15 godina dječje igre

Iako njegovo prezime u nekakvoj igri riječi to možda sugerira, Jason Frederick Kidd više nije "klinac". Rođen je u San Franciscu 23. ožujka davne 1973. godine kao najstarije od šestero djece. Odrastao je u Oaklandu, gdje je prve košarkaške vještine često odmjeravao s još jednim All-Starom i velikim prijateljem, Garyem Paytonom.

Kako taj mali ima "ono nešto" vidjelo se već u srednjoj školi u gradiću Alameda u Californiji. Odveo je Pilotse do back-to-back naslova s nevjerojatnim prosjekom od 25 koševa, deset asistencija te po sedam skokova i ukradenih lopti na svojoj posljednjoj godini. Tada je osvojio Naismith nagradu za najboljeg srednješkolskog igrača u zemlji i izabran je za igrača godine od strane USA Today, a uvršten je i u McDonalds All American izbor.

Neočekivan izbor sveučilišta - očekivan smjer karijere

Uslijedio je pomalo šokantan izbor sveučilišta, obližnjeg University of California koje jednostavno rečeno nije briljiralo (sezonu prije Kidda završili su omjerom 10-18, a posljednji naslov bio je osvojen 1960.).

Na prvoj godini nije se štedio te je s 13 koševa, 7.7 asistencija, gotovo pet skokova i četiri ukradene lopte u prosjeku pobrao nagradu za 'brucoša' godine. Njegovih 220 asistencija bio je novi rekord za novake, ali također i za školu. Slijedilo je ispadanje u Sweet 16 fazi turnira.

Sljedeće godine progres je nastavljen (16.7 koševa, 9 asistencija, sedam skokova), a oboren je i vlastiti rekord po broju asistencija - 272 (te godine to je bio najveći broj asistencija u cijeloj državi). Odabran je u prvu All-American momčad kao prvi igrač s tog sveučilišta, te je opet bio u uskom izboru za većinu nagrada. Minus je bilo još jedno ispadanje s turnira.

NBA Draft i Dallas Mavericksi

1994. odlučio je otići na NBA draft na kojem je izabran kao 2. pick od strane Dallasa. Prije njega prozvan je bio Glenn Robinson, a nakon njega na red je došao Grant Hill, igrač s kojim je Jason podijelio nagradu za rookieja godine. Triple-double majstor pokazao je svoju raskoš u prvoj godini s 11.7 koševa, 5.4 skokova, 7.7 asistencija, a također je predvodio ligu po broju 10-10-10 učinaka.

Osim u vlastitoj karijeri Kidd je napredak donio i Mavericksima koji su sezonu završili s odličnih 36 pobjeda i 46 poraza, što je bio ogroman pomak u odnosu na godinu prije te (13-69). 1996. izabran je na svoju prvu All-Star utakmicu, nakon čega je uslijedio trade s Phoenix Sunsima koji su u Dallas poslali Cassella i Finleya i A.C. Greena, dok su uz Kidda dobili Tonya Dumasa i Lorena Meyera. Na ljeto 2000. u Ateni je osvojio zlatnu medalju.

Sunsi i prelazak u Netse 2001.

Kiddova era u Sunsima prošla je tiše nego očekivano. On i Hardaway trebali su činiti ubojiti tandem, takozvani Backcourt 2000. Nažalost ta je kombinacija otpala zbog učestalih ozlijeda i propuštenih utakmica Hardawaya, a epilog je došao u vidu puknuća Kiddova gležnja. Ironično, to se dogodilo upravo kad se Penny lagano vraćao na parket, te je sam morao voditi Sunse u doigravanju što mu je uspjelo protiv Spursa, a iako se Kidd vratio za iduću seriju, Lakersi su bili prejaki.

Sunsi su u sezoni 2000.-2001. propustili playoff prvi put nakon 14 godina i upravo te sezone J-Kidd mjenjan je u New Jersey Netse, još jednu ekipu koju je trebalo 'popraviti'. Stephon Marbury otišao je u drugom smjeru.

