i povijesnu blamažu od Južne Afrike, poraz od 36:0. Usprkos tome, Engleska je proigrala usred natjecanja i došla sve do finala, tako da ih u svakom slučaju treba ubrojati među kandidate za medalju iduće godine.

WALES

Wales je prošle godine bio četvrti, kao i ove, no dok su tada u zadnjem kolu još mogli osvojiti naslov, ove godine mogu biti sretni što nisu završili peti. Velšani su ove sezone odigrali dobru utakmicu od početka do kraja samo protiv Italije, koja im ni ne bi smjela biti problem. Od ostalih utakmica valja spasiti tek odlično drugo poluvrijeme s Francuskom (20:6 u korist Walesa) te fenomenalnu završnicu sa Škotskom, u kojoj su u zadnjih pet minuta napravili 17 poena i dobili 31:24.

Sve ostalo Velšani moraju čim prije zaboraviti i poraditi na stvarima koje su funkcionirale, u pokušaju da igraju dobro kroz cijelu utakmicu, a ne samo u periodima. Wales nema pretjerano tešku skupinu na Svjetskom prvenstvu, no nisu je imali ni pred tri godine pa su izgubili od Fidžija (kojeg u grupi imaju i ovog puta) i ostali bez četvrtfinala. Prema tome, već za sam prolazak skupine Velšani moraju smanjiti oscilacije, a za neki veći rezultat trebat će im i jako puno sreće.

ŠKOTSKA

Škoti su sigurno najugodnije iznenađenje natjecanja. Oni već tradicionalno imaju problema s Italijom, a svako toliko ubodu dobar rezultat s ostalima. No, ove sezone su u svim utakmicama, izuzev one s Italijom, bili jako dobri. Dugo su mučili Francuze i da nije bilo inspiriranog Bastereauda pitanje je kako bi to završilo. Samo su vlastitim greškama propustili dobiti Wales na Millenium stadiumu. Uz to, izvukli su jako dobar remi s Engleskom, a uspjeli su i svladati Irsku usred Dublina, što im je definitivno najbolji rezultat sezone.

Od igrača valja izdvojiti Chrisa Pattersona, koji je postao prvi Škot sa sto nastupa i Dana Parksa koji je u nekoliko utakmica igrao umjesto Pattersona i uglavnom oduševljavao. Kao momčad, Škotska je dakle pokazala obećavajuću igru i s ovog natjecanja ima puno toga dobrog što treba pokušati zadržati, a kao negativne strane valja izdvojiti tek utakmicu s Italijom i pet minuta ludila u Cardiffu.

Idućih 12 mjeseci, a posebno Six Nations 2011, bit će im prilika da se dodatno poboljšaju i da odu na Novi Zeland s opravdanom nadom da bi mogli iznenaditi. Tamo će ih čekati teška skupina, u kojoj su Argentina i Engleska, no ako Škotska nastavi rasti, njihov eventualni nastup u četvrtfinalu neće biti iznenađenje.

ITALIJA

Ako se izuzme susret sa Škotskom Italija, još jedanput, nije pokazala ništa vrijednog spomena. Postigli su više polaganja od Škota, no čak tri od pet su ostvarili u završnicama susreta koji su već bili izgubljeni i kada su se protivnici opustili. Ovo je bila već jedanaesta sezona Italije u Six Nationsu i vrijeme je da se malo analiziraju njihovi rezultati. U jedanaest nastupa na Six Nationsu Italija je osam puta bila posljednja, a zadnji put kad je to izbjegla bilo je 2007. U 55 utakmica Talijani su ostvarili tek jedan neodlučeni rezultat (Wales) i sedam pobjeda, od kojih pet sa njihovim mušterijama Škotima i dvije s Walesom.

Te 2007. godine su Talijani u istoj sezoni uspjeli svladati Wales i Škotsku, jedini put da su dobili dva susreta u jednoj godini. To im je trebala biti definitivna afirmacija, no na Svjetskom prvenstvu te godine su potpuno podbacili izgubivši odlučujuću utakmicu za ulazak u četvrtfinale upravo od tada strašno slabe Škotske koja je jedinu bitnu utakmicu u godini odigrala kako je trebalo.

Od tada je talijanski ragbi ušao u krizu i s ovakvom igrom Talijani nemaju ni teoretske šanse da prođu u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u skupini s Australijom i Irskom. Još jedan podatak koji bi trebao zabrinuti Talijane je što im u reprezentaciji i dalje igra jako malo Talijana. Puno je Argentinaca, ima mjesta i za Australce, Novozelanđane i druge pacifičke države. I dok bi neki od tih Argentinaca imali mjesto u svojoj reprezentaciji, ostali igraju za Italiju jednostavno zato što ne bi nikad zaigrali u svojoj domovini.

Jasno je da Talijani stagniraju i da nemaju pravi plan za budućnost, jer dovođenje stranaca nije napredak. S mladima se ne radi dovoljno dobro, a reprezentacija već godinama pokazuje potencijal kojeg nikako ne uspijeva pretvoriti u rezultat. Glavno je pitanje da li je problem što ne mogu naći stručni stožer koji će im pomoći da pokažu maksimum, ili je jednostavno ovo maksimum. Francuzi su ih ove godine provocirali i rekli da treba izbaciti Italiju iz natjecanja i vratiti se na Five Nations, kako bi se povećala kvaliteta turnira. Ako je ovo stvarno maksimum što Italija može pokazati, ti zahtjevi ni ne izgledaju kao potpune gluposti.