Bljesak i dva NBA finala u Netsima

U Netsima se Kidd zadržao dugih sedam godina. 2001./02. predvodio ih je do fenomenalnog 52-30 omjera te je bio u najužem izboru za MVP igrača sezone. Ispred njega završio je ipak Tim Duncan, što mnogi i danas smatraju pogreškom, jer se smatra kako je Kiddov utjecaj na Netse bio revolucionaran. Netsi su od 'prolaznika' u ligi postali kandidati za naslov, i skupa s Kenyonm Martinom, Van Hornom, Kittlesom i mladim Jeffersonom ušli su u veliko Finale, u kojem su ih pomeli ipak prensažni Lakersi (Kobe-shaq era).

Sličan scenarij uslijedio je i godinu kasnije, kada su nakon 49-33 omjera Netsi stigli do doigravanja i još jednog Finala, no opet bez uspjeha. Tim Duncan i Spursi bili su tadašnji prvaci, a Kidd je kakvu-takvu utjehu mogao pronaći u individualnim uspjesima - predvodio je ligu po broju asistencija (8.9).

Mr. Triple-Double Mix

Sličan scenarij uslijedio je i godinu kasnije, kada su nakon 49-33 omjera Netsi stigli do doigravanja i još jednog Finala, no opet bez uspjeha. Tim Duncan i Spursi bili su tadašnji prvaci, a Kidd je kakvu-takvu utjehu mogao pronaći u individualnim uspjesima - predvodio je ligu po broju asistencija (8.9).

Sljedeće godine Kidd se zbog operacije vratio na parkete tek u prosincu, a tada je u Netse iz Raptorsa doveden Vince Carter. Iako su bili na rubu ispadanja uspjeli su izboriti osmo i posljednje kvalifikacijsko mjesto samo da bi ih pomeli Heatovci. 2005./06. Kidd i Carter izabrani su na All-Star susret koji je Jason propustio zbog ozlijede.

Vince i Jason postali su u travnju 2007. godine prvi dvojac koji je ostvario triple-double na istoj utakmici nakon što je to uspjelo jedino još Jordanu i Pippenu, 1989. U doigravanju te godine Kidd je imao nevjerojatne prosjeke. U prvoj seriji protiv Raptorsa u šest je utakmica bio na 14 koševa, 13 asistencija, deset skokova i dvije ukradene lopte. Tada se priključio Chamberlainu i Magicu Johnsonu koji su jedini imali triple-double playoff seriju. Spomenimo još kako je tijekom cijelog doigravanja te brojke držao iznad 10, što ga čini drugim takvim igračem u povijesti.

Tri uzastopna triple-double učinka ostvario je 2007./2008, te je i tim dostignućem ušao u uski krug - postao je treći takav igrač. Špekulacije oko tradea pokazale su se istinitima i Kidd je u veljači te sezone završio tamo gdje je i počeo - u Mavericksima (za Devina Harrisa te još nekoliko igrača).

Kod kuće je najljepše

S Dallasom je potpisan trogodišnji ugovor i vrlo vjerojatno je to klub u kojem će ovaj velikan završiti svoju igračku karijeru. Spomenimo kako je u Pekingu, također kao i u Ateni osvojio zlatnu medalju, a nevjerojatno zvuči činjenica kako Amerika nikad s njim u ekipi nije izgubila utakmicu. Uključujući egzibicijske utakmice niz pobjeda 'dvojca' Kidd-Amerika nalazi se na 56.

Ono što bi Kidd više od svega volio ipak je prsten, a u toj želji bezuvjetno mu se pridružuje suigrač Dirk Nowitzki. To bi više nego išta usrećilo jednog 'starca' i stavilo točku na 'i'. Ipak, ako do toga ni ne dođe, ono što je iznutra važnije je od pukih brojeva i godina na leđima. Trud, upornost i nevjerojatna želja i strast živjet će kao primjer ne samo igračima, već i nama, pukim 'promatračima'.